U Beogradu, na posljednjoj vojnoj paradi, pod reflektorima moći i poruka upućenih ne samo regionalnim, već i globalnim akterima, Vojska Srbije demonstrirala je novi oružani sustav izraelske proizvodnje - raketni višecijevni lanser PULS, proizvod kompanije Elbit Systems. U istom trenutku, nešto zapadnije, Hrvatska vojska već u tišini sprema logistiku i infrastrukturu za prijam osam lansera HIMARS, američkog sustava čiji je svaki ispaljeni projektil poruka precizne, promišljene i kontrolirane sile. Dva sustava, dva koncepta rata, dvije doktrine u razvoju - i dva narativa koji simboliziraju smjerove u kojima se vojne politike dviju susjednih država kreću u godinama koje dolaze, piše ekspertni tim za Express.
Gledano hladno, tehnički i vojnostrateški, HIMARS je sofisticirani Lockheed Martinov sustav visokog dometa i preciznosti, koji Hrvatska nabavlja s jasnim ciljem - integracija u NATO strukture vatrene potpore, interoperabilnost s američkim snagama i sposobnost preciznog udara na 70–80 kilometara, a potencijalno i dalje, ovisno o dostupnosti raketa dugog dometa kao što su ATACMS ili budući PrSM.
Ratno verificirani, prekaljeni HIMARS, ta noćna mora svakog ruskog vojnika u Ukrajini, nudi veću operativnu efikasnost, preciznost, dok PULS borbenu vrijednost tek treba testirati, traži zahtjevniju logistiku, no donosi veću fleksibilnost i strateški domet. S druge strane, PULS, novi dragulj u arsenalu Vojske Srbije, sustav je druge vrste. Fleksibilan, modularan, sposoban koristiti različite kalibre raketa - od kratkodometnih do balističkih projektila dometa do 300, pa i više kilometara - on simbolizira povratak staroj sovjetskoj školi vatrene moći, ali nadograđen izraelskom tehnologijom i izraženom željom Beograda da kombinira višestruke izvore naoružanja. PULS ne ovisi o NATO-u, nije vezan političkim obzirima Washingtona, i može, barem nominalno, djelovati brže, šire i dublje. U vojnom smislu, daje Srbiji mogućnost strateškog udarca u samu pozadinu neprijatelja - i to bez potrebe da traži dozvolu s druge strane Atlantika.
U imaginarnom ratu, u nekoj budućnosti koju svi priželjkujemo da se nikad ne ostvari, pitanje nadmoći PULS-a nad HIMARS-om, ili obratno, ovisit će manje o raketama, a više o ljudima, informacijama i politici. HIMARS će pogoditi s kirurškom preciznošću ono što NATO odluči da je legitimna meta, ali neće djelovati ako politika kaže “ne”. PULS može djelovati odmah, ako Aleksandar Vučić naredi, ali pitanje je hoće li imati informacije, koordinaciju i zaštitu da preživi protunapad. Jer moderna artiljerija nije više pitanje koliko možeš ispaliti, nego koliko brzo možeš pogoditi - i koliko brzo nakon toga možeš nestati iz vidokruga satelita, dronova i borbenih lovaca. No oružje bez konteksta ne vrijedi puno. Zajebano i poprilično je rizično kad si izvan vojnih saveza, kao Srbija.
PULS je topnički udarac u grudi neprijatelja, HIMARS je snajperski metak u sljepoočnicu. Pitanje je samo - tko prvi vidi, tko prvi puca i tko prvi preživi odgovor. U toj igri prednost imaju oni koji nisu sami. Hrvatska tu ima NATO. Ako kojim slučajem Vučić opali prvi, uzvratni udarac ne bi bio samo hrvatski - bio bi saveznički i posljedice bi mogle biti paklene.
Cijelu analizu, usporedbu HIMARS-a i PULS-a možete pročitati OVDJE.
