Iako su nedavno Hrvatska i Srbija ušle u diplomatski konflikt zbog spornih napada ratnog zločinca Vojislava Šešelja na instituciju predsjednika Vlade i paljenja hrvatske zastave, što je za posljedicu imalo povlačenje hrvatskog veleposlanika iz Beograda, odnosi su sad korektni.
Smirile su se tenzije između dviju Vlada, što je zapravo i u interesu Srbije, koja bi u lipnju ove godine mogla (Velika Britanija i Njemačka su još skeptične) otvoriti pregovore o pristupanju Europskoj uniji. Srbija, jasno je, pod svaku cijenu želi približavanje EU.
Premijer Aleksandar Vučić pokazao je iznimnu diplomatsku vještinu dobivši na svoju stranu Mađarsku i Austriju. Što se tiče Mađarske, srpski premijer rehabilitirao je, naime, mađarsku manjinu. Mađarski predsjednik parlamenta Laszlo Kover na nedavnom sastanku s Vučićem izjavio je da su odnosi dviju država na povijesno visokom nivou.
"Srbi su mađaskoj manjini zapravo dali sve što hoće, pa i na simboličkoj razini. Naime, srbijanska Narodna skupština je već 2013. godine usvojila Deklaraciju u kojoj su osuđeni akti protiv civilnog mađarskog stanovništva u Vojvodini počinjeni krajem 1944. i početkom 1945. godine", rekao je jedan diplomat dobro upućen u vanjsku politiku Srbije.
Upravo nakon tog poteza Vučić je u Budimpešti izjavio da Srbi iznimno poštuju mađarsku nacionalnu manjinu. Znakovito je i da mađarski FIDESZ u EU parlamentu ima zastupnika koji jest izabran kao dužnosnik te zemlje, ali koji je iz Vojvodine.
Što se tiče Austrije, i ta zemlja je izjavila kako smatra da Srbija dobro radi posao i da bi se pregovori mogli otvoriti u lipnju. Srbija je, ako je suditi po ovome, dobro odigrala prvo poluvrijeme sa susjedima. No situacija s Hrvatskom, odnosno hrvatskom manjinom u Vojvodini nije toliko blistava.
"U Srbiji se, pak, od tehničara u pregovorima može čuti sve najbolje o Hrvatskoj, kako Hrvatska pomaže Srbiji, dok nas njihova službena politika pokušava na neki način ‘bajpasirati’, zaključio je naš izvor.
Ipak, ne može se tek olako zaključiti da je za neriješene odnose dviju susjednih zemalja u nekim bitnim pitanjima Hrvatska ispala nevješta. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić pokazala je inicijativu za rješavanje problema pozvavši nedavno u službeni posjet Ivicu Dačića, prvog potpredsjednika srbijanske vlade i ministra vanjskih poslova.
Tada se otvorilo pitanje hrvatske manjine, ali i slučaj Veljka Marića, hrvatskog branitelja u Beogradu osuđenog na 12 godina za ratni zločin za koji tvrdi da ga nije počinio. Dačić je tom prigodom izrazio spremnost za rješavanje svih otvorenih pitanja istaknuvši kako svi politički čelnici u Srbiji žele poboljšanje odnosa.
Rekao je da su državni tajnici ministarstava vanjskih poslova Srbije i Hrvatske zaduženi za koordinaciju tijela koja rade na rješavanju spornih pitanja - nestalih osoba, položaja srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, popisa optuženih ili osuđenih za ratne zločine, povratka hrvatskog kulturnog blaga, povratka u Hrvatsku 32.000 hrvatskih Srba koji u Srbiji još imaju status izbjeglica...
Posebno je izrazio uvjerenje da će se slučaj Veljka Marića riješiti na obostrano zadovoljstvo. Što se tiče, pak, oporbe u Hrvatskoj, konkretno HDZ-a, oni, kako kažu, već znaju kakvu će politiku krojiti u odnosima sa Srbijom. Miro Kovač, međunarodni tajnik stranke, više je puta javno rekao da stranka ima jasnu viziju vanjske politike i zaštite nacionalnih interesa.
I pritom upozoravao na jedan zaista bitan problem. Naime, hrvatska manjina u Srbiji nema svojeg predstavnika u parlamentu, dok Srbi svojeg u Hrvatskoj imaju već godinama. HDZ će zato učiniti sve kako bi odmah nakon izbora ušli u dijalog sa srpskom vladom.
Izuzetno im je bitno i da se napokon poštuje sporazum o zaštiti nacionalnih manjina, koji je ratificiran davne 2005. Otvaranje pregovora u lipnju ove godine, kako smo rekli, mogli bi kočiti Velika Britanija i Njemačka jer te zemlje traže više napretka u dijalogu između Srbije i Kosova.
Sve u svemu, Hrvatska Srbiju, sigurno je, neće kočiti u njezinu približavanju Europi. Štoviše, tu je na raspolaganju za sva moguća pitanja i tehničku pomoć. No vrijeme je da se neriješena pitanja između dviju država napokon počnu rješavati, a ne da sve ostane samo na kurtoaznim službenim posjetima državnika.
