Hrvatsko školstvo je bolesno, ovo je dijagnoza

Hrvatski obrazovni sustav je ispolitiziran i zastario, a povrh svega neefikasan. Neefikasnost odnosa između ulaganja i obrazovnih ishoda počinje na primarnom stadiju obrazovanja (osnovno) i prelazi na više. U ovom članku i serijalu koji slijedi analizirat će se (ne)efikasnost na svim razinama hrvatskog obrazovnog sustava, čije stvarne razmjere možemo sagledati tek uz pomoć međunarodne komparativne analize i primjenom metoda procjene efikasnosti obrazovanja koje su uobičajene u literaturi ekonomike obrazovanja.

Problemi našeg obrazovnog sustava nisu samo preteške torbe ili što će, a što neće obuhvatiti Građanski odgoj. To nisu ni pregovori školskih sindikata s Vladom ili nesretni izbor novog rektora Zagrebačkog sveučilišta, dakle ništa od onoga što puni medijski prostor. Problemi su mnogo dublji i složeniji. Hrvatskoj nedostaje kvalitetan i moderan kurikulum koji prati trend ubrzanog rasta i distribucije informacija, znanja i  tehnološkog napretka.

Obrazovanje i efikasnost

Mjerodavan izvor informacija o stanju obrazovanja u svijetu poznato je OECD-ovo izvješće „Education at the glance“. Ono svake godine upozorava kreatore obrazovnih politika da pažljivo alociraju javna sredstva i kreiraju efikasne obrazovne politike prilagođene potrebama dinamičnog tržišta rada.

No što to konkretno znači? Usluga obrazovanja je efikasna ako pružatelji usluge iskoriste postojeće resurse (input), primjerice državne izdatke za obrazovanje, na najbolji mogući način i osiguraju učinkovite ishode (output), tj. visoke obrazovne rezultate. Ako je obrazovni sustav neefikasan, moguća su dva rješenja: uz iste izdatke poboljšati obrazovne rezultate (output metoda) ili smanjiti izdatke primjereno ostvarenim niskim obrazovnim rezultatima (input metoda). Prva metoda zahtjeva dublje obrazovne reforme i velike napore mjerodavnih vlasti i edukatora. Druga metoda je kratkoročna i jednostavnija, ali zato politički nepopularna jer zahtijeva uštede i smanjenje izdataka za obrazovanje. Svi dionici tog procesa, roditelji, edukatori i vlasti, moramo biti svjesni da trećeg recepta za izlazak iz gliba neefikasnosti hrvatskog obrazovnog sustava nema.

TIMSS (i PIRLS) statistike o osnovnom obrazovanju

U pojednostavljenoj analizi razmjera neefikasnosti obrazovanja u Hrvatskoj krećemo od osnovnog obrazovanja. Obrazovne ishode tog sustava danas možemo lakše mjeriti te koristiti u procjeni efikasnosti jer raspolažemo međunarodno usporedivim statistikama. Dok je PISA testiranje srednjoškolaca već gotovo svima poznato jer se često spominje u medijima, mnogo manje se zna i piše o TIMSS i PIRLS međunarodnim testovima osnovnoškolaca.

Provodi ih međunarodno udruženje IEA  (International Association for the Evaluation of Educational Achievement), osnovano 1959. godine s ciljem proučavanja obrazovnih praksi diljem svijeta. U više od 60 zemalja IEA provodi TIMSS (engl. Trends in International Mathematics and Science Study) testiranje učenika četvrtih i osmih razreda osnovne škole iz matematike i prirodoslovlja,  PIRLS (engl. Progress in International Reading Literacy Study) testiranje čitalačke pismenosti četvrtaša, te TIMSS napredno testiranje završnih razreda srednje škole.

