Tko je Keir Starmer? 'Arkan ne bi mogao napadati Hrvatsku bez da mu je pomagala JNA'

Priču o Keiru Starmeru, lideru britanskih laburista, koji je po anketama izgledni novi premijer Velike Britanije, možda je najbolje započeti prvom debatom uoči američkih predsjedničkih izbora, na kojoj su se sučelili aktualni i bivši američki predsjednik, Joe Biden (81) i Donald Trump (78). Razlog je strateško savezništvo Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država koje je već dulji niz godina, još od Margaret Thatcher koja je, kako je to netko svojevremeno primijetio, pretvorila Veliku Britaniju u "najveći američki nosač zrakoplova", najvažnija geopolitička odrednica svijeta u kojem živimo. BBC-jev reporter, koji je gledao debatu na okupljanju mladih republikanaca u Atlanti, izjavio je: "Ponekad se činilo kao da sam u publici na nekoj komediji."

Gerontokracija, kao najvažnije obilježje američke političke scene posljednjih desetak godina, što će se, kako stvari stoje u ovom trenutku, nastaviti i narednih pet, izaziva i zebnju i smijeh istovremeno. U dvadesetom je stoljeću gerontokracija, koja se smatra jednim od najstarijih oblika vladavine, poprimila pogrdne konotacije, zahvaljujući SSSR-u i drugim komunističkim državama, gdje su vladale osobe nesklone novim idejama i sa smanjenim mentalnim sposobnostima. S druge strane imamo Veliku Britaniju, na kojoj su se u predizbornoj debati, uoči izbora zakazanih za 4. srpanj, sučelili aktualni premijer, konzervativac Rishi Sunak (44) i laburist Keir Starmer (62). Prosječna starost američkih predsjedničkih kandidata u odnosu na one britanske veća je za gotovo trideset godina. Koliko će to i na koji način utjecati na politička kretanja u svijetu koji se našao na rubu Trećeg svjetskog rata, uzimajući prvenstveno u obzir Trumpov bizarni apsolutizam, koji je obilježio njegov predsjednički mandat i Bidenovu izgubljenost u vremenu i prostoru, ostaje da se vidi.

Velika Britanija, u usporedbi sa SAD-om, također je u velikoj prednosti ako samo površno pogledamo biografije vodećih kandidata. Rishi Sunak, koji je na čelo Konzervativne stranke došao 2022. godine, kao jedini kandidat na unutarstranačkim izborima, studirao je filozofiju, politiku i ekonomiju na Lincoln Collegeu u Oxfordu, a kasnije je stekao MBA na Sveučilištu Stanford, kao Fulbrightov stipendist. Spada među 200 najbogatijih ljudi u Velikoj Britaniji, s imovinom vrijednom više od 700 milijuna funti. Keir Starmer je prije uključivanja u politiku bio ugledni odvjetnik s međunarodnom reputacijom. S druge strane imamo Donalda Trumpa, opterećenog brojnim aferama i pravosudnim procesima, koji je i prvi predsjednički kandidat u američkoj povijesti kojega je sud proglasio krivim, i Joa Bidena, čiji je sin Hunter proglašen krivim za sve tačke optužnice na suđenju u saveznoj državi Deleware, postavši tako prvo dijete nekog aktualnog američkog predsjednika koje je osuđeno za zločin. Tužitelji su dokazali da je Hunter Biden bio ovisan o drogi kada je 2018. godine kupio pištolj i svjesno prekršio zakon navodeći kako nije ovisnik o drogama. Također, već godinama se vuku optužbe protiv Huntera zbog "trgovine utjecajem" u Ukrajini.

Keir Starmer u kampanji Foto: REUTERS

O trojici aktera ove priče u široj javnosti manje-više sve se zna. Najveća nepoznanica je Keir Starmer, ali i njegova supruga Victoria Alexander, kao vrlo važna osoba u ozračju britanskog tabloidnog novinarstva. Riječ je o odvjetnici, poprilično samozatajnoj osobi, koju britanski tabloidi već uspoređuju s Denisom Thatcherom, suprugom Margaret Thatcher, čiji je moto bio "Uvijek prisutan, nikad tu".

"Victoria je svoja osoba i dobro joj je da Keir radi svoje. Ono što je važno kod prve dame jest biti dobra osoba i imati taj ljudski dodir, a Victoria ga ima gomilu", izjavio je za nju gradonačelnik Camdena Nasim Ali. Iako je Starmer ateist, prihvatio je židovsku praksu svoje supruge, posjećujući židovsku sinagogu u St John's Woodu. Također, par odgaja djecu u judaizmu. Victorijina vjera, tvrde neki komentatori, mogla bi se za Starmera pokazati značajnom u političkom smislu.

