Ruske hakerske skupine sve češće napadaju industrijska postrojenja, vodovode i prehrambene tvrtke diljem Europe i SAD-a. Njihov cilj više nije samo krađa podataka ili rušenje internetskih stranica, nego izazivanje stvarne materijalne štete. Zbog njihovih upada pucaju vodovodne cijevi, propadaju tone hrane, izbijaju požari, a stručnjaci upozoravaju da je samo pitanje vremena kada će neka od takvih operacija završiti ljudskim žrtvama.
Krematorij u Španjolskoj iznenada ostaje bez funkcionalnih peći. U jednoj vinariji temperatura u skladištima nekontrolirano raste, prijeteći uništenjem proizvodnje. U danskom selu pucaju podzemne vodovodne cijevi, dok u američkom pogonu za preradu mesa prestaje raditi rashladni sustav, a opasno istjecanje amonijaka prisiljava radnike na evakuaciju. Na prvi pogled riječ je o nepovezanim incidentima, kakvi se mogu dogoditi zbog tehničkih kvarova ili ljudske pogreške. Međutim, iza njih stoji nešto znatno opasnije - kibernetički napadi skupina koje zapadne sigurnosne službe povezuju s Rusijom.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine kibernetički rat protiv Zapada postupno se preselio s računalnih zaslona u stvarni svijet. Mete više nisu isključivo državne institucije, banke ili internetski portali. Napadači sada prodiru u sustave koji upravljaju vodom, električnom energijom, industrijskim strojevima, ventilacijom i hladnjačama. Posljedice takvih napada mogu se mjeriti milijunskim štetama, ali i ozbiljnom opasnošću za ljudske živote.
Kako u opsežnom istraživanju donosi Bloomberg, skupine povezane s Moskvom razvile su obrazac djelovanja u kojem važnost pojedine mete više nije presudna. Umjesto pomno planiranih napada na strateške objekte, sve češće traže slabo zaštićene sustave u koje mogu relativno lako prodrijeti. Takva taktika otvara gotovo neograničen prostor za sabotaže.
Jedan od najbizarnijih primjera zabilježen je u španjolskoj pokrajini Alicante, gdje su zbog kibernetičkog napada prestale raditi peći u krematoriju. U Kataloniji je, pak, poremećen rad opreme u tvornici koja proizvodi transformatore za obnovljive izvore energije, nakon čega je izbio požar. Na udaru su se našle i dvije španjolske vinarije. Napadači su poremetili sustave grijanja i ventilacije, zbog čega je temperatura u proizvodnim i skladišnim prostorima naglo porasla. Ti incidenti dogodili su se između kraja 2024. i ljeta 2026. godine.
Još ozbiljniji incident pogodio je dansko selo Tureby sredinom prosinca 2024. godine. Oko 450 kućanstava ostalo je bez vode nakon što su nepoznati napadači poremetili elektronički sustav koji regulira tlak u lokalnoj vodovodnoj mreži. Radnici su uspjeli ponovno pokrenuti crpke, ali već sljedećeg dana dogodilo se nešto mnogo gore. Tlak u sustavu iznenada je snažno porastao, podzemne cijevi počele su pucati, a voda je nekontrolirano istjecala.
Jan Hansen, čelnik lokalnog odbora zaduženog za vodoopskrbu, otkrio je da više ne može pristupiti upravljačkom sustavu. Kada je stigao do crpne stanice, zatekao je pumpu koja je radila bez kontrole. Stručnjaci danske tvrtke Evotect ApS, proizvođača opreme, naknadno su utvrdili da je sustav bio hakiran.
Posebno je poražavajući podatak da je lozinka za pristup sustavu bila jednostavno – 1234. Hansen je poslije priznao kako je za upravljanje vodoopskrbom odabrano jeftino tehničko rješenje. Ta je odluka, u kombinaciji s gotovo nepostojećom zaštitom, omogućila napadačima da preuzmu kontrolu nad opremom o kojoj je ovisilo nekoliko stotina kućanstava.
Slični napadi zabilježeni su i u Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom 2024. godine hakeri su isključili rashladni sustav u pogonu za preradu mesa nedaleko od Los Angelesa. Uništeno je približno 900 kilograma mesa, no znatno opasnije bilo je istjecanje amonijaka, zbog kojega su zaposlenici morali biti evakuirani. U Teksasu su napadači izmijenili postavke sustava javne vodoopskrbe, izazvavši izlijevanje neutvrđene količine pitke vode iz spremnika. U listopadu iste godine prodrli su i u sustav postrojenja za obradu otpada u Pennsylvaniji, gdje su intervenirali u rad opreme namijenjene uništavanju bakterija.
Iza dijela takvih operacija stoji skupina poznata kao Cyber Army of Russia Reborn (CARR), odnosno Kibernetička vojska preporoda Rusije. Zapadne sigurnosne institucije povezuju je s ruskom vojnom obavještajnom službom, nekadašnjim GRU-om. Skupina je više puta javno preuzela odgovornost za napade na vodovodne sustave u SAD-u i Poljskoj te na jednu elektranu u Francuskoj. Njezini članovi našli su se pod američkim i europskim sankcijama.