TIMSS i PIRLS izvješća bogata su podatcima koji omogućuju poboljšanje obrazovnih politika. Ova istraživanja su putokaz za osposobljavanje učitelja u procjeni i evaluaciji učenika. Njima se mjeri i uspoređuje učinkovitost nacionalnih nastavnih programa i ukazuje na nedostatke školskih resursa i slabosti kurikuluma. Osim toga, ankete stavova učenika, roditelja, nastavnika i ravnatelja pružaju i podatke o socioekonomskom položaju djece i roditelja, podršci za učenje kod kuće, školskom okruženju i nastavnoj klimi – o svemu što u konačnici utječe na uspjeh i nastavnu praksu. TIMSS provjerava tri kognitivne domene (činjenično znanje, primjenu znanja i zaključivanje); u matematici iz područja brojeva, geometrijskih oblika i prikaza podataka, a u prirodoslovlju iz područja znanosti o životu, Zemlji i fizikalnih zakona.

TIMSS je započeo s istraživanjima 1995. u četverogodišnjim razmacima. Do sada je obavljeno šest ciklusa testiranja. Hrvatski osnovnoškolci sudjelovali su u posljednja dva 2011. i 2015 godine. PIRLS test čitalačke pismenosti provodi se od 2001. godine u petogodišnjim ciklusima i Hrvatska je do sada sudjelovala samo u trećem, PIRLS2011 ciklusu.

Ispodprosječni matematičari, iznadprosječni prirodoslovci, odlični u čitalačkoj pismenosti

U zadnja dva ciklusa TIMSS istraživanja sudjelovalo je oko 50 zemalja. Iz Hrvatske je u ciklusu 2011. sudjelovalo 150 osnovnih škola sa 4584 učenika 4. razreda, a 2015. 163 škola sa 3985 učenika. Na Slici 1. vidimo odstupanje rezultata hrvatskih četvrtaša iz matematike od prosjeka uzorka i europskih zemalja obuhvaćenih uzorkom.

Slika 1.  TIMSS rezultati iz matematike, europske zemlje uzorka, , 4. razred osnovne

Izvor: TIMSS 2015

Zemlje su poredane s lijeva na desno počevši od najboljih europskih matematičara 2015. godine, Iraca. Vodoravna crta označava prosječni rezultat svih zemalja uzorka te godine. Iako ih na slici ne vidimo, svakako treba spomenuti Top 5 matematičare na svijetu (svi izvan Europe!) iz Singapura, Hong Konga, Južne Koreje, Tajvana i Japana, koji su premašili prosjek uzorka za 20-tak posto, što se velikim dijelom poklapa sa rezultatima PISA2015 za srednjoškolce (gdje su u Top 5 Singapur, Japan, Estonija, Tajvan, i Finska). Hrvatski su učenici u oba ciklusa ostvarili ispodprosječne rezultate iz matematike: 2,3% ispod prosjeka 2011. i 1.5% ispod prosjeka 2015. Tako su se naši osnovnoškolci smjestili na 32. mjestu od ukupno 47 zemalja. Malo ohrabruje pozitivan pomak 2015. u odnosu na 2011.

Prema sadržajnoj domeni, malim Hrvatima bolje leži geometrija nego brojevi i prikazi podataka. Nešto bolji rezultat u 2015. u odnosu na 2011. ostvaren je jednakim naporima i dječaka i djevojčica, premda su dječaci nešto bolji matematičari (za oko 10-tak bodova u oba ciklusa).

Prirodoslovlje je hrvatskim učenicima četvrtih razreda jača strana od matematike. Rezultati odabranih  zemalja su na Slici 2 poredani po uspješnosti 2015. godine, počevši od najboljih europskih prirodoslovaca, Finaca. U oba su ciklusa hrvatski učenici u prirodoslovlju ostvarili iznadprosječne rezultate. S 23. mjesta u 2011. skočili su na 16. mjesto 2015. godine uz rezultat koji je za 5,4% bolji od prosjeka uzorka. I djevojčice i dječaci  ostvarili su u oba ciklusa jednako dobre rezultate u svim sadržajnim i kognitivnim domenama prirodoslovlja.

