Međunarodni sustav kojeg su SAD i njezini saveznici stvorili nakon Drugog svjetskog rata donio je puno koristi cijelom svijetu, ali globalni politički i ekonomski utjecaji unazadili su brojne Amerikance. Zadnjih 70 godina demokracije slobodnog tržišta dominiraju globalnom ekonomijom, a napori SAD-a dramatično su smanjili siromaštvo i bolesti, te su izbjegnuti sukobi velikih sila. Ipak, mnogi Amerikanci, uključujući i mene, vjeruju da naša zemlja pati od 'liderskog vakuuma'. Ljudi gube vjeru da će njihovi vođe raditi tako da svim Amerikancima bude bolje i da će nas ujediniti s našim saveznicima kako bismo stvorili zajednička rješenja za probleme koji nas opterećuju. Ekonomski rast donosi benefite za neke, ali ne za mnoge. Politički diskurs postao je zatrovan podobnošću i samodopadnošću.
Suočeni s ovim izazovima, imamo dva izbora: možemo se zatvoriti i povući se od svijeta ili se možemo udružiti sa starim i novim saveznicima i započeti novu eru mogućnosti i sigurnosti. Unatoč tomu što bi američki lideri trebali uvijek na prvo mjesto staviti američke interese, to ne znači da moramo graditi zidove, zatvarati tržišta ili izolirati SAD postupcima kojima ćemo udaljiti naše saveznike. Nastavimo li tako raditi, to nas neće izolirati od vanjskih izazova, već će nas naprosto pretvoriti u promatrače sa sve manje i manje utjecaja.
Ja biram suradnju i uključivanje. Samo oni koji su zaboravili lekcije iz povijesti mogu misliti da nas mir i prosperitet čekaju unutar "tvrđave Amerika". Povlačenje neće pomoći da nađemo odgovore za probleme s kojima se naša zemlja suočava. Nova vremena traže nove odgovore, čak i na stara pitanja. Ako želimo napredovati, ne možemo se povlačiti, već moramo ponovno biti ustrajni u tome da podržavamo one koji dijele naše vrijednosti, da obnovimo naše kapacitete za suradnju i da stvorimo novi konsenzus o tome kako ćemo naše zakone i institucije prilagoditi novoj eri.
Bio sam u Zakonodavnom odboru i predsjedao Financijskim odborom u vrijeme kada je američka vlada uživala u jedinom izbalansiranom budžetu kojeg se možemo sjetiti i nije mi stran pesimizam onih koji kažu, "To se ne može napraviti". Ali, isto tako mi nije strana ni nada koja dolazi od sjećanja na naše prošle uspjehe. Lidera sad moraju iz te nade vući poteze i ponovno otkriti otvorenost, pristojnost, uzajamno poštovanje i kompromis.
Svaki novi izazov nam pokazuje da nam je puno bolje kad radimo zajedno, nego kad smo sami. Da bismo osigurali našu ekonomsku budućnost, moramo naše radnike pripremiti za budućnost, a ne ih uvlačiti u protekcionizam. Da bismo se nosili s globalnim prijetnjama, od ruske agresije do nuklearnog naoružanja i hakerskih napada, moramo ojačati našu obranu i oživjeti naša savezništva s drugima. Da bismo se borili protiv terorizma, moramo biti pronicljiviji u odlukama kada upotrijebiti svu našu moć, a kada inzistirati od naših saveznika da oni podnesu veći teret. Da bismo se nosili s rastom Kine, moramo naći ispravan balans između suradnje i suočavanja. Drugim, riječima, svijet treba veći angažman Amerike, a ne manji.
Kako raskol pretvoriti u priliku
Kao guverner Ohija, države čija je ekonomija veća nego u 160 drugih zemalja, svaki dan vidim koliko je svijet povezan. Više od 250.000 poslova u mom Ohiu ovisi o trgovini i ti poslovi donose oko 50 milijardi dolara zarade od izvoza svake godine. U cijeloj Americi jedan od pet poslova, dakle njih 40 milijuna, ovisi o trgovini i to su poslovi za koje postoji tendencija da će biti sve više plaćeni. Ne može se negirati da dokle god robe i usluge idu slobodnije preko granica, naša cijela država je prosperirala. No, ima i ljudi koji su zbog toga loše prošli. Izgubljeni su poslovi, a kao dokaz tome je topionica željeza u mom rodnom gradu McKees Rocksu. Te su topionice i željezare nekad bile motor prosperiteta srednje klase. Danas, dobro plaćeni poslovi koje su te tvornice imale više ne postoje.