Krajem 2025. iz CARR-a se izdvojila nova organizacija nazvana Z-Pentest. Prema procjenama američke Agencije za kibernetičku sigurnost i sigurnost infrastrukture (CISA), dio hakera nije bio zadovoljan potporom koju je dobivao od ruske vojne obavještajne službe pa je odlučio nastaviti djelovanje samostalno. Nova skupina usredotočila se na industrijsku sabotažu, posebno na sustave energetike i vodoopskrbe. Europska unija također ju je stavila pod sankcije.
Američke vlasti pokušavaju identificirati i osobe koje tim skupinama pružaju logističku i tehničku potporu. Među njima je ukrajinska državljanka Viktorija Dubranova, protiv koje je američko Ministarstvo pravosuđa krajem 2025. podignulo optužnicu zbog navodne suradnje s hakerima koji djeluju u interesu Rusije. Prema tvrdnjama istražitelja, suradnja je počela još u jesen 2022., nakon što je angažirana putem internetske grupe za pronalaženje poslova na daljinu.
Dubranovu se tereti da je izrađivala i uređivala propagandne videozapise, sudjelovala u pronalaženju potencijalnih meta te hakerima dostavila bazu osobnih podataka građana Ukrajine, Rumunjske i Moldavije. Uhićena je, ali odbacuje optužbe. Iz Z-Pentesta također tvrde da nije sudjelovala u samom hakiranju.
U srpnju 2026. španjolska policija uhitila je i talijanskog državljanina Chrisa Barlattija, kojeg FBI smatra pripadnikom CARR-a. Prema navodima istražitelja, njegova je uloga bila povezivanje članova mreže i pomaganje u odabiru ciljeva. Američke vlasti sumnjiče ga i da je pokušao organizirati Dubranovin bijeg iz Ukrajine, preko Europe, u Rusiju.
Posebno zabrinjava činjenica da za mnoge napade nije potrebna iznimna tehnička stručnost. Dovoljni su zastarjela industrijska oprema, loše konfiguriran sustav ili jednostavna lozinka. Upravo zbog toga stručnjaci smatraju da ovakve skupine predstavljaju nepredvidivu prijetnju. Njihovi članovi ne moraju razumjeti sve posljedice manipuliranja industrijskim procesima da bi izazvali katastrofu.
U rujnu 2025. američka tvrtka Forescout Technologies odlučila je provjeriti koliko su takvi napadači sposobni razlikovati stvarne ciljeve od lažnih. Stručnjaci su postavili simulirani industrijski sustav koji je izgledao kao upravljačka infrastruktura nizozemskog vodovoda. Hakerska skupina TwoNet, čiji je način djelovanja sličan Z-Pentestu, nasjela je na zamku. Provalila je u lažni sustav, preuzela njegove kontrole i potom se javno pohvalila uspješnom operacijom.
Iako taj primjer pokazuje ograničeno znanje pojedinih napadača, istodobno otkriva zašto ih sigurnosne službe smatraju opasnima. Njihova spremnost da eksperimentiraju s bilo kojim dostupnim sustavom povećava vjerojatnost da će prije ili kasnije pogoditi objekt čiji kvar može imati dalekosežne posljedice.
Kako ističe Bloomberg, stručnjaci upozoravaju da se ključni problem ne svodi samo na sofisticiranost napada nego na broj pokušaja i širok izbor potencijalnih meta. Simon Berner, vodeći analitičar Nacionalnog centra za kibernetičku sigurnost Estonije, upozorava da će hakeri, nastave li prodirati u sve dostupne sustave, prije ili kasnije otkriti neki iznimno važan objekt koji nije odgovarajuće zaštićen. U izvješću CISA-e također se navodi da takve skupine često djeluju oportunistički, birajući ono što mogu hakirati, a ne nužno ono što ima najveću stratešku vrijednost.
Meduza
Kian Heasley, glavni konzultant britanske tvrtke za kibernetičku sigurnost Acumen Cyber, upozorio je da ga iznenađuje što dosad nije došlo do katastrofe.
Ta procjena najbolje pokazuje koliko se promijenila priroda kibernetičkih prijetnji. Napad na internetsku stranicu može izazvati reputacijsku ili financijsku štetu, ali upad u sustav koji regulira tlak vode, temperaturu industrijskog postrojenja ili rad rashladnih uređaja može izazvati fizičko razaranje. U najgorem slučaju može ugroziti i živote ljudi.
Ruske hakerske skupine pritom ne moraju izvesti veliku, koordiniranu operaciju protiv nacionalne elektroenergetske mreže kako bi izazvale ozbiljne posljedice. Ponekad je dovoljna jedna nezaštićena crpka, jedan sustav ventilacije ili industrijsko računalo dostupno putem interneta.
Upravo u tome leži najveća opasnost novog vala kibernetičkih sabotaža. Granica između digitalnog i fizičkog svijeta gotovo je nestala, a ono što počinje kao provala u računalni sustav može završiti požarom, poplavom, trovanjem ili prekidom opskrbe tisuća ljudi. I dok se države pripremaju za sofisticirane napade na svoju kritičnu infrastrukturu, dio prijetnje dolazi od skupina koje jednostavno pokušavaju provaliti u sve što im je dostupno. Njihov sljedeći uspješan upad mogao bi imati posljedice koje daleko nadilaze zaslon računala.
