Onda se, u zimu, stvari počinju mijenjati. Američkim teretnim herkulesima strani novinari gotovo rutinski ulaze i izlaze iz grada. Oklopni ih transporteri dovoze s aerodroma u centar. Domaći novinari su diskriminirani, jer ne mogu ni unutra, ni van, ali je nemoguće stvoriti jasno pravilo, nemoguće je stvoriti jasnu formu diskriminacije. I kako zabraniti sarajevskim novinarima da se ukrcavaju u teretne avione UNPROFOR-a, a istu stvar dopuštati domaćim stringerima, koji rade za francuske, američke, njemačke novinare? Tako na kraju biva dopušteno i domaćim da lete herkulesima, na što se po Sarajevu stvara pomama za press akreditacijama. Ugledni ljudi, sveučilišni profesori, akademici, razbojnici i kriminalci, viđenija gospoda kojoj više nije do rata, svi oni započinju tada jednokratne novinarske karijere. Naravno da unproforci to odmah razotkrivaju, pa se vraća zabrana za domaće novinare, uz obrazloženje da će tako biti sve dok se u gradu ne razbistri tko jest novinar, a tko nije novinar. Pa iako se nikad ništa neće razbistriti, zabrana se poslije skida, pišu se molbe za kartu tog fantastičnog Maybe Airlinesa, koji s ponosom kontroliraju norveške snage, i onda se jednima molbe prihvaćaju, dok se drugima odbijaju.
408
prikaza
Jergović: Sarajevom je vladao strah od mobilizacije
U zimskoj Sarajevskoj priči, domaći novinari bore se za letove s UNPROFOR-om, dok Miloš Kablar, unatoč pokušaju bijega kroz novinarsku akreditaciju, ostaje zarobljen u ratnom kaosu
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
