Ukrajina i dalje proživljava unutarnju političku krizu. Ostavka Andrija Jermaka, šefa predsjedničke administracije, i imenovanje Kirila Budanova na njegovu poziciju u konačnici nisu uspjeli riješiti nagomilane probleme. Vertikalna struktura moći i dalje je potkopana nadolazećim teorijskim izborima i istragama protiv korupcije. Istodobno, u tijeku je ponovno pokretanje vlade, a nova, mlada lica dovode se na vodeće pozicije. Iako je prošlo više od tri mjeseca od Jermakova odlaska, nije bilo značajnih promjena u funkcioniranju predsjedničkog ureda. Novi šef Ureda, Kirill Budanov, malo se uključuje u unutarnju politiku delegirajući je svom zamjeniku Olehu Tatarovu, kojeg je naslijedio od svog prethodnika. Služeći u Ministarstvu unutarnjih poslova pod Janukovičem, Tatarov je bio zauzet čišćenjem Jermakovih štićenika iz regionalnog vodstva, gdje vojno-civilne administrativne pozicije sada sve više popunjavaju ljudi iz policije i drugih sigurnosnih agencija, piše Carnegie Politika dodajući kako je Budanov zasad zadržao i ostale zamjenike koje je imenovao Jermak.
Novi voditelj Ureda pazi da ne poremeti uspostavljeni sustav, dragovoljno delegirajući ovlasti. Prošla su vremena kada su zaposlenici morali dugo čekati na Jermakovo odobrenje, jer je on imao konsolidiranu kontrolu nad svim procesima.
Budanov je prvenstveno usredotočen na mirovne pregovore. No, dok je Jermak nastojao u potpunosti kontrolirati proces, novi šef Ureda spreman je koordinirati svoj rad s Ministarstvom vanjskih poslova i parlamentom. David Arakhamia, čelnik frakcije Sluga naroda, službeno se ponovno pridružio pregovaračkom timu. Ima iskustva s pregovorima iz 2022. i uspostavio je kontakte s Amerikancima i nekim ruskim posrednicima, poput Romana Abramoviča.
Arahamijin povratak također pokazuje da Verhovna Rada, koja je prethodno bila pod strogom kontrolom predsjedničkog ureda, postupno vraća svoju neovisnost. Štoviše, pristupi i mišljenja pregovaračke delegacije postali su raznolikiji, o čemu svjedoče brojna curenja informacija.
Novi šef Ureda uspio je postići određeni uspjeh. Pregovori s Rusijom privremeno su se prebacili s povijesnih sporova na pragmatičan fokus, pri čemu je vojno osoblje razgovaralo s vojnim osobljem. Prekid dijaloga izbjegnut je čak i nakon pokušaja atentata na prvog zamjenika šefa ruske GRU, generala Vladimira Aleksejeva, iako Ukrajina niječe bilo kakvu umiješanost.
Promjene su utjecale i na ukrajinske sigurnosne agencije. Glavna među njima je imenovanje ministrom obrane Mihaila Fedorova, mladog tehnokrata za kojeg se očekuje da će donijeti inovativne pristupe ministarstvu. Novi ministar već je dao niz smjelih izjava primjerice, pozivajući na "ubijanje 50 000 okupatora mjesečno", a regrutirao je popularne osobe poput blogera Serhiyja Sternenka te inovativne zapovjednike kao što je specijalist za dronove i kolega bloger Serhiy Beskrestny.
Ovaj pristup podsjeća na kadrovsku politiku Ministarstva obrane na početku Antiterorističke operacije (ATO) u Donbasu 2014. – 2015. godine, kada su predstavnici javnosti i vojni dužnosnici aktivno regrutirani za rad u ministarstvu. To je označilo početak političke karijere Davida Arahamije, koji je bio odgovoran za vezu s vojnim dobrovoljcima.
U drugoj polovici 2010-ih, ovaj impuls obnove se ugasio, ugušen od strane konzervativnih generala. Sličan ishod je moguć i sada - sadašnji vrhovni zapovjednik, Aleksandar Sirski, skeptičan je prema mladom ministru i njegovim inicijativama. Fedorov, sa svoje strane, navodno lobira za promjenu vrhovnog zapovjednika.
Međutim, glavni zadatak novog ministra obrane je smanjiti razinu negativnosti u ukrajinskom društvu u vezi s mobilizacijom i učiniti njezinu provedbu što transparentnijom i pravednijom s obzirom na nedostatak pojačanja za frontu. Sam ministar priznao je da se na traženoj listi nalazi dva milijuna osoba koje izbjegavaju regrutaciju.
Ministarstvo još nije razvilo jasnu strategiju za postizanje toga, ali već raspravljaju o povećanju broja ugovornih vojnika. U zemlji s gospodarstvom razorenim ratom, sigurno postoji mnogo onih koji su spremni boriti se za novac. Međutim, Ukrajini nedostaju potrebne financijske rezerve. Zelenski smatra da bi Europa trebala pomoći, ali izgledi za takvu pomoć su više nego neizvjesni.
