Američki predsjednik Donald Trump sve otvorenije sugerira da bi Kuba mogla postati nova meta američke politike u Latinskoj Americi. Njegov državni tajnik Marco Rubio već godinama povezuje pad režima Nicolása Madura u Venezueli s, kako kaže, konačnim oslobađanjem Kube od komunizma. BBC analizira što to znači za Kubu u novoj eri američke hegemonije na zapadnoj hemisferi.
Bez venezelanske nafte - kraj Kube?
- Kuba je spremna pasti. Sada Kuba nema nikakvih prihoda. Svi njihovi prihodi dolazili su iz Venezuele, od venezuelanske nafte. Više ne dobivaju ništa. Kuba je doslovno spremna pasti - rekao je Trump prošlog tjedna.
Kao odgovor, kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel izjavio je da je njegova zemlja pod napadima SAD-a već 66 godina i da su njezini stanovnici spremni "braniti domovinu do posljednje kapi krvi".
- Kuba je slobodna, neovisna i suverena zemlja. Nitko nam ne diktira što da radimo - odgovorio je Díaz-Canel na Trumpove prijetnje.
Venezuela je godinama bila ključni dobavljač nafte Kubi, no isporuke su prekinute prije više od mjesec dana zbog američke pomorske blokade. Posljednji tanker stigao je sredinom prosinca, prema podacima Reutersa i internih dokumenata venezuelanske državne kompanije PDVSA.
Nestašica goriva već nekoliko godina teško pogađa kubansko gospodarstvo. Posljednjih godina otok živi u uvjetima stalnih isključenja struje i interneta, kao i nestašice osnovnih proizvoda. Prema procjenama kubanskih demografa, broj stanovnika smanjio se za čak 18 posto, ponajviše zbog odlaska mladih ljudi.
Neizvjesno je hoće li druge zemlje moći zamijeniti venezuelanske isporuke. Iako je u Havanu nedavno stigao tanker s meksičkom naftom, stručnjaci ističu da je riječ o simboličnoj količini. Uvoz iz Meksika čak se smanjio tijekom protekle godine, dijelom zbog pritiska Trumpove administracije. Kuba, pritom, ne objavljuje službene podatke o uvozu energenata.
- Teoretski, Kuba bi mogla pokušati uspostaviti isporuke iz drugih prijateljskih zemalja u regiji, poput Brazila i Kolumbije, gdje su na vlasti ljevičarski vođe, smatra Paul Webster Hare, bivši britanski veleposlanik na Kubi.
Sustav nije na rubu kolapsa
Unatoč dramatičnim procjenama iz Washingtona, stručnjaci upozoravaju da Kuba nije pred neposrednim slomom.
- Situacija je vrlo teška, ali sustav nije na rubu kolapsa - kaže Stephen Wilkinson, jedan od vodećih britanskih stručnjaka za Kubu.
Dodaje kako su Kubanci desetljećima navikli na život u oskudici te da bi svaki pokušaj vojne intervencije naišao na snažan otpor stanovništva.
Osim toga, Kuba ima i druge izvore prihoda osim preprodaje venezuelanske nafte. To su prvenstveno turizam, izvoz medicinskih usluga, kao i prirodni resursi poput nikla, čija važnost raste zbog potražnje u tehnološkoj industriji i razvoju umjetne inteligencije.
Venezuela nije bila samo energetski partner, već i ključni politički saveznik Havane. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Kuba je izgubila glavnog zaštitnika, no dolazak Huga Cháveza na vlast 1999. promijenio je situaciju. Ubrzo je sklopio savez s Fidelom Castrom.
U zamjenu za jeftinu naftu Kuba je Venezueli slala liječnike i medicinsko osoblje. Taj program, poznat kao "nafta za liječnike", pomogao je i Chávezovoj socijalnoj politici i kubanskom gospodarskom oporavku.
Savez je opstao i nakon smrti Cháveza i Fidela Castra, a Nicolás Maduro dodatno se oslonio na kubanske sigurnosne strukture kako je gubio podršku kod kuće.
Može li Trump srušiti Kubu?
Unatoč svemu, analitičari smatraju da je promjena režima na Kubi malo vjerojatna. Paul Webster Hare ističe da je Havana preživjela i teže trenutke, uključujući raspad SSSR-a.
Dodaje i da kubansko vodstvo promatra kako se drugi svjetski lideri nose s Trumpom - kroz dijalog i pragmatične dogovore - te da ni Kuba ne isključuje takvu mogućnost. Diplomatski odnosi, obnovljeni u vrijeme Baracka Obame, i dalje postoje.
Trump je tijekom prvog mandata ukinuo politiku približavanja Kubi i okružio se zagovornicima promjene režima. U drugom mandatu ključnu ulogu ima Marco Rubio, političar kubanskog podrijetla koji je karijeru izgradio na borbi protiv komunizma na otoku.
Ako čak ni u Venezueli, gdje su oporbene političke stranke opstale, zasad nema govora o promjeni režima, onda je to još teže zamisliti na Kubi, gdje je više od šezdeset godina dopuštena samo jedna stranka - komunistička.
- Na Kubi ne postoji nikakva alternativna snaga koja može preuzeti vlast. Na temelju mog iskustva i dugogodišnjeg promatranja Kube, rekao bih da je kubansko vodstvo izuzetno jedinstveno - zaključuje Stephen Wilkinson sa Sveučilišta u Buckinghamu.
