Kada je 23. kolovoza 2023. privatni avion Jevgenija Prigožina eksplodirao i srušio se u ruskoj Tverskoj oblasti, činilo se da je to kraj jedne od najmoćnijih privatnih vojnih organizacija na svijetu. Samo dva mjeseca ranije Prigožin, nekoć bliski suradnik Vladimira Putina, poveo je pobunu protiv ruskog vojnog vrha i poslao svoje plaćenike prema Moskvi. Pobunu je zaustavio, ali sukob s Kremljem nije preživio. Uz njega je u zrakoplovu poginulo još devetero ljudi, uključujući najvažnije zapovjednike Wagnera. Okolnosti pada aviona do danas nisu potpuno razjašnjene, a zapadne obavještajne službe sumnjale su da iza njegove smrti stoji ruski državni vrh. Njegov sin Pavel imao je tada samo 25 godina. Javnost ga je poznavala ponajprije kao razmaženog nasljednika ruskog bogataša, mladića koji se fotografirao na luksuznim jahtama, putovao privatnim avionima i uživao u bogatstvu koje je njegov otac stekao zahvaljujući bliskosti s Kremljem, državnim poslovima i ratovima koje je vodio izvan Rusije. Malo tko je očekivao da bi upravo on mogao preuzeti carstvo koje je obuhvaćalo tisuće naoružanih ljudi, rudnike zlata, krijumčarske mreže i poslovne interese na nekoliko kontinenata.
Tri godine poslije Pavel Prigožin, danas 28-godišnjak, pokazao je da ga se ozbiljno podcijenilo. Njegovo nasljedstvo nije nestalo, nego je u Africi dobilo nove izvore prihoda. Prema velikom istraživanju američkog Wall Street Journala, obiteljska poslovna mreža Prigožinovih danas ostvaruje više od 400 milijuna dolara godišnjih prihoda, što od legalnih, što od ilegalnih djelatnosti. Procjena se temelji na istraživanju organizacije Global Initiative Against Transnational Organized Crime iz Ženeve. Pavel je, prema nalazima američkog lista, uspio zadržati i proširiti operacije Wagnera u Srednjoafričkoj Republici, zemlji u kojoj ruski plaćenici ne obavljaju samo vojne poslove nego imaju golem politički i gospodarski utjecaj. Ondje se pod njegovim vodstvom nalazi oko 500 plaćenika koji osiguravaju predsjednika Faustina-Archangea Touadéru, sudjeluju u borbama protiv pobunjeničkih skupina i nadziru unosne rudarske poslove.
Jevgenij Prigožin (lijevo), poznat kao Putinov kuhar
Pavelov put do Wagnerova vrha počeo je mnogo prije očeve smrti. Jevgenij Prigožin, poznat kao Putinov kuhar jer su njegove tvrtke opskrbljivale Kremlj hranom i organizirale svečane prijeme, godinama ga je pripremao za preuzimanje obiteljskih poslova. Pavel je odrastao u Sankt Peterburgu, gdje je obitelj posjedovala vrijedne nekretnine i tvrtke. Njegov otac imao je troje djece, sina Pavela i dvije kćeri, a sina je odabrao za glavnog nasljednika. Prema istraživačkoj organizaciji All Eyes on Wagner, kada je Pavel navršio 20 godina, otac mu je povjerio upravljanje luksuznim vilama i stambenim zgradama u vlasništvu obiteljskog holdinga. Bio je to prvi ozbiljniji korak u poslovnom svijetu, ali i način da ga uvede u upravljanje imovinom čija se vrijednost mjerila milijardama dolara. Istodobno je Prigožin stariji nastojao promijeniti sinov javni imidž. Umjesto fotografija s luksuznih jahti, počele su se pojavljivati slike Pavela u vojnoj opremi. Prema informacijama koje je njegov otac iznosio u javnost, Pavel je sudjelovao u ratu u Siriji, gdje je dobio Wagnerovo odlikovanje Crni križ za hrabrost, a poslije je bio angažiran i u Ukrajini, kao obavještajac i operater dronova. Te tvrdnje o njegovu vojnom iskustvu velikim su dijelom dolazile iz Wagnerovih vlastitih krugova. Šest mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. Jevgenij se javno hvalio sinovim sudjelovanjem u ratu. Pritom je nastojao pokazati kako članovi njegove obitelji nisu samo bogati nasljednici koji rat promatraju iz sigurnosti svojih vila.
