Mi smo svi navijali da dobije neku dobru funkciju u Europskoj Komisiji i da ode. Mislim da je i on to želio. Tako bi se ovo mrcvarenje moglo elegantno završiti. On sretan, mi - članovi - sretni i sve je idilično. Ali, nažalost, nije upalilo. Andrej Plenković ostaje i agonija ide dalje, riječi su koje je Expressu izgovorilo nekoliko sugovornika iz HDZ-a od kojih su neki čak i u predsjedništvu stranke.
Doduše, to je bilo prije nego što je premijer najavio veliku i ambicioznu rekonstrukciju Vlade nakon niza afera ministara i koja ima šanse popraviti imidž HDZ-a i Vlade. No je li se tim potezom Plenković spasio ili je ipak zakasnio s djelovanjem?
Express je o političkoj budućnosti premijera Andreja Plenkovića u zemlji kao i o njegovoj karijeri unutar institucija Europske unije razgovarao s nekoliko sugovornika, koji su svi redom uvjereni da Plenković ima bolje šanse u Europskoj uniji negoli u Hrvatskoj.
"Kod nas se našao pred zidom. Nije još sve završeno, ali nema puno prostora i čini mi se, koliko ga poznajem, da je i on svjestan toga. S druge strane, u institucijama Europske unije Plenković i dalje dobro kotira bez obzira na to što nije izabran na vodeće funkcije ili možda zbog toga što ga je Macron optužio da je lobirao za sebe, odnosno da se u pregovorima vodio osobnim ambicijama", kaže nam sugovornik iz HDZ-a blizak Plenkoviću.
Upoznao ih je Davor Ivo Stier
Iako su se mediji raspisali da hrvatski premijer nakon epizode u Bruxellesu, gdje nije podržao njemačko-francuski prijedlog, više ne uživa simpatije Angele Merkel, naš sugovornik kaže da to nije točno te da postoji i dalje pozitivan ton te da odnosi nisu prekinuti.
No iza Plenkovića najviše i najstrastvenije je stajao Martin Selmayr, glavni tajnik Europske komisije ili, kako ga "od milja" zovu, siva eminencija briselskih hodnika.
Selmayr je doduše u hrvatskom predsjedniku Vlade vidio priliku za sebe, ali i procijenio je, kako nam objašnjava sugovornik koji poznaje jednog i drugog, da je Plenković dobar materijal i da bi mogao puno toga učiniti na vodećim pozicijama unutar institucija EU. Plenković i Selmayr upoznali su se kad je Plenković postao europarlamentarac.
Naime, Selmayr je dolazio na gotovo sve sjednice Europskog parlamenta u Strasbourgu i tu su, kaže nam naš sugovornik, njih dvojica započeli svoje prijateljstvo.
"Oba mladi, ambiciozni, pametni, pa ako hoćete i ugodne vanjštine, odmah su 'kliknuli'. Selmayr je slovio za izuzetno moćnog i utjecajnog političara, ali bez obzira na to uvijek je bio dostupan zastupnicima. Plenković mu se svidio i prepoznao je u njemu dobar potencijal", kaže nam naš sugovornik te dodaje da je priča o tome kako je Plenkovića kao kandidata za predsjednika Europske komisije gurao upravo Selmayr je sasvim sigurno točna.
Iako, ističe, Plenković je imao izvrsne odnose i s Josephom Daulom, šefom EPP-a, te s Manfredom Weberom, kao i ostalim EPP-ovcima. No najstrastvenije ga je "gurao" Selmayr.
Ursula će tražiti Selmayrovu glavu
Bilo je to vrijeme u kojem je Hrvatska prolazila proces ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU, a Stier je s ostalima bio zadužen za micanje političkih blokada. I tad je uspostavio kontakt sa Selmayrom.
"U to vrijeme Plenković je bio državni tajnik u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova i siguran sam da se tad nisu susreli. No kao eurozastupnik sigurno ga je odmah upoznao jer je Plenković bio u vanjskopolitičkom odboru, a predsjednik odbora bio je Elmar Brok, koji je dobar s Martinom Selmayrom. Tu je bitno naglasiti da je Plenković kao šef izaslanstva EP-a za Ukrajinu na neki način imponirao Broku, koji ga je nahvalio Selmayru za posao koji radi. Naime, sva trojica su na glasu kao iznimno proeuropski nastrojeni i čuvari su temeljnih europskih vrijednosti - zbog toga su sigurno 'kliknuli'", govori nam naš sugovornik koji ih sve dobro poznaje te ističe da je dobrim dijelom točno to što se priča kako je Selmayr podržao Plenkovića samo kako bi sebe spasio.
Ali naš sugovornik je siguran da ga je izabrao za svoga kandidata i zato što je bio siguran da taj posao hrvatski premijer može odlično raditi. No problem je što, iako je na glasu kao utjecan, Selmayr je na glasu kao čovjek koji nema niti jednog prijatelja unutar Komisije i kao čovjek koji je omražen među kolegama.