Na Amerikancima je da stalno daju nešto novo kako bi ostali konkurentni. Naši međunarodni partneri pak moraju shvatiti da ukoliko ne čine više kako bi eliminirali vladine potpore, damping i sve ostale nekonkurentne stvari i pojave, podrška slobodnoj i poštenoj trgovini će u Americi još više pasti. Na kraju će svi zbog toga trpjeti. Međutim, ne bismo trebali pribjeći velikim carinama i kvotama da bi uvjerili naše partnere da ozbiljno shvate našu zabrinutost. Da bismo smanjili gubitke radnih mjesta za to moramo pripremiti određene procese, ali bez birokratskih zapreka, te ispitati trgovinska pravila. Ali, isto tako moramo uložiti dodatne napore koji će ljudima pomoći da steknu nove vještine koji će im trebati za poslove budućnosti. Trgovina nije jedina zbog koje je većina Amerikanaca ostala bez posla. Svoje je odigrala i tehnologija, a taj će trend samo rasti.
Tradicionalna manufaktura će najviše pretrpjeti zbog tehnološkog tsunamija. Bilo bi suludo poštedjeti se sile tog vala uzmicanjem, umjesto toga moramo "zajahati" val. To znači bolje pripremiti američku radnu snagu, točnije uskladiti obrazovanje s potrebama novih industrija i poboljšanje fleksibilnosti tržišta rada. Pedagozi moraju postati partneri s privatnim sektorom kako bi mogli biti advokati pravog kurikuluma, razviti pravi skup vještina i učiniti poduzetništvo većim djelom obrazovnog sistema tako da se nudi mentoriranje, nove prilike na radnom mjestu i treninzi na poslu. Pravo vodstvo znači hrabrost da prihvatite promjene, otvorite nove horizonte i pomognete u prilagodbi u svijetu koji se brzo mijenja, a ne obmanjivati s lažnim obećanjima o povratku u prošlost. Pravo vodstvo mora prizvati američke kvalitete koje su nam potrebne da napredujemo: izdržljivost, fleksibilnost, okretnost i posvećenost cjeloživotnom učenju.
Bez većeg povjerenja i samopouzdanja za njihovo mjesto u globalnoj ekonomiji budućnosti, Amerikanci neće imati razloga da podrže međunarodnu kooperaciju i angažman. Ako SAD nastavi koračati sama to će samo otvoriti mogućnosti državama kojima pri srcu nisu naši najbolji interesi, kao što su Kina i Rusija, i oni će oblikovati našu budućnost umjesto nas. Zato je bila velika greška Trumpove administracije da se okrenu leđa Trans-
Uzvraćanje prijetnjama
Tijekom mojih 18 godina u Armed Services odboru naučio sam kako su naša savezništva ključna za našu državnu sigurnost. No, svijet se radikalno promijenio otkada su ta savezništva prvi puta formirana. Prijetnja nam nisu više samo konvencionalna nuklearna opasnost iz Rusije već i Kina, Iran i Sjeverna Koreja, prijetnje u svemiru i cyber-svemiru, i prijetnje od ne-državnih tijela. Novi okoliš zahtjeva agilnije koalicije koje mogu brže rješavati probleme.
Predsjednik Donald Trump imao je pravo kada je rekao da naši saveznici više nisu siromašne nacije kakve su bile krajem II. Svjetskog rata. One mogu i moraju budnije paziti na vlastitu sigurnost i obranu, posebno u svojim regijama. Ti saveznici, zajedno sa SAD-om, moraju paziti kako se ne bi desilo pretjeran naglašavanje bilo koje individualne prijetnje, poput one terorizmom, na račun ignoriranja ozbiljnijih izazova, poput ruskog zastrašivanja, kineskog ekspanzionizma, i razvoja nuklearnog oruža od strane Sjeverne Koreje. Svi se mi moramo prilagoditi budžetom, te investirati u tehnologiju i ljudstvo koje se zna nositi s cyber-prijetnjama te sačuvati našu mogućnost da obranimo otvoreni globalni trgovinski sustav. I Washington mora inzistirati da njegovi saveznici u Europi i na Pacifiku doprinesu još i više zajedničkom trudu.