Također, Victoria je odigrala presudnu ulogu u Starmerovu razumijevanju antisemitizma koji je bio duboko ukorijenjen u Laburističkoj stranci za vrijeme Starmerova prethodnika Jeremyja Corbyna. Stranačka mašinerija snažno podržava Victoriju koja daje široku potporu svome suprugu, ne miješajući se u politiku. Koliko to za samu stranku znači govori primjer suprotan ovome, iz vremena kada je britanski premijer bio Boris Johnson čiju su suprugu Carrie tabloidi nazivali "Carrie Antoinette". Pred kraj Johnsonova mandata, Carrie je izazivala prijepore i podjele u gotovo istoj mjeri kao i njezin živopisni suprug.

Rasulo među konzervativcima

Laburističkoj stranci sve ankete predviđaju uvjerljivu pobjedu i to s natpolovičnom većinom, što je u zemljama zapadne demokracije iznimna rijetkost. Međutim, to nije zasluga vodstva Laburističke stranke, niti Keira Starmera osobno, već isključivo plod rasula u Konzervativnoj stranci kojoj ankete predviđaju najlošiji rezultat od njezina osnutka, od 1832. godine. Ukoliko pobjedi, Starmer će postati prvi laburistički premijer od 2010. godine. Da se ne radi o vizionaru i strategu, po uzoru na Winstona Churchilla ili Margaret Thatcher, govori i jedna informacija od prije dvije godine, kada je Starmer na velika zvona "oglašavao" svoj susret s filmskom zvijezdom Georgeom Clooneyem s kojim se zbližio nakon "ludog izlaska" u kojem im se pridružila i Clooneyjeva supruga Amal. "Bilo je to prije dvije godine", ispričao je Starmer. "Pričali smo o svemu, uključujući politiku, a George mi je dao i nekoliko savjeta. On se dobro razumije u američku politiku, pa smo dosta raspravljali o tome."

Potencijalni britanski premijer, kojemu savjete dijeli jedna holivudska zvijezda, bez obzira što se zove George Clooney (ili usprkos tome), djeluje poprilično neozbiljno, pogotovo ako se prisjetimo njegovih slavnih prethodnika. Starmer je rođen 1962. godine u Londonu. Bio je član parlamenta za Holborn i St Pancras od 2015. do 2024., a prethodno je bio ravnatelj javnog tužiteljstva od 2008. do 2013. Jeremy Corbyn imenovao ga je 2016. godine ministrom za useljeništvo u sjeni, ali je Starmer dao ostavku kao dio ostavki šireg kabineta u sjeni u znak prosvjeda protiv Corbynova vodstva. U pismu o ostavci napisao je da je "jednostavno neodrživo sugerirati da možemo ponuditi učinkovitu oporbu bez promjene vođe". Starmer je te godine pod Corbynom prihvatio novu dužnost državnog tajnika u sjeni za izlazak iz Europske unije i zagovarao predloženi drugi referendum o Brexitu. Pod svojim vodstvom, Starmer je promijenio poziciju stranke od ljevice prema političkom centru. Naglasio je važnost uklanjanja antisemitizma unutar stranke, što je bilo kontroverzno pitanje tijekom Corbynova vodstva.

Keir Starmeri i supruga Victroia

Od 1986. do 1987. bio je urednik radikalnog trockističkog časopisa Socialist Alternatives. Časopis je izdavala organizacija Međunarodne revolucionarne marksističke tendencije sa sjedištem u Parizu. Organizacija je zagovarala ekologiju, feminizam i radničko samoupravljanje. Smatra se pretečom kasnijih radikalnih ekoloških skupina. Ljevičarski časopis Chartist opisao je Socialist Alternatives kao "ljudsko lice tvrde ljevice". Zaokupljenost tog časopisa seksualnom politikom i pitanjima ekologije, neki komentatori, zbog Starmerove uloge s kraja osamdesetih, spominju danas "kao predznak politike svih današnjih glavnih britanskih političara". U prvoj predizbornoj debati Keir Starmer i Rishi Sunak oštro su se sukobili oko statusa transrodnih osoba, potvrđujući na neki način ove navode. Starmer je optužio Sunaka da koristi transrodne osobe kao politički argument za podjele među biračkim tijelom i istaknuo važnost tretiranja svih ljudi s dostojanstvom i poštovanjem, spominjući incident u parlamentu kada se Sunak navodno rugao transrodnim osobama. Iako se još sa šesnaest godina priključio Mladim socijalistima Laburističke stranke, Starmer je još tada kritizirao ekonomsku politiku laburističkog lidera Neila Kinnocka, koji je vodio stranku od 1983. do 1992. godine.

