Rođen 1924., James Earl Carter, Jr. odrastao je na farmi svojih roditelja od 360 hektara. U Carterovim ranim godinama njegov je otac počeo uzgajati kikiriki, prvo mali španjolski kikiriki, koji se koristio kao slani orašasti plodovi, u slatkišima i neke vrste za hranu za svinje. U dobi od pet godina Carter je prodavao kuhani kikiriki na ulicama Plainsa, stoji u Carterovoj biografiji.
Kad je Jimmy odrastao na farmi, tri jutra zemlje davala su tonu kikirikija, stvarajući oko šezdeset dolara prihoda, što je za to vrijeme bio izvrstan povrat. Carterovi su bili farmerska obitelj s juga, a njegov ulazak u Bijelu kuću - potpuno iznenađenje.
Došao je na vlast 1977. obećavši da nikada neće lagati američkom narodu. Nakon turbulentnih posljedica Watergatea, bivši uzgajivač kikirikija iz Georgije oprostio je onima koji su izbjegavali mobilizaciju u Vijetnamu i postao prvi američki čelnik koji je ozbiljno shvatio klimatske promjene, piše BBC.
"Kažem vam sasvim iskreno," rekao je u svom inauguracijskom govoru, "da je vrijeme rasne diskriminacije prošlo."
Postavio je slike Martina Luthera Kinga na zidove dok je Ku Klux Klan demonstrirao vani i pobrinuo se da i Afroamerikanci budu postavljeni na javne dužnosti, navodi BBC.
Na međunarodnoj sceni pomogao je u postizanju povijesnog mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela, ali se borio s krizom s taocima u Iranu i sovjetskom invazijom na Afganistan. Nakon jednog mandata na vlasti, pomeo ga je republikanac Ronald Reagan na izborima 1980., osvojivši samo šest saveznih država.
Njegov segregacijski otac pokrenuo je obiteljski posao s kikirikijem, a majka Lillian bila je registrirana medicinska sestra. Carterovo iskustvo Velike depresije i čvrsta baptistička vjera poduprli su njegovu političku filozofiju. Kao košarkaška zvijezda u srednjoj školi, proveo je sedam godina u američkoj mornarici - tijekom kojih se oženio Rosalynn, prijateljicom svoje sestre - i postao časnik podmornice. Ali nakon smrti njegova oca 1953. vratio se voditi obiteljsku farmu kikirikija koja je zapala u krizu.
I uspio je. Urod prve godine propao je zbog suše, ali je Carter preokrenuo posao i time se obogatio.
Ušao je u politiku u prizemlju, izabran u niz lokalnih školskih i knjižničnih odbora, prije nego što se kandidirao za Senat Georgije, piše BBC.
Velika očekivanja i niski pad 39. američkog predsjednika najbolje oslikavaju četiri jake slike: na mimohodu povodom njegovog preuzimanja dužnosti 20. siječnja 1977. Jimmy Carter je odustao od tradicionalne vožnje predsjedničkom limuzinom i taj put je prošao pješice, držeći za ruke svoju suprugu Rosalynn i svoju kćer Amy. Znakovit potez je bio i kad je predsjednik svoju prtljagu sam nosio do helikoptera koji je čekao kako bi ga odvezao do vikend-rezidencije Camp Davida, navodi Deutsche Welle.
Treća slika prikazuje pripadnike američkog veleposlanstva povezanih očiju koji su kao taoci iranskih studenata pokazani medijima nakon upada u američko veleposlanstvo u Teheranu u studenom 1979. godine. Olupina jednog američkog helikoptera na kraju simbolizira Carterov neuspjeli pokušaj da oslobodi taoce. To obilježava početak kraja Carterovog predsjednikovanja. Na dan prisege njegovog nasljednika Ronalda Reagana američki taoci su oslobođeni nakon 444 dana provedena u rukama otmičara. Te četiri scene odražavaju četiri godine koje je James Earl Carter Jr. proveo na dužnosti američkog predsjednika.
