Tipični Arsenal. Dvadeset i sedam udaraca na gol. Kako je završilo 0-0, to ni danas nitko ne zna. Akinfejev je branio čuda, Thierry Henry, Tomaš Rosicky, Cesc Fabregas i društvo promašivali su s tri, pet, sedam metara. Moskovski CSKA te večeri, 1. studenog 2006. godine odnio je, a da ni sam ne zna kako, bod u Ligi prvaka. Ruski igrači pošli su na kraju pozdraviti svoje navijače. No među ljudima koji su došli u London s crveno-plavim šalovima CSKA bila su i dvojica koji nisu navijači. Donijeli su sa sobom bočicu skupocjenog otrova iz Urala. Oni su Putinovi ubojice.
Hotel Millenium nikako nije dobro mjesto za ubojstvo. Preko puta je američka ambasada i kažu da je gore na četvrtom katu "bunker" CIA-e. Aleksander Litvinenko, bivši špijun ruske tajne službe FSB, stigao je u Gosvernor Road na vrijeme. Ušao je u lobi u 15.32 i sjeo u hotelski kafić s Andrejem Lugovojem, kojeg je poznavao otprije, iz Moskve, kao dio ekipe Borisa Berezovskoga. Rukovali su se. Treći čovjek na sastanku bio je Dimitrij Kovtun. Oni su dobrostojeći, došli su s prijateljima i obitelji iz Rusije na utakmicu i većina ih nosi plavo-crveni šal.
- Hoćete li nešto popiti, gospodine? - pitao je konobar.
- Ne bih, hvala - odgovorio je Litvinenko.
Pazio je na svaku funtu. Trebao mu je novac. MI-6 plaćao ga je pišljivih 2000 funti na mjesec. Zato je došao na sastanak, Lugovoi mu je obećao srediti posao za jednu tvrtku koja želi investirati u Rusiju. Osim toga, čaj u hotelu Millenium košta 11 funti, točnije 11,25 a Litvinenko je vrlo škrt čovjek i njegov "poslovni partner" znao je da neće naručiti ništa. Razgovarali su možda 20 minuta.
Jeste li za čaj iz nuklearnog reaktora?!
- Mi idemo polako. Sigurno nećeš ništa popiti? Evo, u čajniku ima još čaja. Natoči slobodno. Konobar, molim vas novu šalicu za našeg prijatelja - rekao je Lugovoi i Litvinenko je popustio.
Bio je nervozan i žedan. Računao je, ako su oni već pili iz čajnika, a vidi korištene šalice na stolu, onda je valjda sigurno. Natočio je pola šalice, više od toga nije ni bilo u čajniku i potom ispio tri-četiri gutljaja. Zeleni čaj bez šećera bio se već ohladio. Bio je užasan.
Litvinenko je bio novinar i pisac, bivši špijun FSB-a i prebjegao je dvijetisućite. Od 2003. radio je za MI6 kao ekspert za rusku mafiju. Puno je znao o Putinovim godinama u Sankt Petersburgu u vrijeme uspona mafijaškoga klana Tambov. A znao je ponešto i o Putinovim prstima u poslovima s one strane zakona iz tog doba. Za koji dan trebao je putovati u Španjolsku i svjedočiti na sudu u procesu ruskim mafijašima.
No Litvinenko nikad neće svjedočiti na sudu.
U čaju je bio otrov, rijetki radioaktivni izotop polonij-210. Prije nego što su sjeli u lobi, Lugovoj i Kovtun otišli su jedan za drugim u WC. Testovi su pokazali tragove polonija na ručici slavine, na kvaki vrata, posvuda...
Kroz povijest, Rusi i KGB ubijali su na najnevjerojatnije načine. Lava Trockog šiljkom za led u glavu, za ukrajinske nacionaliste bili su namijenjeni otrovi, jednom i kolač koji je eksplodirao! Bugarskog disidenta Georgija Markova uboli su ricinom ispaljenim iz kišobrana, na londonskom mostu Waterloo. Ali Putin je nadmašio sve.
