Posljednjih dana HDZ-ovci su se rastrčali po Ličko-senjskoj županiji. Žele ju preoteti iz ruku njihovog bivšeg člana i odmetnutog prvog čovjeka Like Darka Milinovića. Za to im treba pobjeda na izborima za županijsku skupštinu, koji se održavaju u nedjelju. Ali ionako je svejedno tko u toj utrci pobijedi - to će samo biti ili bivši ili sadašnji HDZ-ovac - ili Darko Milinović ili Marijan Kustić. U ovoj županiji ionako nikad u povijesti nezavisne Hrvatske nije pobijedila ni jedna druga stranka.
No, zašto se zapravo bore bivši i sadašnji HDZ i u kakvom stanju drže ovu najsiromašniju i najzapušteniju županiju u Hrvatskoj?
Još u siječnju 2018. godine liberal.hr izračunao je da je Ličko-senjska županija apsolutni hrvatski šampion u uhljebljivanju. Županija Darka Milinovića, kako piše i na njihovim službenim stranicama, ima najmanje stanovnika od svih županija u Hrvatskoj, a najveća je površinom. Iako uz Milinovićevo ime piše brojka od 50.927 stanovnika, čak i taj osnovni podatak je zastario i datira iz 2011. godine. Posljednji podaci su iz 2015. godine i oni govore da je bilo 47.213 stanovnika, što znači da je u samo četiri godine iselilo oko 6% stanovništva.
A kako i ne bi kad tamo bez HDZ-a nema života. Naime, dvostruko više ljudi radi u javnom nego u privatnom sektoru, što samo govori da se u državnom sektoru po Lici nemilice zapošljavalo bez ikakvog smisla i reda svih ovih godina, gotovo kao da svatko kome je trebao posao ga je mogao dobiti od države, tj. županije. Osim toga, pitanje je gdje su točno zaposleni oni koji dolaze iz privatnog sektora, obzirom da u ovu županiju spada Pag, koji uglavnom živi od turizma i iz kojeg vrlo vjerojatno dolazi dobar dio onih koji su zaposleni u privatnom sektoru.
Prije desetak dana nešto slično je u emisiji 'Otvoreno' rekao i Ante Franić, član ličkog HSLS-a. Dotaknuo se samo brojki koje pokazuju u kakvom je jadnom stanju Ličko-senjska županija čak i četvrt stoljeća nakon rata, unatoč neizmjernim potencijalima za razvoj poljoprivrede i turizma.
Prema podacima s kojima barata Franić i koji datiraju iz 2017. godine, u ovoj Županiji ukupno je zaposleno 14.500 ljudi, od čega čak 9.500 u javnom sektoru, a tek 4.500 ljudi u privatnom. Znači da jedan zaposleni u privatnoj tvrtki uzdržava više od dvojice državnih službenika. U Dnevniku Nove TV Darko Milinović je rekao da to nije točan podatak - izračunao je da je taj omjer 48:52 u korist privatnog sektora i vjerojatno misli da je to sasvim u redu. Istovremeno slučajni anketirani prolaznik u Gospiću, od srca se nasmijao i rekao:"Ničega vam tu nema osim javnih službi i kafića."
U tom gradu su još 2010. godine, kad je svjetska kriza bila na vrhuncu, živjeli u javnim službama poput pijanih milijunera. Doslovno. Kako se tad pisalo, čak pola budžeta ili oko 17,1 milijun kuna otišao je na plaće zaposlenih u gradskim službama - ali ne zato jer su plaće bile iznimno velike, nego zato jer je zaposlenih bilo nekoliko puta više nego bi bilo normalno za grad poput Gospića. Ali zato su gradski zaposlenici imali vremena za svaki blagdan dijeliti građanima porcije bakalara, maslinove grančice... već prema prilici.
Franić je, za razliku od Milinovića, ovih dana Expressu rekao da su podaci još i gori:
"Unazad dvije godine broj zaposlenih se smanjio pa bi ta brojka mogla biti oko 13.500 zaposlenih, a broj onih u javnom sektoru ostao je isti. Dakle smanjio se broj zaposlenih u privatnom sektoru. Od toga je njih 3.500 zaposleno u ugostiteljsko-uslužnom sektoru, a samo 1000 ih je u poljoprivredi i industriji."
Ne treba pritom zaboraviti da dio ove Županije zadire na otok Pag i turističku meku Novalju i Zrće, kao i na podvelebitsku obalu sa Senjom i Karlobagom.