"Ursulu von der Leyen sigurno potvrđuje Komisija i onda će se tražiti Selmayrova glava. Njega nitko ne voli i to on zna. Zato je i lobirao po hodnicima za Plenkovića jer je mislio da će tako zadržati svoju poziciju. Sad, koliko čujem, ide za veleposlanika EU u London ili na čelnu poziciju WTO-a. Naime, poziciju glavnog tajnika EK ne može zadržati pogotovo jer je Ursula von der Leyen Njemica, kao i on, te dvoje iz Njemačke sigurno ne može biti na visokim funkcijama. Znao je Selmayr to i ranije i zato je igrao na Andreja jer bi ga on kao predsjednik Komisije koji dolazi iz Istočne Europe mogao zadržati", objašnjava nam naš sugovornik te dodaje da se već godinu dana priča kako je Selmayr prije pet godina već bio instalirao predsjednika Komisije – Junckera.
Tad se navodno i zamjerio njemačkoj kancelarki i drugima iz Europskog vijeća.
"Znali su svi da Selmayr nije na dobrom glasu otkad je na sumnjiv način postao glavni čovjek najviše nepolitičke dužnosti u europskoj administraciji. Njegova moć počela je blijediti od tog trenutka", smatra naš sugovornik dodavši da je znakovito kako se Macron postavio i javno optužio Plenkovića da radi za svoje privatne interese iako ga direktno ne imenovavši, pogotovo ako se zna da je francuski predsjednik bio jako protiv Selmayra i gotovo se obvezao da će smanjiti njegov utjecaj.
"Moje je mišljenje da je Macrona iznervirao Selmayr jer je dobro znao da ovaj radi u svom interesu, a potom i Plenković kao njegov kandidat", smatra naš sugovornik.
Tko je Martin Selmayr? Rodio se prije 49 godina u Bonnu. Formacijske godine proveo je u jugozapadnoj Njemačkoj, gdje je njegov otac, također pravnik po obrazovanju, sad u mirovini, bio ugledni kancelar sveučilišta.
Djed je bio u Wehrmachtu i u Jugoslaviji dobio 15 godina robije
Dio njegove predanosti europskom projektu, rekao je svojedobno Selmayr, proizlazi iz putovanja koje je kao tinejdžer proveo sa svojim djedom po majci, Heinzom Gaedeckeom, obilazeći bojna polja i vojna groblja Verdun. Njegov djed mu je tad rekao da njegova generacija ima obvezu spriječiti ponavljanje pogrešaka iz prošlosti.
"Kako bi zaštitili mir, zaštitili prosperitet, zaštitili temeljne slobode - to je, mislim, razlog za svako ustajanje ujutro", rekao je Selmayr u jednom intervjuu. Iza uredskog stola obješena je uramljena kopija Schumanove deklaracije , prijedlog iz 1950. o kombiniranju njemačke i francuske proizvodnje čelika i ugljena pod jednim autoritetom, što je bio prvi ključni korak prema modernoj Europskoj uniji.
Selmayrov prvi posao nakon završetka sveučilišta bio je u Europskoj središnjoj banci. On sebe smatra akademskim koliko i javnim dužnosnikom, navodeći svoj naslov u svom rezimeu kao "profesor dr. Martin Selmayr".
No ključno je bilo stažiranje na sveučilištu s njemačkim medijskim konglomeratom Bertelsmann, gdje se prvi put susreo s Elmarom Brokom, utjecajnim njemačkim zastupnikom u Europskom parlamentu i iznimno utjecajnim u Europskoj narodnoj stranci.
Iako većina predsjednika bira šefa osoblja, kako piše najutjecajniji europski politički portal Politico, Selmayr je, pak, puno puta bio šef osoblja u potrazi za predsjednikom. Bio je pomoćnik, a kasnije i, kako smo već napisali, šef kabineta Viviane Reding, dugogodišnje povjerenice, te šef Junckerova kabineta.
Drugi djed, po ocu, Joseph Selmayr, bio je njemački brigadni general i obavještajni časnik, koji je najpoznatiji kao prvi direktor zapadnonjemačke vojne kontraobavještajne službe (MAD) tijekom Hladnog rata od 1955. do 1964. godine. Zaslužan je za izgradnju organizacije i jedan je od osnivača moderne njemačke obavještajne zajednice, kao i jedan od prvih generalnih časnika Bundeswehra.
Postao je profesionalni vojnik u Weimarskoj Republici 1924. godine i započeo svoju karijeru u obavještajnoj službi koja je analizirala Sovjetski Savez tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je i na Balkanu.
Prije imenovanja na mjesto direktora MAD-a radio je za CIA-u početkom 1950-ih. Kao zarobljenik britanske vojske izručen je jugoslavenskim vlastima, a 1948. godine Titov režim osudio ga je na 15 godina zatvora. Svoja iskustva opisao je u knjizi "Die grosse Pause: Deutsche Soldaten in Titos Gewalt".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Žao mi je plenkija. Sada neka čisti doma, jer nije odmaglio u EU-i , hi hi hi.