Polonij 210 rijedak je radioaktivni izotop, nevidljiv i jedva mjerljiv. Ima ga u uranskim rudama, ali u vrlo malim količinama, otprilike 100 mikrograma po toni rude. Da izbjegnu spori proces izdvajanja polonija iz uranske rude, Rusi ga stvaraju u nuklearnim reaktorima bombardirajući bizmut neutronima. Većina svjetskog polonija proizvodi se u Rusiji.
Element polonij otkrila je inače Marie Curie u 19. stoljeću. Ima desetine izotopa. Jedan od najpoznatijih, polonij 210, emitira alfa čestice s visokim stupnjem radioaktivnosti. Zbog radioaktivnosti, polonij 210 Rusi koriste kao okidač za nuklearno oružje i izvor energije za satelite i svemirske brodove.
Ako ga progutate, naravno, smrtonosan je. Kasnije su istražitelji utvrdili da polonij koji je ubio Litvinenka potiče iz nuklearnog reaktora u Uralu. Izolirati ga i dopremiti u Veliku Britaniju, to je iznimno skupocjen postupak i u tome je prste morao imati "istraživački institut" FSB-a, zapravo nasljednik zloglasnoga KGB-ova "odjela za otrove".
Forenzičari su testirali cijeli prostor bara, stolove i posuđe. Pregledali su 100 čajnika, ali i šalice, žlice, tanjuriće... Litvinenkov bijeli keramički čajnik nije bilo teško otkriti - davao je očitanja od 100.000 bekerela po kvadratnom centimetru. Najveće očitavanje došlo je iz odvoda jer je čajnik je nakon toga stavljen u perilicu posuđa i nesvjesno ponovno korišten za sljedeće kupce. Stol za kojim su sjedili zabilježio je 20 000 bekerela. Pola toga, progutano, bilo je dovoljno da ubije osobu, pisao je Guardian.
Polonij je pronađen je unutar perilice posuđa, ali i na podu, kasi, ručki cjedila za kavu. Bilo je tragova na bocama iza šanka, žlice za sladoled, daske za rezanje. Pojavilo se na stolcima gdje su sjedila trojica Rusa. Tko zna koliko je ljudi izložio plutoniju 210 Putin samo da bi otrovao nezgodnog svjedoka.
U Kovtunovoj sobi broj 382, testovi na uzorku uzetom iz sifona odvodne cijevi sudopera pokazali su da sadrži 390.000 bekerela polonija. Kovtun je morao, vidjevši da je Litvinenko ispio otrovani čaj, poći gore u sobu i izliti ostatak polonija izravno u odvod.
Polonij je kao sredstvo izabran jer ga je jako teško detektirati. Praktički je nevidljiv. U bolnici, liječnici isprva nisu znali što je Edwinu Redwaldu Carteru, to je bio Litvinenkovljev drugi identitet. Sumnjali su da je u pitanju trovanje talijem.
Imao je ozbiljno zatajenje koštane srži i oštećenje crijeva, što se uklapalo. Ali nedostajao mu je jedan ključni simptom trovanja talijem - periferna neuropatija, bol ili utrnulost u prstima i stopalima. Zadnji test urina otkrio je prisutnost novog radioaktivnog izotopa - polonija 210. Ali to su uzeli kao anomaliju, uzrokovana plastičnim spremnikom korištenim za nošenje uzorka.
Tek šest sati prije Litvinenkove smrti, oko 15 sati establišment za atomsko oružje nazvao je bolnicu s rezultatima najnovijih testova. Potvrdili su da je Litvinenko bio “užasno kontaminiran” radioaktivnim polonijem. Navečer oko 21 sat 23. studenoga Aleksander Litvinenko je preminuo od zastoja rada srca.
Novinarku Anu Politkovskaju su ubili, novinu zabranili
Litvinenko je inače bio dobar prijatelj ubijene ruske novinarke Ane Politkovskaje, kritičarke Putnova režima.
Te godine, 2006. na proljeće našli su se u Cafe Neru u Londonu.