Složeni procesi odvijaju se i u drugim sigurnosnim agencijama. Tijekom najnovijeg resetiranja, predsjednik Zelenski je obezglavio obje ključne obavještajne agencije: šef GUR-a Budanov otišao je u predsjednički ured, a šef SBU-a Vasilj Maljuk dao je ostavku usred optužbi za sudjelovanje u pritisku na neovisne agencije za borbu protiv korupcije.
Nagle kadrovske promjene neizbježno su dovele do destabilizacije vodstva agencija. SBU još uvijek nema punopravnog načelnika. Vršitelj dužnosti načelnika specijalne službe, Jevhen Khmara, poznat je kao vješt operativac, bio je naime, zapovjednik specijalne jedinice Alfa, ali je neiskusan vođa koji se oslanja na svoje zamjenike.
Promjena vodstva u vojnoj obavještajnoj službi nije prošla bez izazova. Jermak je na to mjesto postavio novog šefa agencije, Olega Ivaščenka, pokušavajući se riješiti Budanova, pa oni u Budanovljevom timu nisu bili oduševljeni imenovanjem novog šefa. Iako Ivaščenko dolazi iz iste agencije, prethodno je vodio vanjsku obavještajnu službu.
Turbulencije u ukrajinskoj politici povezane su ne samo s preustrojem vlasti, već i s istragama i mogućim izborima.
Problemi povezani s promjenama osoblja blijede u usporedbi s tekućim čistkama protiv korupcije. U veljači je Nacionalni ured za borbu protiv korupcije pritvorio bivšeg ministra energetike Germana Galuščenka dok je pokušavao napustiti zemlju. Pod njegovim je vodstvom u državnoj tvrtki Energoatom stvorena korupcijska shema u koju je bio upleten predsjednikov prijatelj Timur Mindich, donosi Carnegie Politika.
Galuščenkovo uhićenje sigurno će izazvati zabrinutost među vlastima. S jedne strane, njegove veze s predsjednikovim unutarnjim krugom su dobro poznate: osim Mindicha, to uključuje bivšeg prvog pomoćnika predsjednika, Sergeja Šefira koji je nekoć lobirao za Galuščenkovo imenovanje ministrom. S druge strane, Galuščenko je optužen da je prijatelj Andrija Derkača, nekadašnjeg dugogodišnjeg nadzornika ukrajinske nuklearne industrije, a sada glavnog prebjega u Rusiju, gdje je osigurao mjesto u Vijeću Federacije. Potencijalna kombinacija dviju optužbi, korupcije i izdaje, pojačava napetosti oko suđenja.
Štoviše, Galuščenkovo uhićenje možda nije posljednje. Agencije za borbu protiv korupcije spominju i samog Jermaka u publikacijama, a bivši predsjednički pomoćnik Sergej Šefir već je pobjegao iz zemlje. Oblaci se skupljaju oko još jednog dugogodišnjeg predsjednikovog poznanika, bivšeg šefa Službe sigurnosti Ukrajine (SBU), Ivana Bakanova, koji je također optužen za korupciju. Istraga protiv tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, Rustema Umerova, također je u tijeku.
Turbulencije na vrhu pojačavaju glasine o nadolazećim izborima. Barem je ukinut prethodni tabu na ovu temu: nema izbora do kraja rata. Zelenski i dalje povezuje izbore s dugoročnim primirjem, ali mogući format glasanja već se aktivno raspravlja u Vrhovnoj Radi.
Unutar ukrajinskog društva raste broj onih koji podržavaju što skorije održavanje izbora. Dok je 78 posto ispitanika početkom 2025. godine podržavalo održavanje izbora tek nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, do kraja godine taj je udio pao na 59 posto. Međutim, broj onih koji vjeruju da su izbori mogući čak i uz privremeno primirje povećao se s 9 na 23 posto, piše Carnegie Politika.
Iščekivanje izbora galvaniziralo je ne samo oporbene veterane već i jednog od vodećih anketara, bivšeg vrhovnog zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga, Valerija Zalužnog. Nakon što je prethodno izbjegavao otvoreni sukob s predsjednikom, Zalužni je dao intervju u kojem je kritizirao Zelenskog, optužio ga da ga pritišće i efektivno ga smatrao odgovornim za neuspjeh protuofenzive 2023. godine.
Ovaj pristup nije prikladan za status trenutnog veleposlanika u Londonu, ali je sasvim prikladan za budućeg predsjedničkog kandidata. Oporba je već iskoristila Zalužnog potez: tabor bivšeg predsjednika Petra Porošenka počeo je pojačavati napetosti, tvrdeći da se na Zalužnog planira atentat te da je njegov odlazak u London sredstvo za spašavanje života bivšeg vrhovnog zapovjednika.
Međutim, bez jasnog rasporeda glasanja, politička konkurencija se rasplamsava, a zatim brzo jenjava. Zalužni je, na primjer, odmah nakon oštrih izjava o Zelenskom, odlučio izbjeći izravno pitanje o njegovim predsjedničkim ambicijama. Rasprave o mogućim izborima ostaju samo to, razgovor, dok je glavno pitanje za Ukrajinu izbor između nastavka rata i teških kompromisa koje Moskva pokušava nametnuti. Odgovor će odrediti daljnji razvoj domaće politike.