Naša je svrha, skupa sa našim saveznicima, očuvati i unaprijediti slobode, demokraciju, ljudska prava i vladavinu zakona. Ove su vrijednosti ono što nas razlikuje od naših rivala, i zato su naša savezništva tako jaka i atraktivna drugima. Kako pritišćemo naše saveznike da učinimo više, ne trebamo izgubiti iz vida da mi moramo raditi sa njima - kako bi preoblikovali naše alijanse u okretne koalicije i regrutirali još država koje misle poput nas, a takve su Indonezija, Malezija i Vijetnam.
Kao dijete Hladnog rata vrlo dobro se sjećam školskih vježbi u slučaju nuklearnog napada, koje su nas svakodnevno podsjećale na rizike. Niti jedna prijetnja nema takve posljedice po čovječanstvo kao slučajno ili namjerno korištenje nuklearnog oružja. Obuzdavanje tog rizika mora ostati naš najveći prioritet.
Sporazumi između SAD-a i Rusije poput onog iz 1987. godine i INF ugovora, te New START-a iz 2010. napravljeni su kako bi se postigla veća stabilnost i osiguranje kada je u pitanju nuklearno oružje, i to ne treba napustiti olako. New START istječe 2021. a INF je u opasnošću da bude potpuno potkopan od ruske nesuradnje i kršenja istog, moramo ozbiljno razmisliti kada se govori o tome da se od njih okrenemo. Jedino ako smo potpuno sigurni da je situacija beznadna ima smisla okrenuti leđa sporazumima između dvije države koje zajedno drže 90 posto nuklearnog arsenala.
Brojni su problemi nagrizali odnose SAD-a i Rusije, između ostalog i nasilna intervencija Kremlja u Ukrajinu, njezina podrška brutalnoj diktaturi u Siriji, kampanje dezinformacije i destabilizacije u Baltičkim državama, njihova sklonost ubojstvima političkih neprijatelja kod kuće i izvan granica Rusije, te, naravno, njihovo miješanje u naše predsjedničke izbore 2016. godine. Usprkos tome, morati ćemo s Rusima raditi na "kontroli i nadzoru" oružja jer s oko 7.000 bojnih glava oni ostaju najveća nuklearna sila na svijetu. Tamo gdje imamo zajedničkih interesa kooperacija je nužna, iako nikada ne treba zatvoriti oči pred time kakvi su ruski lideri, njihove namjere i njihov prezir prema našim vrijednostima.Tamo gdje suradnja nije moguća, moramo ih držati na razdaljini sve dok se ne promijeni njihov pristup ili lideri.
Sjevernokorejska akvizicija nuklearnog oružja također je veliki razlog za zabrinutost. Dok nemamo definitivan i potvrđen dogovor koji formalno označava kraj rata između dviju Koreja i dok se poluotok ne "očisti" od nuklearnog oružja, moramo i dalje pritiskati Pjongjang da se odreknu nuklearnog oružja. Dodatne sankcije se mogu, i trebale bi se, nametnuti. To uključuje sankcije na velike kineske kompanije koje omogućavaju da program uopće živi. Građani Sjeverne Koreje koji rade u državama van matice i režimu šalju novac trebali bi biti vraćeni kući. SAD i njezini saveznici trebali bi također uvesti mnogo čvršća pravila za promet brodovima koji ulaze ili izlaze iz Sjeverne Koreje. No na kraju, trebati će mirna promjena režima u Pjongjangu kako bi se riješio problem nuklearne prijetnje u sjevernoistočnoj Aziji. To bi najbolje mogla potpomoći Kina, pod uvjetom da su sigurni kako SAD, Južna Koreja i Japan neće eksploatirati situaciju.