Bivši guverner Georgije neočekivano je pobijedio na predizborima za predsjedničkoga kandidata Demokrata 1976. kao nepoznati autsajder, a onda je na predsjedničkim izborima pobijedio dotadašnjeg predsjednika Geralda Forda. Dvije godine nakon ostavke predsjednika Richarda Nixona izazvane aferom Watergate Carter je vodio predizbornu kampanju perfektno prilagođenu njemu kao autsajderu. Pritom se predsjednik Ford – nakon spornog pomilovanja Nixona – pokazao kao upravo idealan suparnik.
Carterovo predizborno obećanje da će ponovo uspostaviti izgubljeno povjerenje građana u politiku i formirati „vladu tako dobru kao što je američki narod" nije, istina, uvjerilo sve, ali je bilo dovoljno za njegovu tijesnu pobjedu. S Jimmyjem Carterom je 1977. po prvi put nakon više od 100 godina jedan političar s juga SAD-a ušao u Bijelu kuću.
Ali, veselje zbog izborne pobjede je kratko trajalo. Brzo je postalo jasno da je Carter ozbiljno mislio ono što je obećao. Htio je promijeniti način vođenja politike u Washingtonu. S ekipom koju je većinom doveo iz Georgije htio je u glavni grad dovesti novi stil vladanja – i u tomu nije uspio.
„Carter nije volio trgovinu kao sastavni dio politike", kaže Russell Riley, voditelj „Presidential Oral History Programa" na Sveučilištu Virginia. Slično kao i Barack Obama 30 godina kasnije, kaže Riley, predsjednik Carter je htio okončati „politics as usual" u Washingtonu. „Ali, za razliku od Obame on je pokušao stvarno nešto promijeniti. On je odbijao igrati igre koje je od njega zahtijevao američki Kongres. Ironija je povijesti da je to bio razlog njegovog neuspjeha, jer nije bio u stanju funkcionirati u Washingtonu kao političar s većim iskustvom vladanja."
Nedostatak potpore u stranci i slabo iskustvo u menadžmentu djelovali si tim teže s obzirom na to da su njegov mandat pratile krize. Već na početku njegovog predsjedničkog mandata američko gospodarstvo nije bilo u dobrom stanju. Velika inflacija i visoka nezaposlenost stvorili su krizno ozračje u SAD-u koje se još pogoršalo drugom naftnom krizom 1979. godine.
U svom poznatom govoru o krizi povjerenja Carter je 1979. pokušao dovesti do gospodarskog i političkog zaokreta. U govoru naciji on je svoje sunarodnjake pozvao da se okrenu od konzuma i vrate tradicionalnim američkim vrijednostima. Zbog energetske krize, pozivao je Carter, građani bi trebali stvarati zajednice za vožnju automobilom i grijanje u svojim kućama smanjiti na nižu temperaturu.
Ali, govor je bio kontraproduktivan. Nakon prvotnih pohvala taj govor je brzo postao simbolom Carterove politike. Umjesto da građane u vrijeme krize motivira i širi pozitivno ozračje, glasile su kritike, Carter je širio defetizam i strah od propadanja. Do kraja mandata on nije uspio poboljšati gospodarsko stanje. 1980. je inflacija iznosila više od deset posto, stopa nezaposlenosti više od sedam posto.
Carter je bio ispred svoga vremena s pokušajem da dovede do energetskog zaokreta. „Carter je bio prvi predsjednik koji je imao razrađenu strategiju, kako ophoditi s našom ovisnošću o nafti", naglašava Julian Zelizer, profesor na Princetonu i autor knjige o Jimmyju Carteru. Nije sve to provedeno u djelo, kaže Zelizer. „Ali, ako se pogleda ideje njegovog predsjednikovanja, tu je puno onoga što aktivisti za zaštitu okoliša i danas žele postići."
