Nakon deset godina suđenja u očekivanju smo konačne presude o tome tko je kriv za pogiblju 12 vatrogasaca na Kornatima u velikoj tragediji koja je pogodila Hrvatsku. Roditelji poginulih vatrogasaca pitaju se ima li kraja ovom mučnom procesu koji se vodio na dvije lokacije, i u kojem su se iznosile razne teorije o tome što se moglo dogoditi tog kobnog 30. kolovoza 2007. godine.
Kada je krajem 2008. godine započelo suđenje bivšem županijskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici zbog pogiblje 12 vatrogasaca na Kornatima, nitko nije ni pomislio kako bi moglo potrajati deset godina. Cijelo desetljeće obilježila su dva suđenja, u dva različita grada, jedna oslobađajuća presuda, jedno poništenje, niz svjedoka, tisuće stranica dokumenata i raznih teorija. No i dalje nema odgovora na pitanje tko je odgovaran za to što se dogodilo.
Roditelji i obitelji stradalih sigurni su kako je odgovornost leži na Slavičinim rukama, kao zapovjednika koji je, kako i stoji u optužnici, na gašenje požara na Kornate poslao nedovoljno pripremljene, mlade vatrogasce, te nije na vrijeme reagirao i pozvao njima prijeko potrebnu pomoć. Iznoseći završne riječi obrane tužitelj Zvonko Ivić rekao je kako je Slavica na vrijeme bio obaviješten o tome što se događa na Kornatima, te da je on zakasnio s organizacijom akcije spašavanja vatrogasaca.
Da nije kriv za ova stradanja od početka procesa tvrdi Slavica, što je u jednom trenutku, zahvaljujući vještom odvjetniku Čedi Prodanoviću i uspio dokazati. No sloboda od odgovornosti nije dugo potrajala. Dugotrajnost ovog procesa ne pomaže ni obiteljima stradalih vatrogasaca, ne umanjuje njihovu tugu i bol, a ne pomaže ni jedinom preživjelom vatrogascu Frani Lučiću.
Na suđenju u Šibeniku postupak zaustavljen
Suđenje protiv Slavice zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, pokreće županijsko državno odvjetništvo krajem 2008. godine na Županijskom sudu u Šibeniku. U lipnju sljedeće godine, nakon mjeseci rasprava i istraga, postupak se obustavlja. U obrazloženju odluke izvanraspravnog vijeća stoji kako se kazneni postupak protiv Slavice obustavlja uz jer u optužnici nije utvrđena uzročno-posljedična veza između propusta koji se Slavici stavljaju na teret i eruptivnog požara koji je prouzročio pogibiju 12 vatrogasaca.
Teorija o eruptivnom požaru zbog kojeg su stradali vatrogasci u to je vrijeme bila glavno objašnjenje njihove pogiblje. Bio je to najčešći odgovor na pitanje kako je moguće da su se vatrogasci našli u vatrenom obruču u kojem su stradati svi u gotovo samo nekoliko sekundi.
S ovom teorijom ne slažu se roditelji poginulih vatrogasaca među kojima je najprisutnija teorija kako su vatrogasci izgorjeli u požaru kojeg je izazvalo 440 litara kerozina koji je iscurio iz rezervoara helikoptera koji je kružio nad požarištem. Roditelji stradalih redovito su pratili suđenja i prozivali Slavicu zbog njegove, kako kažu, loše odluke da na Kornate pošalje mlade i nespremne vatrogasce, kojima nije osigurao pravovremenu pomoć. I njega smatraju odgovornim krivcem.
No vratimo se na tijek sudskog procesa i lokacija na kojima se provodi. Nakon obustave ali i žalbe županijskog državnog odvjetništva, proces je nastavljen u studenom 2010. godine i premješten na Županijski sud u Zadar. Vrhovni sud je odluku poništio zbog njezine preuranjenosti. Odlučeno je i da se suđenje premjesti iz rodnog grada većine upletenih u proces u susjedni Zadar. Vrhovni je sud svoju odluku obrazložio time kako je premještanje nužno zbog toga što je većina sudaca šibenskoga Županijskog suda već radila na tom predmetu. Prijenos nadležnosti zatražio je i odvjetnik Prodanović iz sigurnosnih razloga.
Slavici oslobađajuća presuda na Županijskom sudu u Zadru
Suđenje u Zadru završeno je 9. rujna 2013. godine kada je donesena oslobađajuća odluka kojom je utvrđeno kako Slavica nije kriv za smrt 12 vatrogasaca 30. kolovoza 2007. godine na Kornatima. U obrazloženju presude je stajalo kako kako nema dokaza da je Slavica kriv za teške ozljede vatrogasaca jer nije obavijestio Centar 112. Sudac Boris Babić čitajući presudu rekao je da je dokazano kako vatrogasci nisu imali odgovarajuću opremu, no da za to nije odgovoran Slavica kao ni za to tko je sve išao na intervenciju.
"Nije on odredio tko će ići na intervenciju", rekao je sudac u obrazloženju presude.
Na nepravomoćnu odluku žalilo se tužiteljstvo, pa je tri godine nakon, točnije 26. travnja 2016. godine Vrhovni sud ukinuo oslobađajuću presudu Slavici uz obrazloženje kako je postupak vođen po starom ZKP-u, prema kojem je u sudskom vijeću trebalo biti petero, a ne troje sudaca.
Nekoliko mjeseci nakon toga na Županijskom sudu u Zadru, nakon ljetnog odmora, započinje ponovljeno suđenje s istim optužbama. Iako se očekivalo kako će do presude doći puno ranije, s obzirom na veliki broj obavljenih i već pokupljenih svjedočenja, presuda još nije donesena u ovom ponovljenom dokaznom postupku. Novo suđenje otkrilo je niz pogrešnih procjena, odluka i izostalih reakcija u zapovjednom lancu.
Ovoga tjedna obrana i tužiteljstvo iznose svoje završne riječi, a presuda bi trebala biti donesena do kraja svibnja kada sudac Boris Radman, na svoj vlastiti zahtjev, prestaje s obavljanjem sudačkih dužnosti.
Tijekom suđenja je ispitano više od stotinu svjedoka i pročitano na tisuće stranica raznih stručnih vještačenja. Slavica od početka postupka poriče svoju krivnju, a mnogobrojna javnost pita se ima li ovom suđenju kraja. Mogu li roditelji i obitelj stradalih vatrogasaca, novu obljetnicu njihove smrti dočekati s konačnom sudskom presudom? Bez nove žalbe i poništavanja suđenja?
S konačnim odgovorom na pitanje tko je kriv za smrt Dina Klarića, Ivana Marinovića, Ivice Crvelina, Marka Stančića, Gabrijela Skočića, Hrvoja Strikomana, Tomislava Crvelina, Ante Crvelina, Josipa Lučića, Karla Ševerdije, Marinka Kneževića i Ante Juričeva Mikulina?
Pitanje je to koje i nakon deset godina odzvanja i u njihovoj glavi. Ima li tome kraja?