No, tu sav užas ove Županije ne prestaje. Primjerice, najvažnija grana industrije je drvno-prerađivačka ali, kako kaže Franić, ona se uglavnom svodi samo na piljenje trupaca, i vrlo malo finalnih proizvoda s dodanom vrijednošću.
"Budući da su Hrvatske šume odredile nove kvote, i takva drvna industrija jedva posluje jer godišnje mogu poslovati samo s oko 2000-3000 kubičnih metara drva, što znači da imaju posla za maksimalno šest mjeseci", govori Franić.
Službene stranice Ličko-senjske županije doslovno bacaju u očaj. Bilo kakvi dokumenti koji govore o gospodarskim planovima ili strateškom razvoju Županije datiraju iz 2007-2009. ili u najbolju ruku iz 2013. godine. Novijih podataka nema.
A evo i nekoliko primjera kako je Ličko-senjska županija trošila novac 2017. i kako je planirala raspodjelu budžeta u 2018. godini.
Za zaposlene u 2017. godini Županija je potrošila 10.065.968 kuna ili 73 posto sredstava, dok je proračunskim korisnicima ostalo tek 3.660.000 kuna. No u planu za 2018. nadležni su odlučili drastično promijeniti politiku, pa bi tako Proračunskim korisnicima isplatili čak 99.192.955 kuna, a županiji 'samo 10.559.300 kuna. Odakle takav nagli zaokret nisu objasnili, a dokument s proračunskim korisnicima ne može se ni otvoriti, pa se ne zna kome je zapravo namijenjeno oko 100 milijuna kuna.
Rashodi po upravnim tijelima izgledali su ovako:
U 2018. godini 374.139.400 kuna namjeravali su podijeliti tako da Upravnom odjelu za društvene djelatnosti dodijele čak 234.795.826 kuna. To znači da je novac prošle godine najviše potrošen za zdravstvo i socijalnu skrb - oko 174.000.000 kuna, pa za školstvo, sport i kulturu. Upravnom odjelu za gospodarstvo, dodijeliti 122.780.000 kuna.
Na stranicama Darka Milinovića podaci su o razminiranju poljoprivrednih površina, no posljednji su uneseni za 2017. godinu. A te godine Lika je oborila još jedan crni rekord. Naime, te godine Lika je bila minama najzagađenija u Hrvatskoj. Ličko-senjska županija imala je čak 139 četvornih kilometara minskih polja. Odmah iza nje bila je Sisačko-moslavačka s gotovo upola manje - oko 70 četvornih kilometara.
Ukratko, kako je zaključio Ante Franić:
"Cijeli ovaj sukob između HDZ-a i Milinovića zapravo je sukob za oko milijardu kuna koliko iznosi budžet Županije, od čega Nacionalni park Plitvice prihoduje oko 350-400 milijuna kuna. Kao što se zna, i sukob oko čelnog čovjeka NP Plitvice traje već godinama, a sve zbog novca, a ne unapređivanja Nacionalnog parka. Čak je plan bio da se NP podijeli u dvije jedinice - u tzv. 'privatni sektor' koji bi obuhvatio trgovačko-ugostiteljsku i uslužnu djelatnost i tzv. 'rendžersku jedinicu' koja bi ušla u sastav zajedničkog proračuna sa svim ostalim parkovima u Hrvatskoj.
No problem je što se jedino NP Plitvice u stanju samofinancirati. I ne samo to, nego on svake godine u proračun ubacuje između 30 i 50 milijuna kuna. A što to govori? Da nitko ne planira i ne budžetira novac jer ako i postoji višak, on se treba ubaciti u lokalni razvoj."
Slično kao i nedavno stonske kamenice, tako su već i Plitvice bile zagađene fekalijama iz okolnih naselja u kojima se bez ikakvog plana počinju graditi apartmani za iznajmljivanje, a zbog nekontroliranog broja posjetitelja UNESCO je ozbiljno priprijetio prije dvije godine da će ovaj 'biser' kako ga vole nazivati, izbrisati sa svoje liste.
Ukratko - za HDZ i Darka Milinovića, Ličko-senjska županija nisu ljudi i njihova dobrobit i prosperitet, nego tek broj glasača i novac. Stoga i ne čudi da u tako siromašnoj i zaostaloj Županiji sve ovisi o lokalnim moćnicima i njihovoj dobroj volji. I to je jedini i vrlo prizemni razlog zbog kojeg ovih dana svjedočimo ovakvoj suludoj utrci službenih limuzina kroz Liku.
Kad prođu izbori, ovaj kraj i potrebe njegovih stanovnika brzo će pasti u zaborav.
