Država, odnosno sustav, ubio je nevinog 19-godišnjeg mladića iz Drniša, pred kojim je bio cijeli život. Osuđeni ubojica samo je neposredni počinitelj zločina koji je potresao cijelu državu. Umreženi sustav, politički, a u mnogim situacijama i koruptivan, često je blag prema najgorim počiniteljima kaznenih djela, ali i prema onima koji ne rade posao za koji su plaćeni. Jer da rade svoj posao, ubojica Luke Milovca odavno bi bio iza rešetaka i ne bi došao u priliku oduzeti život nedužnome mladiću, piše Hrvoje Zovko za Express.
U višednevnom licemjernom prebacivanju odgovornosti između državnih institucija vrijedi podsjetiti da je upravo država stvorila pravosudni sustav pod kontrolom vlasti, sustav koji je nefunkcionalan i kojem građani jednostavno ne vjeruju.
Prije dvije godine istraživanje koje je provela agencija Ipsos na uzorku od tisuću građana, na temelju upitnika Centra za demokraciju i pravo “Miko Tripalo”, pokazalo je zabrinjavajuće rezultate. Samo jedan od sto građana Hrvatske ima potpuno povjerenje u sudstvo. Čak 68 posto ispitanika nema nikakvo povjerenje u pravosuđe, a samo 23 posto vjeruje da su suci nepristrani i da odluke donose isključivo na temelju zakona. Više od 70 posto građana smatra da su suci podložni političkom utjecaju.
- Nije to samo percepcija nego upravo rezultat iskustva ljudi koji su prošli kroz sudove na sve moguće načine - govori za Express odvjetnik Branko Šerić.
Ovdje nije riječ o generalizaciji ni o napadu na sve suce i sutkinje, pogotovo ne na one koji časno rade svoj posao, nego o čitavom nizu sudskih odluka koje su proizvele ogroman rizik za hrvatsku javnost.
Prerano puštanje opasnih recidivista, preniske kazne za nasilna djela, ignoriranje signala policije ili centara za socijalnu skrb, stručnjaka za mentalno zdravlje, te potpuna nedodirljivost i izostanak osobne odgovornosti nositelja takvih odluka, jer nitko ne odgovara kad sustav pogriješi. Sve to na neki način proizvodi i “teror sudaca” nad građanima, jer oni donose odluke čije posljedice građani snose, dok se svako javno isticanje imena doživljava kao pokretanje hajke.
- Zakoni su takvi, ali imamo situaciju da se mnogi suci i sutkinje jednostavno boje izreći najstrože kazne. U strahu su da ih država neće zaštititi - govori nam pravosudni izvor.
No oni koji su imali izravna iskustva sa sudskim postupcima ne misle kao naš izvor.
- Svi stavljaju svoju glavu na panj, i policajac, i stručnjak mentalnog zdravlja, i vještak. Svi oni preuzimaju odgovornost i izlažu se procjeni. Sudac, međutim, donosi odluku, često i najnižu kaznu. Pritom, za razliku od sudaca, svi mi koji dolazimo kao svjedoci moramo priložiti osobnu iskaznicu, a u spisu se nalaze naši podaci. Stručnjaci na sudu moraju iznijeti svoje ime, prezime, adresu te imena roditelja, a sudac to ne mora. Sve to ostaje u spisu dostupno počinitelju. Ako već govorimo o tome da netko ‘stavlja glavu na panj’, onda je jasno da to čine svi sudionici postupka osim onoga koji donosi konačnu odluku. Kad govorimo o institucijama, iz moje perspektive policija napravi svoj dio posla - govori nam drugi izvor.
Gdje je glavni izvor svih problema u pravosuđu za Krunislava Olujića, bivšeg predsjednika Vrhovnog suda i bivšega glavnog državnog odvjetnika, u razgovoru za Express nema dvojbe.
- DSV je apsolutno tijelo koje provodi kadrovsku politiku, imenuje i razrješava suce te utvrđuje njihovu disciplinsku odgovornost. Ono je, zapravo, izvor svega što se zbiva u hrvatskom pravosuđu. Međutim, pritom treba neprijeporno voditi računa o činjenici da se DSV bira, odnosno popunjava, na način da ga čine suci koji su prije i iznad svega oblikovani prema određenoj politici te takvu politiku provode i u kadroviranju, slijedeći političku volju, odnosno volju HDZ-a i njegovog predsjednika. Prema tome, nemaju mnogo toga za odlučivati ni suci ni predsjednici sudova nego odlučuje Državno sudbeno vijeće, i to kako ono odredi. Upravo smo svjedoci svega što se praktički zbiva: od karijerizma, nepotizma, ali i nesposobnosti. Za takvu kadrovsku politiku praktički je odgovorno Državno sudbeno vijeće, a ta je politika zapravo stranačka politika u kojoj je glavni kriterij poslušnost, iznad svega, uz prisutan nepotizam. Sve skupa to je katastrofa - upozorava Krunislav Olujić.
Ubojica iz Drniša nije bio slučajna pogreška nego proizvod sustava koji bi trebalo temeljito promijeniti.
- Oni stalno spominju institucije, kao da su one nešto odvojeno od njih samih - napominje Branko Šerić i dodaje:
- To na neki način vrijeđa sve nas i ovo o čemu govorimo, jer oni jesu dio tih institucija. Dakle, ministri i predsjednik Vlade govore: ‘Neka institucije rade svoj posao’. Ali oni su institucije. Pa radite i vi svoj posao! Je li jedna od institucija i Državno sudbeno vijeće? Zanimljivo je da to govore samo kad je riječ o njihovim članovima i ministrima. Kad su u pitanju drugi, tad ih se izravno napada, proziva za politički ili kazneni progon i unaprijed osuđuje. Ali kad su u pitanju njihovi ljudi, onda odjednom vrijedi: ‘Neka institucije rade svoj posao’. No oni misle da narod to ne čuje. Misle da to ne čuje ni potencijalni kriminalac, koji si onda može reći: ‘Baš me briga što će institucije napraviti’. Jer su institucije za njih nešto apstraktno, nešto što će se već nekako tolerirati ili zaobići. To je jedna hladna i proračunata retorika koja samo dodatno pojačava percepciju da institucije, na koje se toliko pozivaju, zapravo ne rade ništa - poentira Šerić.
Cijeli tekst Hrvoja Zovka za Express možete pročitati OVDJE.
