Amerikanci čekaju 46 godina, nisu bili olimpijski pobjednici u hokeju od 1980. godine i Igara u Lake Placidu. Danas imaju šansu, u 14 sati igraju finale Olimpijskih igara u Milanu i Cortini protiv Kanade. Kažu da je ovo njihova najbolja generacija u zadnjih 46 godina, kad su izveli jedan od njavećih podviga u povijesti hokeja. Tad su za Amerikance igrali amateri, među njima ključnu ulogu odigrao je jedan Hrvat.
Bio je 22. veljače 1980. godine. Svijet je bio podijeljen Željeznom zavjesom, a na ledu u Lake Placidu, u srcu Zimskih olimpijskih igara, odigravala se jedna od najvećih sportskih drama Hladnog rata. S jedne strane stajala je nepobjediva sovjetska "Crvena mašina", tim profesionalaca koji je desetljećima dominirao svjetskim hokejom. S druge strane, skupina američkih studenata, autsajdera kojima nitko nije davao ni najmanju šansu. Usred te napetosti, s rezultatom 3-3 i deset minuta do kraja, pak je došao do Marka Pavelicha. Sitni, okretni napadač iz Minnesote, sin hrvatskih imigranata, bio je utjelovljenje kreativnosti u sportu koji je sve više postajao sustav. U tom trenutku, dok ga je pritiskao sovjetski branič, Pavelich je, padajući na led, izveo potez koji će zauvijek ostati urezan u povijest. Bilo je to dodavanje koje je stvorilo "Čudo na ledu". No, životna priča čovjeka koji je stvorio čudo bila je sve samo ne bajka. Njegov put od heroja nacije do tragične figure koju su progonili unutarnji demoni postao je jedno od najmračnijih svjedočanstava o cijeni koju vrhunski sportaši ponekad plaćaju.
Mark Pavelich nije bio tipičan hokejaš. Nizak rastom (samo 173 cm), ali s nevjerojatnim osjećajem za igru, bio je umjetnik na ledu. Odrastao je u Evelethu u Minnesoti, gradiću poznatom kao "prijestolnica američkog hokeja", gdje su dječaci živjeli za zvuk paka koji udara o ogradu. Njegov otac Tom, stolar, i majka Anne, domaćica, usadili su mu ljubav prema prirodi, lovu i ribolovu, ali hokej je bio njegova prava strast. Bio je toliko posvećen da je često klizao bez vezica kako bi ojačao gležnjeve, a njegova kreativnost na ledu graničila je s genijalnošću. Upravo je to prepoznao legendarni trener Herb Brooks, koji ga je pozvao u olimpijsku reprezentaciju.
U legendarnoj utakmici protiv Sovjetskog Saveza, Pavelich je bio ključni čovjek. Njegova napadačka linija, prozvana "Coneheads" zbog toga što su sva trojica (uz Johna Harringtona i Buzza Schneidera) dolazila iz istog dijela Minnesote, imala je nevjerojatnu kemiju. Osim što je asistirao za pobjednički gol, Pavelich je na istoj utakmici upisao još jednu asistenciju. Dok je padao, ne gledajući, gurnuo je pak iza leđa prema sredini klizališta. Tamo ga je dočekao kapetan Mike Eruzione i zakucao ga u mrežu za vodstvo 4-3, rezultat koji se do kraja nije mijenjao. Bio je to najpoznatiji gol u povijesti olimpijskog hokeja, a stvorio ga je tihi genijalac hrvatskih korijena. Ta pobjeda, a potom i osvajanje zlatne medalje pobjedom nad Finskom, postala je simbol američkog ponosa u vrijeme recesije i političke krize. Sports Illustrated proglasio je taj trenutak najvećim sportskim događajem 20. stoljeća.
"Kao da tražite Rembrandta da vam oboji ogradu"
Dok je Amerika slavila svoje heroje, Mark Pavelich je radio ono što je uvijek radio - povlačio se u svoj svijet. Preskočio je svečanu večeru u Bijeloj kući i vratio se u Eveleth. Kada su mu sugrađani organizirali paradu u čast, ni tamo se nije pojavio. Umjesto toga, otišao je u lokalnu osnovnu školu i dopustio djeci da isprobavaju njegovu zlatnu medalju. Bio je iznimno privatna osoba, čovjek koji je više volio mir jezera i šume od blještavila reflektora. Prijatelji su ga opisivali kao "nježnu dušu" koja u sebi nema "ni trunke zlobe".