Iran također predstavlja prijetnju kada je riječ o nuklearnoj proliferaciji. S obzirom da je naš dogovor s Iranom bio jedna od nekoliko faktora koji su državu zaustavljali od proizvodnje nuklearnog oružja, bila je velika greška da je predsjednik Trump tome okrenuo leđa. Time nas je odvojio od naših saveznika u vrijeme kada bi se trebali držati zajedno i radi niza drugih izazova.
Suosjećam s naporima bivšeg državnog tajnika Henryja Kissingera, bivšeg demokratskog senatora Sam Nunna, bivšeg ministra obrane Williama Perryja i bivšeg državnog tajnika Georgea Shultza kako bi se oslobodio svijeta nuklearnog oružja. U mojim razgovorima s njima postalo mi je jasno kako je to cilj koji može biti postignut samo malenim koracima. A s obzirom da je nuklearna proliferacija u porastu čini se kako je taj san dalji nego ikada. Upravo iz tog razloga "nuklearno odvraćanje" mora ostati esencijalni dio naše državne strategije obrane. U skladu s time moramo nastaviti modernizirat naša nuklearna oružja i sustave koji ih čuvaju.
Gotovo svi računalni sistemi i komunikacijske mreže su u opasnosti od hakiranja i cyber napada. Kako bi se zaustavilo sistematsko pljačkanje američke tehnologije i ideja moramo se reorganizirati. Oni dijelovi vojske, i agencija za sigurnost te FBI-ja koji se bave cyber napadima trebali bi biti "sakupljeni" ispod kape jedne ujedinjene agencije. Ta agencija mora biti odgovorna i za cyber ofenzive i defenzive i obuhvatiti i državne i komercijalne sustave.
Osim toga, vlada može narediti da posebno osjetljivi podatci budu u enkripciji, i da individualne agencije mogu održavati vježbe te sastavljati timove koji trebaju neovisno testirati sustave da vide hoće li izdržati napad. No, ne možemo se uzdati samo u obrambene sustave. Washington mora iskoristiti svoje resurse da otkriju izvore napada te se onda "osvete", javno ili potajno, ovisno o okolnostima. S obzirom da cyber ratovanje ima geopolitičke implikacije, diplomacija je ključna da se organizira kolektivna obrana među našim saveznicima - svojevrsni cyber NATO.
Privatni sektor ima vitalnu ulogu u cyber zaštiti, također. Američki tehnološki giganti su nedovoljno puta uspjeli zaustaviti da se njihove platforme iskorištavaju za maligne ciljeve, poput miješanja u izbore i širenja terorističke propagande. Javnost i ostatak privatnog sektora trebali bi stvoriti ekonomski pritisak na te kompanije tako što se suzdržavaju od oglašavanja ili suradnje s njima dok ne ispune obveze.
Rebalans rata protiv terorizma
Nakon 17 godina bitka protiv terorizma postala je niz obveza s otvorenim krajem. Neke je od tih obveza potrebno ponovno ispitati. U Afganistanu predsjednik je Obama provodio mikro menadžment te često koristio polu-rješenja, dok predsjednik Trump i njegovo slanje dodatnih trupa u konflikt koji se ne može riješiti vojnim putem nema smisla. Obje su taktike bile pogrešne. Sada se moramo okrenuti diplomaciji i pokušati ispregovarati održivi izlazak SAD-a iz Afganistana.
Trebali bi nastaviti trenirati i asistirati afganskim snagama kako bi oni mogli zadržati sva ključna mjesta, no trebamo se limitirati na to da osiguramo dva ključna interesa: spriječimo Afganistan da ponovno postane utočište za teroriste i osiguramo da granica s Pakistanom ostane sigurna. Niti jedan cilj ne zahtjeva toliko ljudstvo na terenu. Američke snage u Zaljevu i duž afganistanske sjeverne granice mogu osigurati prvi cilj. Politički dogovor u Afganistanu koji reducira rizik da se kaos razlije preko granice skupa s dugotrajnom asistencijom Pakistanu u održavanju institucija koje nadziru nuklearni razvoj mogu pomoći u postizanju drugoga. Ne bi trebali imati nikakve iluzije o poteškoćama s kojima ćemo se susresti na tom putu. No to je vjerojatno jedini način da se izađe iz inače beskrajnog konflikta bez rizika pokolja u Afganistanu ili nestabilnosti u Pakistanu.