- Aleksander, bojim se. Svaku put kad vidim djecu razmišljam o tome vidim li ih zadnji put - rekla je.
Niti mjesec dana prije negoli je otrovan Litvinenko, u listopadu 2006., Ana Politkovskaja ubijena je u liftu zgrade gdje je živjela u Moskvi. Dva metka u prsa, jedan u glavu. Pisala je o Drugom čečenskom ratu, zvjerstvima koja je ruska vojska činila tamo. Maltretiranju, zlostavljanju čečenskih civila. Reketarenju.
Politkovskaju su jednom otrovali također čajem, poslužila joj ga je stjuardesa Aeroflota u avionu, ali tad je preživjela. Osam godina nakon ubojstva Sergej Kadžikurbanov, bivši policajac - a prema svemu sudeći i bivši FSB-ovac - osuđen je na 20 godina za njeno ubojstvo, skupa s još četvoricom, no dobio je Putinov oprost čim se priključio ratu u Ukrajini.
Naručitelj ubojstva nikad nije pronađen. Novaja Gazeta, novine za koje je pisala Politkovskaja, u Rusiji je danas zabranjena.
Ako i postoje dvojbe tko je naručitelj ubojstava Litvinenka i Politkovskaje, u slučaju ubojstva u Njemačkoj, jedva kilometar od ureda kancelara, više ne postoje nikakve dvojbe. Prije nekoliko tjedana u velikoj razmjeni sa Zapadom oslobođen je, između ostalih, i Vadim Krasikov.
- Taj čovjek je heroj - rekao je Putin.
Međutim, Vadim Krasikov je notorni ubojica, pripadnik zloglasnog FSB-ova odjela Vympel.
Putin ga je čekao 19 godina i našao u Berlinu, poslao je ubojicu Krasikova
Kako je pisao Express, Zelimkan Kangošvili - u kasnijim sudskim spisima njegovo ime navodi se kao Tornike K. - bio je nekadašnji borac protiv Rusije u Drugom čečenskom ratu. Istaknuti zapovjednik čečenskih separatista. Prolazio je preko parka Kleiner Tiergarten u Berlinu na putu za džamiju u kolovozu 2019. Išao je na molitvu, kad mu je prišao muškarac duge kose na biciklu, ispalio tri hica iz pištolja Glock s prigušivačem i pobjegao. Dva u glavu, jedan u prsa. Profesionalac. Kangošvili je na mjestu preminuo.
Njemačkoj policiji dvojica tinejdžera su odmah dojavila da su vidjeli muškarca koji odbacuje bicikl i torbu u rijeku Spree. Ubrzo je uhićen muškarac koji je nosio posve drukčiju odjeću od atentatora, presvukao se, obrijao bradu, bio je ćelav i imao sa sobom električni romobil. U džepovima je imao 3000 eura, u novčaniku dvije bankovne kartice i novu rusku, “nebiometrijsku” putovnicu na ime Vadim Andrejevič Sokolov. U rijeku Spree je, ispostavilo se, u torbi odbacio i pištolj Glock 26 te periku.
Mjeseci rada tajnih službi bili su potrebni da bi se saznalo kako je plaćeni ubojica Vadim N. Krasikov, iznimno važan agent FSB-ova misterioznog odjela Vimpel. Prepoznali su ga po tetovaži. U Rusiji je živio na visokoj nozi, vozio Porsche i BMW, osobno poznavao Putina.
Podsjetimo, za Putina je sve i počelo Drugim čečenskim ratom. Nije uživao osobitu podršku javnosti kad ga je Boris Jeljcin predstavio kao svog potencijalnog nasljednika. No uslijedile su četiri eksplozije u stambenim blokovima i ubile 300 ruskih civila, Kremlj je za sve optužio čečenske separatiste i svim silama krenuo na njih. Kangošvilija je Putin dakle čekao 19 godina, napokon ga je našao niti kilometar i pol od ureda njemačkoga kancelara.
Kad kaže "taj čovjek je heroj", Putin zapravo govori "da, ja sam naredio ubojstvo nekadašnjeg vođe Čečena". I što mi možete?
