Iranskoj raketi u dometu je i Zagreb?! Zvuči nerealno, ali sjetite se Save i drona Tu-141

Mogu li iranske rakete pogoditi Rim? "Pouzdano znamo da Iran ima stotine sposobnih raketa ne samo ugroziti Izrael, već i dosegnuti talijansku prijestolnicu, Pariz i London." To je izjavio izraelski veleposlanik u Italiji, Jonathan Peled. Učinak uzbunjivanja je naravno ostvaren ali ostaju sumnje u stvarne mogućnosti Teherana da, u teoriji, gađaju Europu. Međutim, postoji iranska raketa koja na papiru ima domet od 3000 km - zove se Soumar. U teoriji ima i mogućnost da dosegne Italiju ili Hrvatsku. Soumar je inače ime sela u Iranu. 

"Islamska Republika razvila je iznimno značajan raketni program  što se, nažalost, pokazalo posljednjih dana napadima koje je Teheran proveo na izraelsku civilnu infrastrukturu. Pokazalo se, čak iu napadima u travnju i listopadu, da predstavlja prijetnju i da ima intervencijsko oružje sposobno dosegnuti Izrael", kaže za Messagero Emmanuele Panero, analitičar, voditelj odjela za obranu i sigurnost u CeSI-ju.

Većina iranskih raketa ima ​​maksimalni domet od 2000 ili u nekim slučajevima 3000 km. A zgračna udaljenost Zagreba i Teherana je, primjerice točno 3159 kilometara. U teoriji, i jug talijanske Čizme i Hrvatska u dometu su raketa Soumar ako bi, hipotetski, bile lansirane s područja sjeverozapadno od Teherana. Zvuči nadrealno, naravno, i nikakva je vjerojatnost da će se dogoditi, ali - nije li tako izgledala opasnost i da ukrajinski dron Tupoljev Tu-141 doleti s tisuću kilometara udaljene ukrajinske bojišnice baš kod studentskoga doma Stjepan Radić na zagrebačkoj Savi, bilo je to 10. ožujka 2022. Samo pukom srećom nije bilo žrtava, dron je pao odmah kraj doma i niti stotinu metara od kafića gdje su se studenti te večeri zabavljali. 

- Maksimalni dometi u nekim slučajevima nikada nisu testirani, pa su podložni tumačenju. Postoji odstupanje u pogledu objektivne udaljenosti zračne linije s izravnom putanjom između mogućih ciljeva u Europi i Islamskoj Republici. Soumar, ta iranska raketa s najvećim dometom je derivat sovjetske, a zatim ruske krstareće rakete KH-55 koju je Islamska Republika najprije kupila od Rusa, pa razvila, a zatim predstavila 2015. godine. Ima domet - hipotetski i neprovjeren - od 3000 km. U iranskom arsenalu smatra se raketom s najvećim dometom ikad - kaže talijanski analitičar Panero. 

- Soumar je krstareća raketa, stoga drugačija od onih koje nažalost ovih dana pogađaju Izrael, a koje slijede balističku lučnu putanju. Kreće se pogonom svog motora duž cijele putanje do cilja, putujući paralelno s tlom. Ovo je najkapacitivniji vektor, u smislu dometa, među onima dostupnima Islamskoj Republici.

Europa naravno ima štit. 

- Europa je zaštićena integriranim obrambenim sustavom. Italija ima značajne zaštitne sposobnosti čak i protiv balističkih raketa. Postoji koordinacija na europskoj razini, ali prije svega na razini NATO-a, tako da postoje sposobnosti ranog upozoravanja i suzbijanja balističkih prijetnji, protiv različitih vrsta vektora napada koji mogu ugroziti.

O strahu talijanske premijerke Meloni i ostatka Europe od iranskog napada danas piše i rimski Il Messagero. 