Kinnock je smatran "mekom ljevice stranke", koji se za vrijeme svoga mandata oštro suprotstavljao militarističkim i marksističkim tendencijama u stranici. Čak se sredinom osamdesetih, prilikom poznatog štrajka rudara, suprotstavio Arthuru Scargilli, vođi moćnog rudarskog sindikata kojega je Ian Kershaw u svojoj knjizi "Osobnost i moć" opisao kao "militantnog marksistu željna sukoba s Vladom", bez obzira što su rudari i radnička klasa, koja je u to vrijeme predstavljala bitan politički faktor, za razliku od danas, bili prirodna baza Laburističke stranke. Starmer je služio kao savjetnik za ljudska prava u Policijskoj upravi Sjeverne Irske i Udruzi šefova policije, a također je bio član savjetodavnog odbora za smrtnu kaznu Ministarstva vanjskih poslova.

Starmer je kasnije naveo svoj rad na policiji u Sjevernoj Irskoj kao ključni utjecaj na njegovu odluku da nastavi političku karijeru: "Neke stvari za koje sam mislio koje su se trebale promijeniti u policijskim službama, postigli smo brže nego što smo to postigli u strateškim parnicama... bolje sam shvatio kako se možete promijeniti ako ste unutra i dobijete povjerenje ljudi." Starmer je, također, protestirao protiv rata u Iraku, izjavivši 2015. kako vjeruje da rat "nije bio zakonit prema međunarodnom pravu jer nije postojala rezolucija UN-a koja ga izričito odobrava".

Na unutarstranačkim izborima 2020. godine, Starmer se zalagao protiv politike štednje, za ukidanje školarina, te je obećao nacionalizaciju željezničkih, poštanskih, energetskih i vodovodnih tvrtki, kao i ukidanje outsourcinga u lokalnim vladinim ustanovama i pravosuđu. Govoreći na godišnjoj konferenciji stranke 2021., prvi put kada se obratio godišnjoj konferenciji kao čelnik stranke, stavio je fokus na jaču ekonomiju i oštrije stavove prema kriminalu, udaljavajući stranku od prethodnog vodstva. U međuvremenu je odustao od većine socijalističkih politika koje je zagovarao tijekom svoje stranačke kandidature, uključujući obećanja da će nacionalizirati vodu i energiju, ukinuti školarine i obraniti slobodu kretanja unutar Europske unije. Kao razloge odustajanja od tih politika naveo je pandemiju COVID-19, rat u Ukrajini i gospodarsku krizu koja je pogodila Veliku Britaniju pod vodstvom konzervativaca. Pod Starmerovim vodstvom, laburisti su se nastavili formalno zalagati za nacionalizaciju britanskih željeznica, a Starmer je najavio i osnivanje energetske tvrtke u javnom vlasništvu, Great British Energy, koja će se "natjecati s privatnom industrijom i promovirati čistu energiju".

U veljači 2023., postavio je pet "nacionalnih misija" kao osnovu laburističkog manifesta za opće izbore 2024.: postizanje najvećeg održivog rasta u G7 do kraja njegova prvog mandata; uspostavljanje Velike Britanije kao "velesile čiste energije", s električnom energijom bez ugljika do 2030., donošenje reforme zdravstva i skrbi, poboljšanje pravosudnog sustava i reformu obrazovanja i skrbi za djecu. Nakon što je postao vođa laburista, zadužio je stranačke eksperte da izrade elaborat o reformi britanskog Ustava. Izvješće je objavljeno 2022. U njemu je predloženo ukidanje Doma lordova i proširenje ovlasti lokalnih vijeća i zajednica. Zbog brojnih optužbi za antisemitizam u vrijeme Corbynova mandata, Starmer je odlučio okončati tu praksu: "Antisemitizam je mrlja na našoj stranci. Vidio sam tugu koju je donio tolikom broju Židova zajednice. U ime Laburističke stranke, iščupat ću ovaj otrov iz korijena i procijeniti uspjeh po povratku židovskih članova i onih koji su smatrali da nas više ne mogu podržavati."

