I najgori i najbolji dolaze i odlaze. Samo Plenki ostaje

Vili Beroš postao je problem za Andreja Plenkovića nakon što je na parlamentarnim izborima prošloga ljeta osvojio više preferencijalnih glasova od stranačkog šefa. Postao je smetnja uoči lokalnih izbora, kad ga stranački šef mora braniti od sve brojnijih afera, iako ga se zapravo želi riješiti. A mogao bi Beroš postati i prijetnja Plenkoviću nakon što je na sjednici Vlade objavio kako reforma zdravstva kasni jer Plenković čeka da prođu lokalni izbori.

I tako nekad najpopularniji političar, slučajni heroj i ministar, osoba kojoj se u karanteni pljeskalo s balkona i pred kojom se nabacivalo svim mogućim laskavim dužnostima - od gradonačelnika Zagreba do predsjednika Republike - sad je postao smetnja i problem. Ne samo za državu i građane koji trpe posljedice Beroševa nerada i njegovih afera, nego i za predsjednika Vlade i HDZ-a, koji mora smisliti što da napravi s još jednim kompromitiranim ministrom.
Ministrom koji se čak drznuo na snimanoj sjednici Vlade uprijeti prstom u premijera i optužiti ga za kukavičluk, kalkuliranje i oportunizam.

I kao možda ni na jednog političara u zadnjih nekoliko godina, barem nakon Ive Josipovića, upravo na Vilija Beroša može se primijeniti ona uzrečica “Tko visoko leti, nisko pada”. Još ljetos dijelio je rukoljube celebrityjima na naslovnicama glamuroznih časopisa, uživajući u novostečenoj slavi na račun predizborno proglašene “pobjede nad koronom” i najboljeg izbornog rezultata od svih kandidata na listama HDZ-a. Da bi se s dolaskom jeseni nad Berošem počeli nadvijati crni oblaci. 
Ona pobijeđena korona ponovno se drsko razmahala, veledrogerije su sve glasnije prijetile obustavom isporuke lijekova zbog dugova bolnica, u javnost je izašao Berošev telefonski razgovor s Plenkovićevom prijateljicom Dijanom Zadravec oko imenovanja ravnatelja bolnica, gdje je i premijer dobio po nosu, a onda je krenulo s nabavkom i raspodjelom cjepiva.

Što je, na kraju, navelo pozlaćenog Supervilija Beroša da zagazi u dobro poznate HDZ-ove aferaške močvare. 
Medijska priča s portalom Cijepise, koju je vodio njegov poznanik, autor prvog weba HDZ-a i osoba koja je Berošu tijekom ljeta služila kao službeni celebrity fotograf, razbila je Beroševu pozlatu i prikazala ga kao još jednog tipičnog HDZ-ova ministra. Nekoga tko javnim novcem plaća poznanike, tko ignorira javno dobro i zdravlje građana kako bi ugurao državnu lovu u privatni džep, tko koristi COVID krizu za klijentelizam i pogodovanje, a da pritom njegov sektor, njegove obaveze i posao za koji je plaćen višestruko trpe.

Ako je prije godinu dana Beroš uživao u pljesku zabrinutih građana s balkona, sad trpi optužbe i kritike tih isth građana. Prije godinu dana bio je junak medija, sad mu ti mediji dižu galge. Lani je simbolizirao hrabar i otporan zdravstveni sustav, danas je simbol njegova urušavanja. Bio je uzdanica u borbi protiv korone, sad je postao smetnjom u toj borbi. 
I sve to uz tiho odobravanje premijera Plenkovića.

Kao i svaki šef stranke kakva je HDZ, Plenković ne voli da netko diže glavu, da se izdiže iznad neupitnog i nedodirljivog predsjednika.
I zato je Beroš postao problem, prije nego što je postao smetnja, jer bi mogao uskoro biti prijetnja. Problem jer je osvojio preveliku popularnost nakon što je Plenković pokorio HDZ i riješio se svake konkurencije. Smetnja jer njegove afere i neuspjesi u sektoru ugrožavaju rejting stranke pred lokalne izbore, pa premijer koji je taman potkupio birače i pogasio socijalne požare, sad mora trošiti vrijeme na objašnjavanje novih koruptivnih afera u svojoj Vladi. I braniti ministra kojeg ne želi braniti. 

A svojom tvrdnjom kako reforma zdravstva stoji zbog kalkulantskog premijera, Beroš je počinio kardinalni grijeh koji bi ga mogao definitivno stajati ministarske fotelje. Nedopustivo je da se ministar uvaljan u afere izvlači na premijera. Osim, naravno, ako se Beroš nije već pomirio sa svojim odlaskom pa na izlaznim vratima upire prstom u svoga šefa, čuvajući još ono malo političkih kredita koje je nabio u zadnjih godinu dana. 
No priča o Berošu postaje i priča o Plenkoviću. Ministra zdravstva koji je lani morao otići zbog privatnih imovinskih skandala naslijedio je ministar čiji odlazak se traži zbog malverzacija u svom resoru. Plenković, premijer koji nas želi uvjeriti kako sve drži pod kontrolom i koji gura nos u svaki ugovor i aranžman svoje Vlade, ne može se više praviti da ne vidi i ne zna što mu ministri rade, odnosno kakve ministre uzima u Vladu.

Ako premijer zna za sve, onda i odgovara za sve. Ako prebacuje odgovornost na ministra da objasni svoje postupke, priznaje da ne zna ništa i otvara pitanje što onda uopće radi na čelu Vlade. I ako u Saboru namjerava braniti Beroša, iako to čini samo kako bi obranio HDZ prije izbora, onda preuzima na sebe veliki dio odgovornosti zbog Beroša.
Ili nam Plenković želi reći da Beroš u Vladi radi što hoće?
Naposljetku, i u slučaju Beroša ponavlja se obrazac članova Plenkovićeva kruga: svi koji su gradili svoju popularnost pored premijera, kao recimo Damir Krstičević, na kraju su odletjeli i netragom nestali, a mnogi drugi, čak i oni koje je Plenković branio, naprosto su iščeznuli s političke mape. Svi mogu doći i otići, i oni najgori i oni najbolji, a samo Plenković ostaje. Zasad.