Nakon Olimpijskih igara, unatoč svemu, nije bio izabran na NHL draftu, što ga je povrijedilo. Otišao je igrati u Švicarsku, no Herb Brooks ga je ubrzo doveo u NY Rangerse. U svojoj prvoj sezoni postavio je klupski rekord za najviše poena kao novak (76), rekord koji i danas stoji. No, njegov slobodni stil igre sudario se s krutim sustavima. Kada je Rangerse preuzeo trener Ted Sator, koji je forsirao "dump and chase" taktiku – ispucavanje paka u protivničku trećinu i borbu za njega – Pavelicheva kreativnost je ugušena. Jedan novinar je to slikovito opisao:
- Tražiti od Marka Pavelicha da igra "dump and chase" je kao tražiti od Rembrandta da vam oboji ogradu.
S 28 godina, na vrhuncu karijere i s unosnim ugovorom, Pavelich je jednostavno otišao. Napustio je NHL jer hokej za njega više nije bio užitak. Taj potez šokirao je mnoge, ali je bio dosljedan njegovoj prirodi. Novac i slava nikada mu nisu bili na prvom mjestu.
Mark Pavelich se razbolio, postao paranoičan i nasilan. Završio u ludnici
Godinama nakon što je okačio klizaljke o klin, Pavelich se povukao u osamu na svom imanju pokraj jezera Deeryard u Minnesoti, koje je izgradio sa svojom drugom suprugom Karom. Živio je život kakav je volio, daleko od očiju javnosti. No, tama se polako uvlačila u njegov um. Njegova obitelj i prijatelji počeli su primjećivati zabrinjavajuće promjene. Postajao je sve više paranoičan, razdražljiv i zaboravan. Vjerovao je da ga ljudi pokušavaju otrovati. Optuživao je susjede i članove obitelji za sabotažu, tvrdeći da mu sipaju šljunak u spremnik goriva ili stavljaju otrov u kolače.
Njegovo mentalno stanje drastično se pogoršalo nakon tragične smrti supruge Kare 2012. godine, koja je pala s balkona bez ograde. Iako je policija njezinu smrt proglasila nesretnim slučajem, sumnje su ostale, a Pavelich se još više povukao u sebe. Vrhunac sloma dogodio se u kolovozu 2019. godine. Nakon dana provedenog u ribolovu sa susjedom Jimom Millerom, Pavelich ga je brutalno napao metalnom šipkom, slomivši mu rebra i kralježak. Bio je uvjeren da mu je susjed "otrovao pivo". Uhićen je i optužen za četiri teška kaznena djela. Sud ga je, međutim, proglasio mentalno nesposobnim za suđenje. Psiholozi su dijagnosticirali "blagi neurokognitivni poremećaj uzrokovan traumatskom ozljedom mozga".
Njegova sestra, Jean Gevik, javno je iznijela ono u što su mnogi sumnjali: vjerovala je da Mark pati od kronične traumatske encefalopatije (CTE), degenerativne bolesti mozga uzrokovane opetovanim udarcima u glavu, što je surova realnost kontaktnih sportova poput hokeja.
- Kladila bih se životom na to. Ne možete vidjeti toliku promjenu osobnosti u samo nekoliko godina - izjavila je.
Proučavaju njegov mozak
Mark Pavelich smješten je u ustanovu za mentalno zdravlje, gdje se činilo da napreduje. Njegovi suigrači iz olimpijske reprezentacije nisu ni slutili dubinu njegove patnje.
- Zvučao je dobro. Mislio sam da je na sjajnom mjestu. Ali s takvom bolešću, nikad ne znate - rekao je Mike Eruzione.
Nažalost, bitka je bila izgubljena. Dana 4. ožujka 2021., Mark Pavelich je preminuo u 63. godini. Službeni uzrok smrti bilo je samoubojstvo gušenjem. Prije smrti, ispisao je sestri pozamašan ček s namjerom da podrži osnivanje "The Ranch - Teammates for Life", centra za pomoć sportašima, veteranima i hitnim službama koji se bore s PTSP-om i posljedicama ozljeda mozga. Njegovi suigrači iz 1980. prihvatili su tu misiju kao svoju, prikupljajući sredstva u njegovu čast. Njegova obitelj donirala je njegov mozak znanosti kako bi pomogla u istraživanju CTE-a. Njegova sestra Jean, svjesna važnosti njegovih dodavanja protiv Švedske i SSSR-a, sažela je njegovo konačno nasljeđe.
- Ne želim umanjiti ništa od toga, ali osjećam da je ovo njegova najveća asistencija.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A mi uvijek nađemo nekog svoga UJKU
ustaša a jebga tako je to