Predsjednik Trump zaslužuje priznanje za zasluge jer je poboljšao Obaminu strategiju protiv Islamske države poznate i kao ISIL u Siriji i Iraku. Sada su uporišta terorista gotovo eliminirana, i jedini preostali interes SAD-a jest sprječavanje ISIL-a do opet koristi te države kao mjesta iz kojih će lansirati napade na nas. Ta misija ne zahtjeva veliku predanost američkih trupa. S našom pomoći, saveznici čiji su interesi još veći i ugroženiji od naših - poput Egipta, Izraela, Saudijske Arabije, Turske i zemalja Europe - trebali bi povesti napore da se reducira prijetnja od ISIL-a i pomogne izbjeglicama iz Sirije.
Kako idemo naprijed, moramo biti puno oprezniji i fokusirani na to kako se borimo protiv terorizma. Moramo razviti bolje kriterije za to kada intervenirati. A kada i interveniramo protokol o tome kakve resurse tome posvetiti mora biti posve jasan. Trebaju nam dogovorene referentne točke o tome kada pojačati naše sudjelovanje ili kada se povući. Posebno bi trebali ograničiti naše najveće protuterorističke napore za slučajeve kada je domovina direktno pod rizikom. Kada nije, trebamo se izbjeći uplitati u građanske ratove te umjesto toga koristiti diplomaciju kako bi okupili internacionalne partnere. To bi nam omogućilo da uštedimo naše resurse izazove koji predstavljaju mnogo veće i dugotrajnije prijetnje nacionalnoj sigurnosti.
Prilagodba rastu moći Kine
Jedna od najvećih takvih prijetnji i izazova je sve asertivnija Kina. Peking već želi svoju ekonomsku moć pretvoriti u regionalni utjecaj kroz projekte poput "Belt and Road Initiative", masivni infrastrukturalni pothvat, i Azijsku infrastrukturalnu investicijsku banku, rival zapadnim institucijama tog tipa. Kina koristi trenutni vakuum u vodstvu SAD-a na međunarodnoj sceni, a kineski vođe spominju suludosti poput toga da će njihova zemlja definirati značenje slobode.
Glavni strateški izazov za SAD jest integracija Kine u međunarodni sistem na način da zaštitimo svoje interese u Aziji i obranimo internacionalne institucije od napada Kine na demokratske vrijednosti. Krajnji cilj Kine jest dokrajčiti eru onog što oni smatraju američkom dominacijom i zamijeniti sustavom gdje Peking dobiva jednako jaki glas u kreiranju pravila. Žele izgurati Ameriku sa zapadnog Pacifika te potkopati naša savezništva u regiji, te opet napraviti sinocentričnu sferu utjecaja u Aziji gdje se nitko ne bi mogao pobuniti protiv njihovog autoriteta.
Protivno našim željama i očekivanjima režim Kine uspio je postići ekonomski rast bez da su bili prisiljeni na demokratizaciju. No i njihova ekonomija ima ozbiljne strukturalne greške i mane, uključujući visoke dugove, kohortu umirovljenika čije će troškove biti teško financirati i plaće koje su mnogo manje od onih kod njihovih susjeda. Niti je Kina monolitna, kao i SAD u zemlji su suprotstavljene različite frakcije čije međusobne borbe kljaštre produktivne resurse. Kina će potkopati samu sebe jer njezino provokativno ponašanje veće tjera neke od susjeda da se postave protiv nje.
Još jedna razlika u rivalitetu s Kinom danas u kontekstu nekadašnjeg Sovjetskog Saveza jest to da su Kina i SAD danas ekonomski isprepletene. To znači ne samo da će dvije države ostati međuovisne već i da odnosi između njih nisu ono što se naziva "zero-sum game" ili igra na sve ili ništa. Niz je mogućnosti kako bi se trebale raditi strategije s Kinom koje se mogu prilagoditi svjetskom sistemu i da reflektiraju sve veću međunarodnu ulogu Pekinga na korist obje strane.Te mogućnosti uključuju obuzdavanje Sjeverne Koreje, stav prema globalnom zatopljenju i ekonomski rast i razvoj.