Slika 2. Usporedba TIMSS rezultata iz prirodoslovlja, europske zemlje uzorka, , 4. razred osnovne

Izvor: TIMSS 2015

Najbolji prirodoslovci, Top 5, su iz Singapura, Južne Koreje, Japana, Rusije i Hong Konga (Tajvan i Finska su na 6. odnosno 7. mjestu) i ovi top performeri su zadržali vodstvo i u srednjoškolskoj PISA2015 (među prvih pet su Singapur, Japan, Estonija, Tajvan i Finska).

U PIRLS istraživanju čitalačke pismenosti Hrvatska je sudjelovala samo u trećem ciklusu 2011. godine kojim je bilo obuhvaćeno ukupno 58 zemalja. Najboljih pet su Hong Kong, Rusija, Finska, Singapur i Sjeverna Irska. Hrvatska je te godine ostvarila odličan rezultat iz čitalačke pismenosti pozicionirajući se na visokom 8. mjestu (sa 553 boda), što je za 11% bolje od međunarodnog prosjeka i za svega 3% lošije od vodećeg Hong Konga. Na rang listi top performera prema udjelu učenika visoke napredne razine pismenosti u ukupnoj populaciji, hrvatski su četvrtaši na 16. mjestu od 58 zemalja. Ovaj odličan rezultat ne žalost ne možemo vremenski pratiti jer Hrvatska (iz nepoznatog razloga) nije sudjelovala u PIRLS istraživanju 2016.

Što je sa STEM-om u hrvatskim školama?

U mnoštvu detaljnih podataka koje nudi TIMSS istraživanje izdvajamo zanimljivost prikazanu na Slici 3. koja govori više od riječi.

Slika 3. Učenici 4. razreda koji koriste nove tehnologije u nastavi prirodoslovlja, europske zemlje (u %)

Izvor: TIMSS 2015

Izvještaji učitelja o korištenju novih tehnologija u nastavi prirodoslovlja otkrivaju poražavajuće rezultate za Hrvatsku. Međunarodni prosjek je 46%, dok je 2015. svega 10% hrvatskih učenika koristilo računala i Internet za vježbanje, potragu za informacijama ili proučavanje prirodnih pojava kroz simulacije, što nas smješta na 45. mjesto od 47 zemalja. Bolji smo jedino od Maroka i Indonezije, a od vodeće Danske (koju vidimo na slici) bolji je samo Novi Zeland sa 91% učeničke populacije koja prirodoslovlje uči uz pomoć novih tehnologija. Stoga je Bakićev projekt Croatian Makers očito adresirao najslabiju kariku osnovnoškolskog sustava.

U matematici je situacija još gora. Međunarodni prosjek u korištenju modernih tehnoloških pomagala u nastavi matematike je 37%, a Hrvatska je posljednja od 47 zemalja sa svega 3% učeničke populacije koja koristi računala i Internet za istraživanje matematičkih koncepata i vježbanje matematičkih vještina.

Imajmo na umu da su ovo podatci iz 2015. godine, a tek je za ovu godinu najavljen sramežljiv nastavak kurikularne reforme i uvođenje obavezne informatike u 5. i 6. razrede. Već smo ionako u velikom zaostatku jer su osnovnoškolci u azijskim, arapskim i europskim zemljama uzorka informatički pismeniji od hrvatskih osnovnoškolaca. Zato nas brine činjenica da TIMSS u idućem ciklusu testiranja 2019. planira u potpunosti prijeći na elektroničko testiranje učenika pomoću računala, a ove godine će se testirati hoće li nova tehnologija ispitivanja utjecati na postignute rezultate. Kako će u idućem ciklusu TIMSS2019 proći hrvatski četvrtaši?