'Vodstvo Srbije je u Hrvatskoj činilo genocid'

Nakon Hamasova napada na Izrael 7. listopada 2023., kojim je započeo rat između Izraela i Hamasa, Starmer je izrazio podršku Izraelu, osudivši Hamasov terorizam: "Ova akcija Hamasa ne čini ništa za Palestince. A Izrael uvijek mora imati pravo da brani svoj narod." Njegova politika protivljenja obustavi rata u Gazi dovela je do raskola u stranci. Starmer je smatrao kako bi prekid vatre samo koristio Hamasu za buduće napade. Umjesto toga pozivao je na humanitarnu pauzu kako bi se omogućilo da pomoć stigne u Gazu. Zbog ovog njegova istupa pedesetak laburističkih vijećnika dalo je ostavke. Laburistička stranka pod Starmerovim vodstvom suspendirala je nekoliko parlamentarnih kandidata i zastupnika, uključujući Grahama Jonesa, Andyja McDonalda, Azhara Alija i Kate Osamor, zbog navodnih antisemitskih komentara o Izraelu tijekom rata između Izraela i Hamasa ili zato što su izraelske operacije u Gazi opisali kao genocid. Ipak, početkom 2024. godine, Starmer je promijenio svoju politiku, pozvavši na prekid rata u Gazi, čime su spriječene dublje podjele unutar stranke.

Kada je svojevremeno došao na čelo stranke, o Starmeru se u hrvatskim medijima pisalo kao o članu hrvatskog odvjetničkog tima koji je pred Haškim tribunalom pokrenuo tužbu protiv Srbije zbog genocida, jer je imao iza sebe karijeru glavnog tužitelja za Englesku i Wales te reputaciju vodećeg pravnog stručnjaka na području međunarodnog i kaznenog prava.

"Od 13. listopada 1991. vodstvo JNA i vodstvo Srbije bilo je svjesno da čine djela koja su sami okarakterizirali kao genocid. Bez suradnje s JNA, paravojne skupine, uključujući i Arkana, ne bi mogle izvoditi kontinuirane napade na hrvatske civile", izjavio je Starmer u usmenoj raspravi u Haagu 7. ožujka 2014., kada je objašnjavao sucima da je vodstvo Srbije namjeravalo osvojiti i etnički očistiti dio teritorija Hrvatske, te ga pripojiti Velikoj Srbiji.

Starmer je, također, predočio sucima događaje u Vukovaru tijekom opsade i osvajanja grada, a posljednjeg dana usmene rasprave, 1. travnja 2014., odgovarao je na protutužbe Srbije koje su se ticale vojno-redarstvene akcije "Oluja". Kao što je poznato, Sud je odbacio hrvatsku tužbu i protutužbu Srbije. Suci su prihvatili činjenicu da su određena djela genocida počinjena nad Hrvatima u Domovinskom ratu, ali su se držali visokih standarda dokazivanja genocidne namjere i odbacili hrvatsku tužbu većinom od 15 glasova za i dva protiv.

Starmer tijekom svog izlaganja o zločinima u Vukovaru

Odnos sa SAD-om

Najvažniji vanjskopolitički zadatak novog britanskog premijera je odnos sa SAD-om. U ovom trenutku, dok još nisu poznati rezultati izbora u Velikoj Britaniji, možemo govoriti o četiri scenarija. Prvi, koji se čini najmanje izglednim, da će sve ostati po starom, ukoliko pobjedi Biden u SAD-u, a Rishi Sunak u Velikoj Britaniji. Sličan scenarij predviđa se i u slučaju Bidenove i Starmerove pobjede. Zasada je najizgledniji scenarij koji izaziva i najviše nedoumica: pobjeda Donalda Trumpa u SAD-u i Keira Sturmera u Velikoj Britaniji, bez obzira što je Starmer, po uzoru na Kinnocka osamdesetih, povukao Laburističku stranku s ljevice prema centru, čime je barem donekle premošten duboki jaz koji dijeli Starmerove laburiste i Trumpove republikance.

Međutim, novi britanski premijer će se zasigurno sastati i s aktualnim američkim predsjednikom, kada će se, za pretpostaviti je, vidjeti i određene naznake politike koju će voditi. Pitanje svih pitanja, pogotovo ukoliko pobjedi nepredvidivi Trump, je budućnost strateškog partnerstva između Velike Britanije i Amerike koja igra u njemu vodeću ulogu. Odnosno koliko je Americi u ovom trenutku uopće važno to višedesetljetno partnerstvo s obzirom da se Velika Britanija nakon Brexita našla u ozbiljnoj krizi kojoj se ne nazire kraj. David Lammy, koji je najizgledniji ministar vanjskih poslova u Starmerovoj Vladi, 2017. godine je opisao Trumpa kao "rasističkog KKK-a i nacističkog simpatizera", što bi moglo izazvati određene nesuglasice na relaciji Trump - Starmer, iako je Lammy nedavno dao mnogo pomirljivije izjave, kazavši kako je bivši američki predsjednik "često bio krivo shvaćen".

