Korisnici Obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe EDDY u naselju Rupa u Primorsko-goranskoj županiji bili su u srijedu ostavljeni sami, bez osoblja i vlasnika doma.
Osoblje doma nestalo je preko noći, a nisu se javljali ni na telefon, kao ni vlasnici. Vatrogasci su, kako su izvijestili članovi obitelji korisnika, kroz prozor ušli u zgradu i otključali vrata, pa su korisnike vozilima sanitetskog prijevoza prevezli desetak korisnika u obližnje domove za starije osobe. Domu su hitno ukinuli licenca te se više neće moći baviti zbrinjavanjem starijih i nemoćnih. Na sreću, sve je prošlo u redu i ljudi su živi i zdravi.
Kakvo je stanje u nekim hrvatskim domovima za starije i nemoćne govori i izvješće pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter od prije dvije godine no situacija se nije puno promijenila.
„Liječnica bolnice… zove mamu i govori kako je (iz doma) deda došao u teškom stanju te da je po nalazima vidljivo kako je bio sustavno zanemaren, imao je toliko malo urina da nije bilo moguće izdati pouzdane nalaze fizikalno-kemijskog pregleda. Moj je djed u bolnicu stigao žedan i gladan, teško narušenog općeg stanja… moj je djed zbog posljedica svega toga umro“, jedno je od svjedočanstava o tretmanu u domovima za starije i nemoćne, koje je zaprimio Ured pučke pravobraniteljice.
"Grabe novac od očajnih obitelji, a ne rade svoj posao"
“Nema njegovatelja. Štićenici leže mokri, uneređeni. Nije ni strano ružno ponašanje osoblja prema njima. Hrana je nekvalitetna, ne mjeri im se šećer, tlak. Znači oni samo grabe novac od očajnih obitelji, a ne rade svoj posao. Zatočeni u svojim sobama, izolirani, mokri, osuđeni na brzu smrt odmah nakon što stignu tamo. Molim vas, poduzmite nešto jer njihovo ponašanje je odvratno”, još je jedno zastrašujuće svjedočanstvo, koje se navodi u izvješću koje je naveo Telegram.
Neki domovi za umirovljenike unatoč zabranama godinama nastavljaju raditi ilegalno. Svojedobno je i dom sv. Vinko radio bez dozvole pa su mu uz rujnu 2012. naredili da prestane s radom i da se korisnice premjeste u odgovarajući smještaj. Još u travnju 2009. godine inspekcija je utvrdila da taj dom, koji se brinuo o 12 nepokretnih i 14 teže pokretnih žena, nema fizioterapeuta, da dio nepokretnih korisnica nikada ne napušta zgradu jer su smještene u potkrovlju do kojeg vode strme i uske stepenice, da su sobe mračne i tako male da ormari stoje na hodniku, da se dio štićenica u krevetu ne može ni pridići jer bi glavom udarale u kosinu krova i slično.
Godinama radio bez dozvole
Dom je dobio rok u kojem treba otkloniti nepravilnosti, no to nikada nije učinjeno, navodno zbog zamršenih vlasničkih odnosa. Nalazio se u crkvenoj zgradi koja je ugovorom iz 2005. godine predana na 30-godišnje korištenje Domu za starije i nemoćne u Slavonskom Brodu. Nakon što su propali svi pokušaji deložacije štićenica Doma za stare i nemoćne sv. Vinko kojemu je rješenjem inspekcije u dva navrata zabranjen rad zbog neuvjetnih prostorija Ministarstvo je odlučilo prestati s plaćanjem.
Kada je u pomoćnom objektu tijekom noći 11. siječnja 2020. godine između 4.10 i 4.55 sati došlo do kvara i zapaljenja električnog kalorifera, koji se koristio za zagrijavanje prostorija, uslijed izostanka nadzora jedine njegovateljice došlo je do širenja požara na cijelu unutrašnjost pomoćnog objekta. Zbog gušenja ugljičnim monoksidom smrtno su stradali korisnici stari 69, 82, 84, 85, 90 i 104 godine, čija tijela su potom izgorjela
Naknadno je ustanovljeno da vlasnica doma Gabrijela Čičković nije imala dozvolu za rad dva od tri objekta, te da je u ustanovi bio smješten veći broj ljudi nego što zakon dopušta. Čičković je tijekom 2012. i 2013. godine ishodila dozvole za smještaj 13 korisnika u domu na adresi Dolinska 8 u Andraševcu. Kasnije je, bez potrebnih odobrenja, proširila djelatnost i na pomoćni objekt u Dolinskoj 22 u Andraševcu.
Izgorjeli nakon udara groma
Čičković su teretili da je propustila teško pokretnim i nepokretnim korisnicima osigurati skrb njegovatelja, tako da je za skrb o svih 25 korisnika u stambenom i pomoćnom objektu rasporedila za rad u noćnoj smjeni samo jednu njegovateljicu.Vlasnicu ''Zelene oaze'' se teretilo da je postupajući na taj način pristala da teško pokretne i nepokretne osobe borave bez nadzora i neophodne pomoći i u mogućim uvjetima životne ugroženosti. Čičković je pravomoćno osuđena na 4,5 godine zatvora.
Devet godina prije ove tragedije slična se dogodila u Bjelovaru. U Domu za starije i nemoćne osobe 'Moj mir' poginulo je petero štićenika. Grom je 7. listopada udario u metalni nosač antene na krovu kuće, nakon čega se zapalila drvena krovna konstrukcija. Požar se brzo proširio na potkrovlje u kojem su bili štićenici. Prema sudskoj presudi vlasnica je u rujnu 2011. godine bez odobrenja mjerodavnih institucija svih 20 štićenika premjestila u svoju obiteljsku kuću koja nije udovoljavala uvjetima za njihov smještaj niti zaštiti od požara.