Prema dokumentima koje je objavila istraživačka skupina All Eyes on Wagner, otac ga je oporukom imenovao glavnim nasljednikom. Kada je godinu poslije poginuo, Pavel je tako dobio priliku preuzeti poslove koje je godinama promatrao iz neposredne blizine. Pavelov najveći problem u početku nije bio novac, nego Vladimir Putin. Nakon Prigožinove pobune u lipnju 2023. ruski predsjednik i vojni vrh odlučili su okončati Wagnerovu dotadašnju autonomiju. Organizacija koja je godinama služila kao produžena ruka ruskih interesa u Africi, na Bliskom istoku i u Ukrajini više nije smjela predstavljati potencijalnu prijetnju Kremlju. Ruske vlasti preuzele su velik dio Wagnerovih poslova u Rusiji, a zatim osnovale Afrički korpus, vojnu strukturu pod izravnim nadzorom ruskog Ministarstva obrane. Plan je bio da Moskva preuzme kontrolu i nad unosnim afričkim operacijama Wagnera. Ali u Srednjoafričkoj Republici naišla je na neočekivanu prepreku. Ondje su Prigožinovi plaćenici već godinama bili iznimno bliski predsjedniku Touadéri, a njihova prisutnost postala je važna za opstanak njegova režima.
Pavel je ubrzo nakon očeve smrti otputovao u Bangui, glavni grad Srednjoafričke Republike, kako bi razgovarao s vodećim Wagnerovim operativcima Dmitrijem Sitijem i Denisom Suprunovim. Održao je sastanke s visokim državnim dužnosnicima i nastojao osigurati nastavak starih ugovora. Njegov najvažniji saveznik postao je upravo predsjednik Touadéra. Predsjednik je diplomatskim kanalima od Moskve zatražio da ne zamjenjuje Wagnerove plaćenike pripadnicima regularnih ruskih vojnih struktura. Touadéra je zatim pomogao učvrstiti Wagnerov položaj uključivanjem njegovih ljudi u lokalne sigurnosne službe, vojsku i policiju. Time je nastao sustav u kojem je granicu između državnih sigurnosnih snaga i privatnih plaćenika sve teže povući.
Rudnici zlata
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je Wagner toliko važan u Srednjoafričkoj Republici nalazi se duboko pod zemljom. Ta je siromašna zemlja bogata zlatom, dijamantima i drugim vrijednim sirovinama, ali desetljećima je iscrpljuju oružani sukobi i politička nestabilnost. Jevgenij Prigožin razvio je poslovni model u kojem je pružanje vojne zaštite vlastima povezano s dobivanjem pristupa prirodnim bogatstvima. Wagnerovi borci štitili su predsjednika, borili se protiv pobunjenika i osiguravali strateški važna područja, dok su s njima povezane tvrtke dobivale rudarske koncesije. Pavel je nastavio taj model. Samo najveći rudnik zlata pod kontrolom Wagnerove mreže može ostvariti godišnju proizvodnju vrijednu oko 250 milijuna dolara. Pod Pavelovim vodstvom proizvodnja je dodatno proširena.
Posebno je zanimljivo kako se zlato izvozi iz zemlje. Prema WSJ-u, Pavel je u travnju 2026. organizirao sastanak u Banguiju s Wagnerovim dužnosnicima i predstavnicima vlasti, među kojima je bio i ministar rudarstva Rufin Benam Beltoungou. Razgovaralo se o načinima izvoza zlata uz izbjegavanje međunarodnog nadzora. Prema informacijama koje su američkim novinarima dali državni dužnosnici i bivši suradnici Wagnera, dogovoreno je izdavanje dokumenata kojima bi se zlato prikazivalo kao državna imovina. U posljednja tri mjeseca takve pošiljke odlaze u Bjelorusiju, blisku saveznicu Moskve.