"Postoji razlog zašto su Giorgia Meloni i ostali čelnici EU odmah zbili redove oko Izraela i opravdali napade na Teheran. Razlog koji je teško priznati u javnosti, kako se ne bi izazvala uzbuna. Ali objašnjen je brojkama u obavještajnim izvješćima u rukama ureda Starog kontinenta. Nuklearni Iran, kažu kvalificirani europski izvori za Il Messaggero pod zahtjevom za anonimnost, nije pitanje mjeseci ili godina. To je bilo pitanje nekoliko dana", piše rimski list. 

"Podaci koje imaju europske države zabrinuli su ih i jučer su se ministri vanjskih poslova sastali sa svojim iranskim kolegom Abbasom Araghchijem u Ženevi radi pregovora. Njihovo jasno pozicioniranje - iznenađujuće, nakon tjedana neslaganja o Gazi - uz Benjamina Netanyahua od prvih sati krize govori mnogo", piše Messageeo. Vojna opcija kojom prijeti Trump, uvjerenje je europskih čelnika, nije rješenje za potpuno iskorjenjivanje iranskih nuklearnih ambicija. A još manje ideja, koju su Macron, Starmer, Merz i sama Meloni odbacili na kanadskom G7, o "promjeni režima" bombama. Ali strahovi od iranskog programa su konkretni i temelje se na povjerljivim obavještajnim podacima.

Evo jednog: uoči izraelskih bombardiranja, kvalificirani europski izvori objašnjavaju za Messagero, režim ajatolaha mogao je računati na 8400 kilograma urana obogaćenog na 60 posto. Za ilustraciju, ograničenje koje je nametnuo JCPOA, sporazum o sprječavanju širenja nuklearnog oružja potpisan s Europom i SAD-om 2015. koji je tada Trump napustio iznosi 300 kilograma. Ali najzabrinjavajuća brojka koju navode povjerljiva izvješća je druga. U roku od "nekoliko dana" laboratoriji u rukama Pasdarana mogu obogatiti taj uran do 90 posto - to je prag potreban za A-bombu.

Prema visokopozicioniranim europskim izvorima, s trenutnom dostupnošću urana, iranska vlada sposobna je proizvesti devet bojevih glava. Uslijedila je crvena uzbuna: neke od balističkih raketa u iranskim rukama, koje su do sada ostale skrivene u silosima, mogu dosegnuti domet dovoljan za udar na europski teritorij. Ako su znanstvenici Irana - barem oni koje nije ubio Izrael - sposobni montirati nuklearnu bojevu glavu na te rakete, razumljivo je zašto se u Rimu, Parizu i Berlinu iranska prijetnja shvaća vrlo ozbiljno. No IAEA, Međunarodna agencija za atomsku energiju na čelu s Raphaelom Grossijem, posljednjih dana više puta je pojasnila da na temelju njihovih informacija iranska vlada "nije sposobna u tako kratkom vremenu ni proizvesti atomsku bombu ni montirati je na balistički nosač". Ovdje se analize europske i američke vlade dramatično razlikuju od analiza Međunarodne agencije.

Teško je reći gdje leži istina. Čini se kao da Trump usporava s vojnom opcijom, piše Messagero, EU žuri ponovno otvoriti diplomatski put do Ženeve, a tračak nade vidio se jučer s iranskim otvaranjem progresivnog "osiromašenja" rezervi urana. Još uvijek premalo za američkog predsjednika koji danima traži Hamneijevu kapitulaciju. Talijanska vlada, čak i ako je izvan perimetra formata E3 okupljenog jučer u Švicarskoj, radi na diplomatskom rješenju. U uvjerenju - koje dijele premijerka i njezini europski sugovornici - da bi vojni napad na iranske lokacije teško riješio iranski "problem". Naprotiv. Nuklearna prijetnja kojom je "Bibi" mahao posljednjih dana, sve više se smatra stvarnom. I bližom nego što se želi javno priznati, zaključuje rimski list.