Berlin i London su godinama bili Putinovo igralište, kako je htio obračunavao se s odmetnutim špijunima, političkim suparnicima. Pri tome ga nije zanimalo koliko će, recimo, osoba biti izloženo plutoniju 210 onog poslijepodneva kad je otrovan Litvinenko u londonskome hotelu.
Parfem Nina Ricci, u bočici ruski nervni otrov novičok
Još gora situacija s kolateralnim žrtvama bila je s pokušajem ubojstva Sergeja Skripala. On je bio zapadni špijun u Rusiji, godinama je radio u ruskom veleposlanstvu u Madridu, ali bio je niskopozicioniran i mislilo se - Putinu relativno nebitan lik. Kad je uhvaćen, 2010. su ga trampili u razmjeni. Skripal je međutim ubrzo nakon razmjene ostao sam, preminula mu je žena i bilo mu je dosadno. Počeo se opet baviti špijuniranjem, odnosno prenošenjem tajni španjolskim službama. Putovao je i u Češku. Znao se navečer u pubu hvaliti kako je on zapravo bio špijun, ali nitko ga nije shvaćao ozbiljno.
Na proljeće 2018. njega i kćerku pronašli su izbezumljene na klupi u engleskom gradiću Salisbury, na usta im je išla pjena. Ona je došla iz Rusije koji dan ranije da bi mu rekla kako se udaje. On više nije smio u Rusiju niti su mogli normalno komunicirati od straha da ga Rusi ne uhvate.
Julija Skripal kupila je avionsku kartu za London, letjet će 3. ožujka 2018. No dan ranije također Aeroflotovim letom u Veliku Britaniju će se zaputiti dvojica muškaraca u casual odjeći i tenisicama. U jednoj od njihovih torbu je mala bočica parfema Nina Ricci. Jedino što je u pakiranju Premier Jour parfema, umjesto "suptilnih tonovi voća koji ohrabruju ženu da svijet počne gledati s novom perspektivom", bio ruski nervi otrov novičok...
Sutradan nakon što je Julia Skripal stigla u Salisbury, gradić kod Southamptona, gospođa Freya Church vidjela je čudan prizor. Muškarca i ženu naslonjene jedno na drugo. Muškarac je gledao u nebo i činio čudne pokrete rukom, kao da gore vidi nešto. Bili su to 66-godišnji Sergej Skripal, nekadašnji dvostruki špijun GRU-a i zapadnih službi, i njegova trideset godina mlađa kćerka.
Kad su ih doveli u bolnicu, liječnici su najprije mislili da su drogirani. Ali onda je hitno hospitaliziran i policajac Nick Bailey koji ih je našao, s istim simptomima. Nastala je panika u gradiću od 40-ak tisuća stanovnika.
Istraga će pokazati da su dvojica ruskih državljana koji su imali dokumente na imena Aleksander Petrov i Ruslan Boširov nanijeli novičok na kvaku i ulazna vrata Skripalova stana. Novičok je strahovito opasan ruski bojni otrov. Razvili su ga u SSSR-u kako bi zaobišli konvencije o kemijskome naoružanju. Kako je pisao Deutsche Welle, agens blokira proizvodnju enzima holinesteraza, koji je u metabolizmu važan za razgradnju neurotransmitera acetilholina. Taj transmiter ima važnu ulogu prilikom buđenja ili za održavanje pažnje. Ukoliko se acetilholin više ne razgrađuje, to dovodi do toga da nervni sistem počinje biti bombardiran nadražajima, putevi signala su potpuno preopterećeni i počinju “divljati”.
Informacije nervnog sistema onda udaraju na tkiva, mišiće i organe, dolazi do pojačanog toka pljuvačke i problema s disanjem, jer pacijent sam više ne može kontrolirati svoju mišiće za disanje. Paralize i grčevi mogu dovesti do smrti ako se trovanje duže nastavi. Liječnici najprije moraju osigurati da se pacijent ne uguši.