Zarađuju i na votki, pivu, oružju i Tramadolu
Zlato je samo dio Wagnerova poslovnog carstva. Pavel je naslijedio i mrežu trgovine oružjem, koju je njegov otac godinama gradio u Africi. Strukture povezane s Prigožinom danas prodaju noružje pobunjeničkim skupinama u Sudanu i Libiji. Takvi poslovi posebno su osjetljivi jer uključuju regije zahvaćene dugotrajnim ratovima, u kojima međunarodni embargo i nadzor nad trgovinom oružjem često imaju ograničen učinak.
Istodobno Wagnerovi ljudi proizvode i prodaju alkohol. Među njihovim proizvodima su votka Wa Wa Wa, čiji se naziv prevodi kao Vatra i vatra, te pivo Africa Ti L'Or, odnosno Afrika je zlato. No najkontroverzniji dio poslovanja odnosi se na trgovinu tramadolom, snažnim opioidnim analgetikom. Riječ je o lijeku koji se koristi protiv bolova, ali može izazvati ovisnost i ozbiljne zdravstvene probleme kada se zloupotrebljava. Prema ranijem istraživanju Wall Street Journala, Wagnerove mreže postale su važan sudionik ilegalnog tržišta tramadola u Srednjoafričkoj Republici. Droga, koja uglavnom stiže iz Indije preko Demokratske Republike Kongo, distribuira se među radnicima, pripadnicima oružanih skupina i lokalnim stanovništvom. Stanovnici Banguija novinarima su pokazivali snimke maskiranih Wagnerovih boraca kako uz pomoć lokalne policije privode osobe za koje sumnjaju da prodaju drogu izvan njihove mreže. Istražiteljica Lou Osborn iz švicarske organizacije Inpact upozorava da se Wagner, nakon gubitka ranijeg položaja u ruskom sustavu moći, sve više pretvara u mrežu povezanu s kriminalnim aktivnostima. Prema njezinoj procjeni, Pavel je vjerojatno postigao neku vrstu dogovora s Kremljem ili barem uvjerio Moskvu da ne predstavlja političku prijetnju.
Pavel Prigožin oženjen je Jekaterinom Sergejevnom Inkinom, poznatom i kao Ekaterina Inkina, kćeri Sergeja Inkina, nekadašnjeg bankara i poduzetnika iz Sankt Peterburga koji se bavio ugostiteljstvom. Par živi u luksuznom naselju Sjeverni Versailles, nedaleko od Sankt Peterburga, gdje se nalaze neke od najskupljih nekretnina ruske elite. Njihov privatni život uglavnom je skriven od javnosti, no talijanski mediji povezivali su Ekaterinu s luksuznom vilom u poznatom ljetovalištu Forte dei Marmi u Toskani. Prema pisanju La Stampe, riječ je o raskošnoj nekretnini s bazenom, koja je privukla pozornost istraživačkih novinara zbog povezanosti s obitelji osnivača Wagnera. Međutim, Ekaterinin otac Sergej Inkin kasnije je osporio povezanost svoje obitelji s tom nekretninom, tvrdeći da s kćeri nije u kontaktu još od njezina ranog djetinjstva.
Pavel Prigožin sa sestrom Veronikom (lijevo) i suprugom Ekatarinom (desno)
Nakon očeve smrti Pavel je naslijedio luksuzno imanje na obali Crnog mora. Prema pisanju britanskog The Suna, riječ je o golemom posjedu na litici nedaleko od Gelendžika, svega tridesetak kilometara od raskošne palače vrijedne oko milijardu funti koja se povezuje s Vladimirom Putinom. Imanje se prostire na približno 40.000 četvornih metara, a na njemu se nalazi čak 11 kuća, dva bazena, helidrom i privatno pristanište. Cijeli kompleks okružen je šumom i visokim ogradama, dok su nadzorne kamere postavljene svakih desetak metara. Za života Jevgenija Prigožina posjed su čuvali naoružani zaštitari, no nakon njegove pogibije sigurnosne mjere navodno su znatno smanjene.