Prvi prijepori mogli bi se javiti u vezi klimatskih promjena. Poznat je od ranije Trumpov stav po ovom pitanju, kada je u vrijeme svog predsjedničkog mandata suspendirao međunarodne ugovore vezane za klimatske promjene, koje je potpisao njegov prethodnik Barack Obama.

"Rješavanje klimatskih promjena nije samo obveza; to je najveća pojedinačna prilika koju imamo za budućnost naše zemlje", jedna je od ranijih izjava Keira Starmera vezana uz ovu problematiku. Starmer je u međuvremenu reducirao zelene politike zbog nezavidnog ekonomskog stanja u kojemu se zemlja trenutno nalazi. Moglo bi doći i do prijepora u vezi rata u Ukrajini. Velika Britanije je, kao i Bidenova administracija, bezrezervno podržavala Ukrajinu u ovom sukobu. Odmah na početku ruske invazije na Ukrajinu, Starmer se sastao s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom kako bi potvrdio "nepokolebljivu predanost Laburističke stranke NATO-u". Izjavio je kako je njegov prethodnik Jeremy Corbyn "pogriješio" što je bio kritičan prema NATO-u. Pozivao je, također, da se ruskim čelnicima, uključujući i Vladimira Putina, sudi u Haagu za zločine protiv čovječnosti. Podržao je izdavanje naloga za uhićenje Putina od strane Međunarodnog kaznenog suda, nakon što je protiv njega podignuta optužnica pred ICC-om. U slučaju Trumpove pobjede, koji cijelo vrijeme daje kontroverzne izjave vezane uz rusku agresiju, iako je nejasno koliko je tu riječ o predizbornoj propagandi a koliko o njegovim stvarnim namjerama, moglo bi zaiskriti i po ovom pitanju. S druge strane, ne treba smetnuti s uma ni to da je Trump u svom mandatu bio i neka vrsta "putujućeg trgovca" američke vojne industrije.

Novo geopolitičko partnerstvo s EU

Treba se prisjetiti posla sa Saudijskom Arabijom vrijednog preko stotinu milijardi dolara koji je Trump isposlovao odmah na početku mandata i njegovih zahtjeva da svaka zemlja članica NATO pakta troši na obranu dva posto budžeta, čime je, za pretpostaviti je, ciljao na profite koje bi u tom slučaju imala američka vojna industrija. Najveće raskorak između Trumpove i Starmerove politike mogao bi se pojaviti u vezi odnosa s Kinom. Trumpovi su radikalni stavovi po tom pitanju poznati, dok Starmerovi laburisti zagovaraju pomirljiviji odnos prema toj zemlji. David Lammy je nedavno izjavio da je "u interesu svih da kineski odnos sa Zapadom opstane i da se razvija". Drugo najvažnije pitanje, koje će u bitnom odrediti američko-britansko strateško savezništvu, je odnos prema ratu u Gazi. Poput Bidena u SAD-u, i Starmer mora u određenoj mjeri voditi računa o propalestinskim stajalištima dobrog dijela svoje biračke i stranačke baze.

Jedno od najvažnijih unutarpolitičkih pitanja Velike Britanije je odnos s Europskom unijom, koja je bila zadovoljna suradnjom s Rishijem Sunakom. Pretpostavka je da će i eventualna Starmerova Vlada nastaviti s kooperativnom politikom, iako je iz Europske unije jasno naglašeno kako neće Starmeru, koji je bio žestoki protivnik Brexita, ponuditi bilo kakve radikalne ustupke. Starmerov najvjerojatniji ministar vanjskih poslova David Lammy izjavio je nedavno da laburisti žele "novo geopolitičko partnerstvo" s EU-om: "Središte ovog odnosa trebao bi biti sigurnosni pakt koji potiče bližu koordinaciju u širokom spektru pitanja vojne, gospodarske, klimatske, zdravstvene, kibernetičke i energetske sigurnosti, i koji nadopunjuje nepokolebljivu predanost obiju strana NATO-u."