Ruslan Boširov kasnije je identificiran kao odlikovani pukovnik ruske tajne službe GRU Anatolij Čepiga, a Aleksander Petrov je zapravo Aleksander Miškin, također agent GRU-a. Još jedan GRU-ov čovjek bio je u Engleskoj u vrijeme pokušaja ubojstva Skripalovih - također GRU-ov agent Denis Vjačeslavovič Sergejev.
Novičok nakapali na mudante Navalnog, kad to nije prošlo onda - šaka u srce!
Da stvar bude gora, bočicu parfema Nina Ricci odbacit će negdje putem u smeće i pronaći će ju Charlie Rowley. Poklonit će ju djevojci Dawn Strugess koja će našpricati kožu tekućinom iz bočice, ne znajući da je to novičok. Nekoliko dana kasnije djevojka će preminuti, Charlie Rowley je uspio preživjeti, kao i Sergej i Julia Skripal.
Novičok su ruski tajni agenti koristili i u slučaju Alekseja Navalnija, prije kontroverzne smrti jedinog oporbenog političara kojeg su smatrali dostojnim izazivačem Vladimira Putina u razdoblju prije negoli ga je Putin jednostavno - zatvorio.
Navalni je tog dana ustao oko 6 sati, istuširao se i osvježio, a potom navukao plave gaćice. U zrakoplovu koji je poletio iz Tomska mu je, međutim, iznenada pozlilo. Pio je čaj, kasnije i vodu. Sumnjali su da je tako otrovan, prebacili su ga hitno u berlinsku bolnicu. No ispostavilo se da su Putinovi agenti novičokom zarazili njegove - gaće. Navalni je tad jedva preživio, ali na koncu ga je Putinov režim dokrajčio u Sibiru pod nerazjašnjenim okolnostima.
Sudeći prema modrici na tijelu, najvjerojatnije je ubijen jednim udarcem u srce, što je tehnika koju je davno koristio KGB. Naime, u slučaju iznimno niskih temperatura, a Navalnog su držali u samici gdje je znalo biti i minus 27 stupnjeva, jak udarac u srce može izazvati zastoj i biti smrtonosan. U zatvoru Jamalo-Neneckog okruga i prije Navalnog je znalo biti sličnih sumnjivih slučajeva.
Još od 2004. kad je u Ukrajini otrovan Sergej Juščenko, koji će na izborima godinu dana kasnije pobijediti pro-ruskog kandidata Viktora Janukoviča, bilo je jasno da Putin truje i ubija bez skrupula svakog tko se nađe na putu njegovoj ideju moćne Rusije. Juščenku se lice potpuno izobličilo, "posmeđio" je nakon što je otrovan dioksinom. Ostario je za nekoliko dana barem tri desetljeća. Cijelo lice bilo mu je izrovano i propalo, kao da je teški alkoholičar, pa i gore. Rekao je da je prije toga bio na večeri sa šefom ukrajinskih tajnih službi, u kojima je tad Rusija imala velik utjecaj, i vjeruje da je tad otrovan.
- Jedini je problem što nisam pojeo i popio sve što mi je bilo namijenjeno - rekao je Juščenko.
Otrov su mu stavili najvjerojatnije u rižu. Da nešto nije u redu prva je posumnjala supruga, rekla je da mu "usnice imaju okus po metalu". Pozlilo mu je iste večeri.
Newsweek je lani objavio listu ljudi koji su pali kroz prozor ili s balkona otkako je krenula Putinova ofenziva na Ukrajinu. Šef Lukoila Ravil Maganov je među njima, visoka službenica ministarstva obrane Marina Jankina, političar Pavel Antov koji se usudio kritizirati Putina zbog "specijalne vojne operacije"...
Petr Verzilov, novinar i član Pussy Riot, otrovan je i završio je u induciranoj komi u Berlinu, ali uspio se oporaviti.
Od trovanja polonijem 210, kao i Litvinenko, preminuo je 2004. Roman Tzepov, za kojeg se vjerovalo da je mafijaški boss iz Sankt Petersburga blizak Putinovim krugovima. Popio je Putinov specijalitet, čaj s polonijem 210.