Posebno je zanimljivo da je luksuzno imanje, prema tvrdnjama ekoloških aktivista, izgrađeno uz kršenje propisa o zaštiti obalnog područja. Dmitrij Ševčenko, predstavnik ekološke organizacije Građanska inicijativa protiv ekološkog kriminala, tvrdio je da je Prigožin zahvaljujući svojim političkim vezama mogao graditi ondje gdje takva gradnja inače ne bi bila dopuštena. Dio zemljišta, prema njegovim riječima, formalno je prikazan kao lovište kako bi se zaobišla ograničenja. Nakon očeve smrti Pavel je viđen kako se odmara na imanju, ali je već u listopadu 2023. objavljeno da ga prodaje. Tražena cijena iznosila je svega 1,25 milijuna funti, što je britanski tabloid opisao kao iznenađujuće nisku svotu za tako velik kompleks. Nije potvrđeno je li prodaja na kraju realizirana. Britanski mediji pisali su i o Pavelovu uživanju na očevoj luksuznoj jahti St. Vitamin, vrijednoj približno 4,35 milijuna funti, na kojoj je svojedobno fotografiran tijekom odmora.
Iako mlađi Prigožin uglavnom živi u Rusiji, redovito putuje u Bangui kako bi nadzirao afričke poslove. Ondje odsjedne u luksuznom hotelu Ledger Plaza, koji je, prema istraživanju američkog lista, postao svojevrsno neformalno sjedište Wagnerovih operacija. Kada Pavel boravi u hotelu, njegovu okolinu osiguravaju maskirani pripadnici Wagnera naoružani automatskim puškama AK-47. Čak i visoki državni dužnosnici i diplomati moraju prolaziti sigurnosne provjere prije nego što im bude dopušteno sastati se s njim. Takav način poslovanja zorno pokazuje koliko je Wagnerova mreža uspjela učvrstiti položaj u toj afričkoj državi. Ondje Pavel nije samo nasljednik bogatog ruskog poduzetnika, nego čovjek čiji ljudi štite predsjednika, sudjeluju u vojnim operacijama i nadziru važne izvore državnih prihoda. Wagner se ne oslanja samo na oružje. Njegove strukture financiraju lokalne radiopostaje koje promoviraju Rusiju i napadaju zapadne zemlje. Po Banguiju su postavljeni propagandni plakati, a medijska kampanja nastoji uvjeriti stanovništvo da je Rusija pouzdaniji partner od nekadašnjih kolonijalnih sila.
Dmitrij Siti, jedan od glavnih Wagnerovih operativaca u zemlji i Pavelov bliski suradnik, ima važnu ulogu u tom sustavu propagande. Wagner je također počeo uključivati bivše lokalne pobunjenike u svoje redove. Dio njih danas je poznat pod nadimkom Crni Rusi, čime se dodatno brišu granice između ruske plaćeničke organizacije i lokalnih oružanih formacija. Istodobno organizacije za ljudska prava godinama dokumentiraju teška kršenja ljudskih prava koja se pripisuju Wagnerovim pripadnicima, uključujući izvansudska ubojstva, otmice i nasilje nad civilima.
Što Putin misli o Prigožinovu sinu?
Pavelov otac izgubio je život samo dva mjeseca nakon što se otvoreno pobunio protiv ruskog vojnog vrha. Njegov je sin, međutim, uspio zadržati znatan dio istoga poslovnog carstva, a pritom izbjeći javni sukob s Putinom. Zasad nema javno potvrđenih informacija o tome kakav je njihov osobni odnos ili kakav je točno dogovor, ako postoji, postignut između Kremlja i mladog Prigožina. Ipak, nastavak Wagnerovih poslova u Srednjoafričkoj Republici pokazuje da Moskva nije potpuno raskinula s mrežom koju je izgradio Jevgenij Prigožin. Ruski državni interesi i dalje se preklapaju s poslovima te organizacije, premda Kremlj nastoji najveći dio vojnih aktivnosti u Africi staviti pod izravni državni nadzor.