Top performeri baš i ne vole matematiku

U gomili podataka koji se mogu iščitavati na stranicama TIMSS-a došli smo do još jedne zanimljive statistike. Kao što se vidi iz Slike 4., top matematičari nisu i najveći obožavatelji matematike (hipi logika da ćeš biti dobar samo u onom što voliš ne funkcionira). Japan, Tajvan i Južna Koreja (kao i  Finci, koji su odlični na PISA testiranju iz matematike) na samom su začelju uzorka 49 zemalja prema «ljubavi» spram matematike. Matematiku najviše vole desetogodišnjaci iz Turske, Omana, Kazahstana, Jordana, Irana, i to preko 65% učeničke populacije, daleko iznad prosjeka od 46%. U Hrvatskoj je udio onih koji jako vole-ne vole učiti matematiku podjednak (29%).

Slika 4. Postotak učenika koji „jako vole – ne vole“ učiti matematiku

Izvor: TIMSS 2015

Činjenica da najbolji matematičari nisu istovremeno i zaljubljenici matematike više govori o sociokulturnom okružuju u kojem djeca odrastaju. Brojna istraživanja razlika u ishodima standardiziranih testova među zemljama pokazuju da rezultati ne ovise samo o sposobnostima već i o motiviranosti učenika. Naime, analize ukazuju da djeca koja odrastaju u društvima koja visoko vrednuju radišnost, marljivost i izdržljivost u prosjeku imaju bolje obrazovne rezultate bez obzira na sposobnosti ili vole li učiti ili ne.

Koliko smo efikasni u trošenju javnog novca za osnovno obrazovanje

U prvom dijelu teksta bavili smo se ishodima. Međutim, ishodi se mogu dobiti samo ako se neki resursi ulože u njihovo dobivanje. Stoga možemo govoriti o proizvodnoj funkciji u obrazovnom sustavu.

Funkcija obrazovne proizvodnje odražava maksimalni učinak koji se može ostvariti uz raspoložive resurse i služi kao referenca za izračunavanje neučinkovitosti onih koji ne uspiju postići maksimalni učinak dobiven iz stvarnih podataka za razne zemlje. Pri tom se najčešće koriste neparametarske metode temeljene na matematičkim modelima optimizacije, poput analize omeđenih podataka DEA (engl. Data Envelopment Analysis) koju je jednostavno opisao Deskar-Škrbić u tekstu o efikasnosti R&D ulaganja.

Efikasnost državnih izdataka za osnovno obrazovanje procjenjujemo na uzorku od 17 članica EU (TIMSS testiranje ne obuhvaća sve zemlje članice). Input varijabla su udjeli izdataka za osnovno obrazovanje u ukupnim izdatcima opće države za 2015. preuzeti sa Eurostata. U analizi koristimo dva outputa – TIMSS rezultate iz matematike i prirodoslovlja 2015. godine. Podatke o trošenju javnog novca za osnovno obrazovanje prikazujemo na sljedećoj slici.

Slika 5. Udio izdataka za osnovno obrazovanje u ukupnim javnim izdatcima, 2015. godina

Izvor: EUROSTAT

Šveđani troše najviše javnog novca na primarno obrazovanje, čak 8% od ukupnih javnih rashoda. Pri samom vrhu po potrošnji slijede ju Danska sa 5,7% i Hrvatska sa 5,1% (blizu 8 milijardi HRK). Finska koja je vodeća svjetska sila u standardiziranim testovima učenika izdvaja relativno najmanje javnog novca, tek 2.2% od ukupnih državnih izdataka. No, nije važno koliko se izdvaja, pitanje je koliko je taj novac efikasno utrošen s obzirom na postignuća osnovnoškolaca iz matematike i prirodoslovlja.

