Otprilike u isto vrijeme kada je Orban po prvi put imenovan premijerom, administracija ruskog predsjednika Borisa Jeljcina imenovala je za novog direktora FSB-a, ranijeg KGB-a, mladog obavještajca Vladimira Putina. Ovaj potonji na vlast u Kremlju dospio je već 2000., ali još uvijek nije kucnuo trenutak za uspostavljanje velikog prijateljstva.
Kratko nakon što je Orban izgubio izbore 2002. iz opozicije je vikao na vladajuće mađarske socijaldemokrate zbog "izdajničkog" projekta Južni tok, kojim je ruski plin i iz drugog pravca trebao dospijeti u EU. Orban je još uvijek bio prozapadni političar, još uvijek Soros u Mađarskoj nije postao dežurna Babaroga.
Teško je danas ući u trag tko je na Zapadu prvi shvatio kakav autokratski potencijal je prisutan u tom čovjeku, ali je ostalo zapisano da ga je The Economist još 2007. godine, iako je Orban tada bio u opoziciji, vidio kao "ciničnog populističkog političara", usto "autoritarnog socijalističkog stila".
Orban u to vrijeme još uvijek nije imao ovaj današnji pro-putinovski i anti-zapadnjački stav. Primjerice, kada je došlo do vojne intervencije Rusije u Gruziji, Orban je još uvijek bio jednako obilježen povijesnim pamćenjem intervencije SSSR-a u njegovoj zemlji iz 1956.
"Ovo što se dogodilo u Gruziji, neviđeno je još od Hladnog rata! Politika gole sile, kakvu sada pokazuje Rusija, u Europi je bila nepoznata 20 godina!", govorio je u listopadu 2008. tadašnji vođa mađarske opozicije Viktor Orban.
A tadašnja administracija američkog predsjednika Georgea Busha totalno je pala na njegovu retoriku. Ambasadorica SAD-a u Budimpešti javila je u Washington da je Orban sasvim predan transatlantskim integracijama, te da je "najveća prijetnja Mađarskoj povratak Rusije i krajnje ljevice", otkrilo se nakon WikiLeaksove objave diplomatskih depeša u Cablegateu.
"Orban možda nije anđeo, ali je na strani anđela po ovom pitanju", napisala je ambasadorica Foley krajem 2008.
A onda je došla Orbanova pobjeda na izborima 2010. Nije prošla niti cijela godina i sada opet premijer Orban iz Budimpešte je proglasio "otvaranje istoku", odnosno tržištima Rusije, Kine i Turske, što je tada imalo već veliku težinu jer je bila riječ o članici EU-a već sedam godina. 2014. godine Orban je gnjevno prosvjedovao u Bruxellesu kad je politikom EU-a Južni tok de facto odbačen, sasvim je zaboravio da je izgradnju tog plinovoda samo 12 godina ranije nazivao "izdajom socijaldemokrata".
U siječnju 2014. Budimpešta je odobrila projekt od čak 12,5 milijardi eura za renoviranje nuklearne elektrane Paks. Tvrtka s kojom je posao sklopljen bio je ruski državni nuklearni div Rosatom. Ako je vjerovati mađarskoj istraživačkoj novinarskoj skupini Direkt36, zaokret Viktora Orbana u prema Moskvi dogodio se negdje tijekom 2009. godine, i to tako što mu je njegov već tada dugogodišnji savjetnik u financijskim pitanjima ekonomist György Matolcsy savjetovao da se pokrene u drugom smjeru jer su "njegovi liberalni stavovi zastarjeli".
Tvrdio mu je, navodno, da će Istok uskoro biti dominantan politički model, o ekonomiji da se ne govori, te je tako došlo do prve Orbanove turneje po Rusiji, prvo u studenom 2009. kada se sastao s Vladimirom Putinom u Sankt Peterburgu, iako ga je na pasja kola popljuvao godinu ranije zbog Gruzije, te u prosincu 2009. na sastanak u Pekingu sa Xi Jinpingom. Pa još kad je u predizbornoj kampanji 2010. Orban otkrio koliko mu se više politički za dolazak na vlast isplati nacionalistička, desničarska retorika...
Nije prošlo dugo i Orban je počeo spominjati Rusiju i Kinu kao modele vođenja države.
"Cilj mi je neliberalna država utemeljena na naciji", kazao je.
