Samo uz opasku da je veliki problem, možda čak i opasnost u slučaju naše zemlje, izrijekom, "nedostatak strukovnih programa", odnosno premalo polaznika. Zanimljivo, isto problem je prisutan i u svim ostalim bivšim jugoslavenskim republikama. Ispada da bivše YU republike jesu s jedne strane u pravilu naslijedile nešto pozitivno u pogledu javnog obrazovnog sustava, ali i neke identične probleme. Za Hrvatsku je iznenađujuć i relativno nizak postotak onih koji rade, a svejedno su siromašni.
Hrvatska je po tome šesta najbolja sa 4,7 posto radnika koji tavore u siromaštvu u odnosu na Finsku sa 2,7 posto i Rumunjsku sa 14,3 posto. Po zapošljavanju osoba s invaliditetom smo nešto malo gori od prosjeka, a daleko najbolja je – Slovenija. A diskriminacija? Ako se gleda po tome koliko se u Hrvatskoj pazi da se invalidne osobe ipak ne diskriminira, tu odjednom odskačemo kao drugi najbolju u EU. Sasvim drugačija je slika ako se gleda na diskriminaciju u cjelini.
Hrvatska je po tome 24. u EU, bolja samo od Mađarske, Grčke, Rumunjske i Bugarske, što je vrlo sramotna situacija, jer se osim diskriminacije žena, među ranjivim skupinama mjeri i diskriminacija nacionalnih i rasnih manjina, posebno Roma, seksualnih manjina, ksenofobija... "Diskriminacija protiv pojedinih manjina ostaje ozbiljan društveni problem u Hrvatskoj i Bugarskoj... Nasuprot tome, po uspješnosti se ističu Nizozemska, Irska i Šveska", navodi se.
Po ravnopravnosti žena u parlamentu od Hrvatske, s indeksom od 12,6 gora je samo Mađarska s indeksom od 10,1, a još u prošlom sazivu Sabora Hrvatska je imala 23,8 posto žena u parlamentu. Da to ima danas, bila bi na točno pola ljestvice, između Poljske i Francuske. Što se zdravlja tiče, u Hrvatskoj je zdravstvena skrb kao i u većem dijelu EU-a, relativno visoka. Hrvatska je, primjerice, 18. na ljestvici, ali je veća razlika između Hrvatske i Latvije koja je posljednja, nego između Hrvatske i Švedske koja je najbolja.
Usto, kakve god opravdane ili neopravdane primjedbe imali na naše zdravstvo, Hrvatska je šesta najbolja u EU po pristupnosti i dostupnosti različitih vrsta liječenja. U tome čak i snažno napredujemo posljednjih desetak godina. Ovdje se uspješnost mjeri indeksimo od 0 (najgore) do 100 (savršeno). Nizozemska je najbolja s indeksom 94,44, Belgija ima 93,6, dok Grčka ima 48,58, posljednja Poljska samo 47,42. Hrvatska u tom dijelu ima indeks od čak 80,49.
Kad se mjeri uspješnost u odnosu na količinu uloženog novca, Hrvatska je tu još uvijek relativno doba, oko polovice ljestvice zemalja članica EU-a, što god govorili ministri, HUP ili neki drugi. I, najvažnije, u Hrvatskoj je, kao i svima u gornjem domu zdravstva u EU, vrlo rijedak slučaj da se nekome nije pomoglo tko je trebao liječničku pomoć. U tom dijelu jezivo je stanje u Finskoj (!), još gore u Rumunjskoj, potom slijede Italija, Poljska, Latvija, Grčka i Estonija.
Posljednje dvije su uvjerljivo najgore. Konačno, što je sa siromaštvom? Hrvatska je u socijalnim programima kojima se ljude nastoji spasiti od siromaštva u nekakvom prosjeku donje polovice EU-a; poput Mađarske, Cipra, Italije, Španjolske, Latvije, ali još uvijek osjetljivo bolja od Litve, Grčke, Rumunjske i Bugarske. Posebno u posljednje dvije zemlje skrb o siromašnima slabija je od one u Hrvatskoj tek nešto manje nego što je u Hrvatskoj u odnosu na drugu najbolju Finsku.
Ipak, prema najvažnijem mjerilu, koliki je postotak stanovništva u svakoj članici u riziku od siromaštva, Hrvatska je tu loša – čak 28,5 posto naših sugrađana nalazi se u takvom poziciji. Iznenađujuće visoki postoci u većoj ili manjoj mjeri prisutni su diljem EU-a, i po tome se vidi da se kretanje bogatstva u društvu nakon izbijanja globalne financijske krize 2008. kretalo ovako: nacionalnim ekonomijama u EU trebalo je neko vrijeme da se stabiliziraju, u većini članica to se i dogodilo, nakon čega se ove godine napokon u 26 od 28 njih to osjetilo po prvi put i na prosječnom standardu, ali još uvijek ne i na koži onih koji su bili siromašni već prije toga ili su u krizi upali u siromaštvu.
Zato se ovu skupinu naziva "siromašni, socijalno isključeni". U Češkoj je u riziku od siromaštva relativno niskih, ali još uvijek vrlo čudnih 13,3 posto. A riječ je o članici EU-a s daleko najmanjim postotkom. Slijedi cijela zapadna Europa, i to zemlje koje nisu posrnule kao Grčka ili Španjolska, u kojima siromaštvom ugroženi građani čine udio od između 17 i 21 posto u ukupnom stanovništvu.
Hrvatska, gledano tako, definitivno jest u donjem civilizacijskom domu, ali još uvijek iznad europskog podruma – Litve sa 30,1 posto, Grčke sa 35,6 posto, Rumunjske sa 38,8 posto, Bugarske s čak 40,4 posto siromašnih.
Kad je riječ o siromaštvu djece i maloljetnika, situacija je skoro identična, s tek nekim manjim razlikama koje su očito posljedica ciljanih programa u svakoj pojedinoj zemlji. Tako je u Hrvatskoj siromaštvom ugrožene djece 27,2 posto, dok je u Danskoj to nešto više od svakog desetog djeteta, a u Rumunjskoj je čak svako drugo dijete ili gladno ili na rubu gladi.