DEA metoda pomoći će nam odrediti efikasnu granicu i ovisno o odnosu izdataka (input) i TIMSS rezultata (output) smjestiti zemlje na granicu efikasnosti ili ispod nje, te za svaku zemlju izračunati parametar relativne efikasnosti (vizualno, udaljenost od granice). Zemlje koje leže na granici su efikasne s parametrom efikasnosti 1. Treba uočiti da efikasne nisu nužno one s najboljim ishodima (npr. Irska ima bolje ishode od Finske iako su obje na granici). Efikasnost je, dakle, koncept koji kombinira najbolje odnose inputa i outputa. Sve zemlje koje su ispod granice efikasnosti su manje ili više neefikasne i ostvaruju vrijednost parametra između 0 i 1. Efikasnosti se može težiti na dva načina: smanjenjem izdataka uz zadane TIMSS rezultate (input metoda) ili povećanjem TIMSS rezultata uz zadanu razinu izdataka (output metoda), ali treba imati u vidu da promjene nisu mehaničke jer se uvijek mijenja i odnos inputa i outputa i sama granica.

Slika 6. Izdatci za osnovno obrazovanje i rezultati TIMSS matematika, 2015. godina

Izvor:  Autorica; čitatelj treba imati na umu da se granica odnosno proizvodna funkcija crta kao da je sastavljena od linearnih segmenata, no tako je učinjeno radi preglednosti – stvarna granica je nelinearna, konkavna.

Na Slici 6 i 7 ucrtani su dijagrami rasipanja na temelju stvarnih input-output podataka i granice efikasnosti koje te podatke omeđuju. Što se tiče TIMSS rezultata iz matematike i uloženog javnog novca, Finska, UK i Irska zemlje su zlatnog standarda što se tiče obrazovanja malih matematičara u odnosu na izdatke za primarno obrazovanje. Hrvatska se izdvaja kao vrlo neefikasna u obrazovanju osnovnoškolaca u matematici; smještena je duboko unutar granice, troši (relativno) znatno više javnog novca (naročito u odnosu na Finsku), a ostvaruje zamjetno slabije rezultate iz matematike.

Slika 7. Izdatci za osnovno obrazovanje i rezultati TIMSS prirodoslovlje, 2015. godina

Izvor: Autorica

Slika 7 otkriva da je Finska jedina efikasna zemlja u postizanju obrazovnih rezultata iz prirodoslovlja. Iako se čini da je Hrvatska ovdje bolje pozicionirana nego u slučaju ishoda matematike, prave razmjere neefikasnosti otkrivaju nam izračunati  parametri efikasnosti prema input metodi i DEA procjene mogućeg smanjenja izdataka, koji su prikazani u Tablici 1.

Istaknut ćemo nekoliko važnih napomena o dobivenim rezultatima. Prvo, u literaturi o ekonomici obrazovanja dominiraju radovi koji ocjenjuju efikasnost srednjeg (sekundarnog) i visokoškolskog (tercijarnog) obrazovanja za pojedinačne zemlje i za grupe zemalja usporedivih značajki (EU, OECD,…). Dostupnost međunarodno usporedivih podataka kroz duže vremensko razdoblje olakšava takva mjerenja. Znatno je manje radova s međunarodnom usporedbom efikasnosti primarnog obrazovanja, a niti jedan do sad nije uključivao Hrvatsku. Gornje istraživanje predstavlja prvi takav analitički pokušaj.

Drugo, zemlje koje su u ovoj analizi efikasne ili blizu efikasne granice uglavnom zadržavaju učinkovitost i u sekundarnom i tercijarnom obrazovanju. Iznenađenje je Švedska, koja unatoč neefikasnosti u primarnom obrazovanju (zbog vrlo velikih ulaganja) ostvaruje relativno dobre rezultate na višim razinama obrazovanja.

Treće, analiza otkriva da je hrvatsko osnovno obrazovanje vrlo neefikasno. DEA analiza ukazuje na „rasipanje resursa“ budući da je sadašnju razinu obrazovnih rezultata osnovnoškolaca moguće ostvariti uz znatno manje javnog novca. No, manje je važno koliko se troši, već kako se postojeća sredstva koriste u kreiranju obrazovnih programa. O tome kako se neefikasnost nastavlja u srednjoškolskom a naročito u visokoškolskom obrazovanju, čitajte u nastavku ovog serijala o dijagnostici hrvatskog obrazovnog sustava.

(Arhivanalitika)