U vrijeme kada je Orban prvi put u Sankt Peterburgu išao na noge Putinu, stanje s Rusijom i Mađarskom već je bilo spremno za baš takvog čovjeka. Ruski naftni div Surgutneftegas kupio je 21,2 posto MOL-a, a – nasmijat će se gorko mnogi u Hrvatskoj – mađarski socijaldemokrati MSZDP, odnosno MOL u to vrijeme, spriječili su da se ruska kompanija širi putem tog utjecaja.
Američka ambasada tada je obavijestila Washington da je ruski zamjenik premijera Igor Sečin tadašnjem direktoru MOL-a objasnio da je "krenuo u borbu ne samo s Surgutneftegasom, nego i s ruskom državom, koja ima alate koje kompanije nemaju". Geopolitički trenutak dogodio se kada je Orban dobio izbore i ponudio Putinu da Mađarska otkupi nazad dionice MOL-a. Putin je mogao birati između zarade i geopolitičkog usidravanja. I naravno da je izabrao ovo drugo.
Osim što je to bio početak Orbanovog osvajanja energetskog tržišta u Mađarskoj, Orban je ovim potezom uspio pod svoju kontrolu dovesti Csanyja, dandanas najbogatijeg Mađara. Uslijedio je plinski biznis, nuklearka Paks i sve ostalo, redom izrazito onako kako je odgovaralo Kremlju.
Sve to što je uložio u Orbana kao vladara Mađarske Vladimiru Putinu počelo se apsolutno isplaćivati već 2014. godine. Te zime početkom godine dogodila se "Revolucija na Maidanu", potom upad ruskih vojnih snaga na Krim i sve ostalo, a kada je EU Rusiji proglasila sankcije, Viktor Orban bio je jasan. Kao i toliko puta ranije u svom političkom životu.
"Ove sankcije Zapada više štete nama nego Rusiji. To se u politici zove pucati sam sebi u stopalo", kazao je.
Narednih godina Putin i Orban vrlo često su se slikali, primjerice, na sportskim priredbama, nasmiješeni, kao najbolji prijatelji. U siječnju ove godine Orban se narugao svojim kolegama u EU, rekavši da "ako želite da vas se smatra dobrim Europljaninom, onda morate o Putinu govoriti kao o samom vragu".
"U prošlosti su Mađari propatili pod Rusijom. Ali, sada treba priznati da je Putin svoju zemlju napravio iznova veliku i da je Rusija ponovno igrač na svjetskoj sceni."
Može se primijetiti da je Orban do te mjere preuzeo Putinov stil da je, kao što je Putin našao svoju umirovljenu zvijezdu akcijskih filmova Stevena Seagala, i mađarski premijer našao svog čovjeka istog kalibra, Chucka Norrisa.
Mađarska je danas takva zemlja da Putina namjerno dočekuje u Budimpešti usred sankcija zbog Krima (2014.), da je svoju zemlju pretvorio u državu u kojoj su veliki mediji redom prorežimski ili barem cijepljeni od kritiziranja vlade, da su najveći biznismeni u zemlji oligarsi, blisko povezani s Fideszom.
U takvom stanju Mađarska je dočekala i izbjegličku krizu s Bliskog istoka u EU, te je Viktor Orban bio apsolutno prvi koji je počeo graditi zid, odnosno bodljikavu, "žilet žicu", prvo na granici sa Srbijom, potom na granici s Hrvatskom. U ljeto 2015. zbog takve politike Budimpešte, od koje tada nitko nije tražio da prima izbjeglice, nego da samo služi kao zemlja za transfer, isto kao i Hrvatska koja također nije bila konačna destinacija, Orban se tada žestoko sukobio s vladom Zorana Milanovića.
2017. godina pokazala je da je Viktor Orban otišao još korak dalje. U veljači te godine Putin je na još jednom susretu s Orbanom rekao da "Rusija u Mađarskoj ima važnog partnera na kojega se može osloniti", a Orban, koji se tada potužio zbog "antiruskog stava na Zapadu", da je "era multilateralizma gotova". Bivši mađarski ministar vanjskih poslova Geza Jeszensky tada je to protumačio da "Putin želi pokazati NATO-u i EU da ima svog prijatelja", a Mađarsku, točnije Orbana, nazvao je "Trojanskim konjem u NATO-u".
Te godine Viktor Orban krenuo je u otvoreni progon Georgea Sorosa i njegovog Otvorenog društva. Njegova stranka oblijepila je gradove jumbo-plakatima s likom Sorosa i natpisima koji su, ne prezajući niti od rubnog antisemitizma, raspirivali mržnju u javnosti prema tom čovjeku, naravno, predstavljajući Fidesz i Orbana kao jedine zamislive spasitelje Mađarske.
Nastavak na sljedećoj stranici...