Povijesni, često zaboravljeni, uspjeh Carter je postigao 1978. Sporazumom iz Camp Davida između Izraela i Egipta. Nakon tajnih pregovora egipatski predsjednik Anvar al Sadat i predsjednik izraelske vlade Menahem Begin potpisali su u Carterovoj nazočnosti mirovni sporazum, za koji su iste godine dobili Nobelovu nagradu za mir. Ugovor između Egipta i Izraela do danas je na snazi. „On je time postavio mjerilo prema kojem se moraju mjeriti sve buduće vlade", kaže povjesničar Riley.
Do danas se osjećaju posljedice i Carterovog angažmana za Afganistan. Kao reakciju na sovjetski upad u Afganistan američki predsjednik je 1980. objavio takozvanu Carterovu doktrinu. Prema njoj vlada u Washingtonu promatra svaki pokušaj da se regiju u Perzijskom zaljevu dovede pod stranu kontrolu kao napad na vitalne interese SAD-a i to će spriječiti ako bude potrebno i vojnom silom. Nakon sovjetskog upada u vrijeme Cartera je započela izobrazba i naoružavanje afganistanskih mudžahedina modernim oružjem, koje je kasnije upotrijebljeno i protiv SAD-a.
Ali, najvažniji događaj za vrijeme Carterovog predsjednikovanja bio je upad radikalnih studenata u američko veleposlanstvo u Teheranu i uzimanje osoblja veleposlanstva za taoce u sklopu iranske revolucije u studenom 1979. godine. Carter je tu akciju označio kao terorizam i naglasio da SAD nikad neće dopustiti da ga se ucjenjuje.
Nakon neuspjelih pregovora o puštanju talaca Carter je u travnju 1980. dao zeleno svjetlo za pokušaj oslobađanja talaca vojnom akcijom. Akcija nije uspjela, poginulo je osam Amerikanaca i jedan Iranac. Neuspjela akcija u godini predsjedničkih izbora nije samo dovela do kasnijeg Carterovog poraza nego se usjekla u kolektivno sjećanje Amerikanaca i do danas karakterizira odnose SAD-a prema Iranu.
Nakon jasnog poraza protiv Ronalda Reagana 1980. Carteru je kasnije ipak uspio veliki povratak na međunarodnu scenu. U Atlanti je osnovao Carter Center koji se zauzimao, često i kontroverzno, za ljudska prava u cijelom svijetu i rješavanje konflikata. Carter je za svoj angažman kao bivši predsjednik 2002. dobio Nobelovu nagradu za mir. U SAD-u se Carter angažirao prije svega za siromašne građane, primjerice kroz tzv. „Atlanta-Projekt", od kojeg su profitirale stotine tisuća ljudi u njegovo saveznoj državi Georgiji.
Brojni promatrači smatraju njegov angažman kao bivši predsjednik uspješnijim i važnijim nego njegov predsjednički rad. „On je pokazao što se u naše vrijeme može postići kao bivši predsjednik i kako se ostaje aktivan u međunarodnoj politici", kaže Carterov biograf Zelizer. „S obzirom na to da je njegova bilanca kao predsjednika bila osrednja i do danas sporna, većina ljudi će se sjećati onoga što je on učinio nakon predsjedničke dužnosti, a ne kao predsjednik."
2015. je prilikom operacije jetre Carteru otkriven tumor i metastaze, koji su se nakon zračenja pokazali kao izlječivi. U studenom 2019. Carter se morao podvrgnuti operaciji u kojoj je trebao biti smanjen tlak u mozgu.
19. veljače 2023. je Carterova zaklada, koju je on osnovao, objavila da je bivši predsjednik odlučio da će od sad biti palijativno njegovan kod kuće, u krugu obitelji. Supruga Rosalynn je svojevremeno objavila da je dementna. Ovaj par, koji se vjenčao 1946., uvijek se držao za ruke, kaže unuk Josh Carter.
Jimmy Carter je umro u dobi od 100 godina.