No, ono što se može postići kooperacijom je vrlo limitirano. Moramo otvorenije priznati naše rivalstvo s Kinom i pripremiti našu zemlju da se jače natječe i bude kompetentnija. To ne znači nužno put otvorene konfrontacije već nadu u mirnu političku evoluciju u Kini te poticanje Pekinga na konstruktivniju ulogu u međunarodnom sustavu. Također to znači imati pripremljene taktike u slučaju da Kina na bilo koji način zaprijeti SAD-u i saveznicima.
Postizanje ovih ciljeva biti će nemoguće ako nastavimo dubiti State Department. Umjesto toga moramo našim iskusnim diplomatima dati da vode, te upregnuti sve instrumente američke moći kako bi eksploatirali kineske slabosti. Američki dužnosnici trebali bi puno otvorenije zagovarati vrijednosti do kojih tako jako držimo i glasno kritizirati kineske nedostatke. Oni bi također trebali bolje zaštititi naše gospodarske interese suzbijanjem kineskog dampinga i manipuliranja valute, pojednostavljenjem procesa rješavanja sporova Svjetske trgovinske organizacije i inzistiranju na punoj uzajamnosti u pristupu tržištu.
Sve to također ima vojnu dimenziju. Američka vojska trebala bi postaviti veći broj snaga na zapadnom Pacifiku i suočiti se s kineskim nezakonitim pokušajima proširenja teritorija u toj regiji. Washington bi trebao jasno reći kako će u slučaju bilo kakvog napada na američku imovinu bilo tamo ili u svemiru biti visoka cijena za platiti. Dugoročno, međutim, najbolje šanse za mir leže u tome da Kina i Kinezi krenu s reformiranjem. Kako bismo pokrenuli taj proces, morat ćemo poduprijeti napore kako bi građanima u Kini omogućili bolji pristup točnim informacijama o tome što se zaista zbiva u svijetu.
Zajedno smo jači
SAD-u treba doktrina nacionalne sigurnosti oko koje se može izgraditi konsenzus, između Demokratske i Republikanske stranke i onih koji dijele naše interese i vrijednosti izvan SAD-a. Dok to nastavljamo tražiti trebali bismo dalje zajedno raditi kako bi osigurali našu gospodarsku budućnost, osmislili i osnažili našu obranu i saveze i usredotočili se na glavne i najveće izazove koji prijete našim nacionalnim interesima. Umjesto da se povuče i sve radi sama, Amerika mora surađivati i voditi.
To pravilo vrijedi bila u pitanju Kina, Iran ili Rusija i je li riječ o nuklearnoj proliferaciji, cyber sigurnost ili protuterorizam. No, kako bismo postigli naše vanjskopolitičke ciljeve, morat ćemo se ponovno posvetiti umijeću kompromisa kod kuće. Bez toga nema šanse da vodimo primjerom. Niti ćemo moći proći fiskalne, obrazovne, i druge reforme potrebne za vraćanje vjere Amerikanaca u međunarodni angažman i djelovanje.
Vjerujem da će nas naše duboko utkane vrijednosti voditi na pravi put. Dok se osvrćemo na našu povijest, Amerikanci se mogu ponositi činjenicom da smo opetovano od svijeta napravili bolje mjesto. Možemo crpiti snagu za budućnost iz prošlih postignuća. Radeći zajedno u duhu dvostranačkog kompromisa, idealisti i realisti mogu pomoći Sjedinjenim Državama ponovno otkriti optimizam koji će pomoći oblikovati našu sudbinu i jamčiti našu sigurnost. Amerika će, kao rezultat, biti jača i prosperitetnija.
(Tekst preuzet s Foreign Affaira)
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Meni je najbolje što ovi mulci sa expressa nigdje nikada niti na jednom članku ne napišu datum kada je objavljen. Čisti idiotizam u današnjem vremenu.
trump uvodi diktaturu