Kako se milijarderi štite: Za tjelohranitelje plaćaju i šesteroznamenkaste cifre

Milijarderi, odnosno ultrabogati, više su nego ikad zabrinuti za svoju sigurnost. Napetosti su porasle nakon smrtonosne pucnjave u prosincu u kojoj je ubijen izvršni direktor UnitedHealthcarea Brian Thompson. Nakon toga uslijedila je otmica osnivača francuske kriptovalute Davida Ballanda u siječnju. Otmičari su ga držali dva dana tražeći otkupninu i unakazili mu ruku. A onda i podmetanje požara u travnju na kuću milijardera Stevea Sarowitza, gdje je osumnjičenik, prema tužiteljstvu, slao prijetnje otmicom i zahtjeve za otkupninom.

Napadi dolaze u vrijeme kada se pojačava nezadovoljstvo zbog nejednakosti bogatstva, ratova u inozemstvu i izrazito polarizirane politike. Nedavna anketa tvrtke Emerson pokazala je da 41% birača u dobi od 18 do 29 godina smatra ubojstvo Thompsona koje je počinio Luigi Mangione (Mangione poriče da je počinio bilo kakvu nepravdu) "prihvatljivim". Tvrtka za upravljanje rizicima Nisos također je zabilježila porast od 41% u online prijetnjama upućenim direktorima u šest tjedana nakon pucnjave. Zbog svega toga, najbogatiji Amerikanci, kao i tvrtke koje ih zapošljavaju, posljednjih su mjeseci povećali zapošljavanje osobnih zaštitara, potvrdilo je 13 tvrtki za Forbes. Petero njih kaže da je broj upita među najvećima ikad, dok četiri tvrde da je apsolutno najveći. Allied Universal, najveći pružatelj privatnih sigurnosnih usluga na svijetu, bilježi čak 1500% više zahtjeva za procjenu prijetnji u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.

„Mnoge tvrtke su trenutno vrlo nervozne“, kaže James Hamilton, konzultant u Gavin de Beckeru i osnivač Hamilton Security Groupa. Novi klijenti su u nepovoljnom položaju, objašnjava, jer nema dovoljno vjerodostojnih agencija koje bi pokrile sve. Mnogi su već zauzeti dugoročnim ugovorima. „Ako mi kažete: 'Hej, želimo čovjeka na 90 dana dok se situacija ne smiri', to mi ne odgovara kao vlasniku tvrtke.“ Nedostatak standarda također je doveo do povećanja broja prevaranata koji se na internetu predstavljaju kao stručnjaci za zaštitu. Industrija je u SAD-u regulirana na razini saveznih država. Neka mjesta imaju stroge zahtjeve za licenciranje, a neka gotovo da ih nemaju.

„Vrlo je, vrlo lako igrati se na sigurnost“, kaže Chris Falkenberg, osnivač tvrtke Insite Risk Management. "Treba vam državna dozvola - nekoliko dana obuke. Dozvola za oružje? Relativno lako. Kupite sunčane naočale i u osnovi izgledate kao zaštitar."

Zapošljavanje čak i uglednog tjelohranitelja može koštati "samo" 120.000 dolara godišnje. Ali stručnjaci rijetko preporučuju upravo to. Većina američkih milijardera nema tjelohranitelja s punim radnim vremenom. Češći su tim za praćenje prijetnji i curenja podataka dostupan non-stop što košta od 200.000 do 300.000 dolara godišnje, osobni vozači s obukom o sigurnosti - 250.000–500.000 dolara (za dvoje), stambena sigurnost (kamere, naoružani zaštitari) - od 750.000 do preko milijun dolara, putna zaštita - cijena varira ovisno o lokaciji. Potpuni sigurnosni tim - koji uključuje sve navedeno, plus povremeno medicinski obučene tjelohranitelje i stručnjake koji provjeravaju odredišta prije dolaska milijardera - košta najmanje dva milijuna dolara godišnje, a često i znatno više. Pojedinačni članovi tima zarađuju oko 200.000 dolara.

Zuckerberg kao primjer "zlatnog standarda" zaštite

Ove troškove ponekad pokriva poslodavac kao dio paketa naknada. Američki porezni propisi dopuštaju odbitak kada postoji dokaziva prijetnja. Prošle godine, Snap je platio 2,8 milijuna dolara za osobnu sigurnost izvršnog direktora i suosnivača Evana Spiegela. Alphabet je izdvojio 8,3 milijuna za izvršnog direktora Sundara Pichaija. Meta je potrošila 24,4 milijuna kako bi zaštitila Marka Zuckerberga i njegovu obitelj. Zuckerberg vjerojatno dodatno plaća za sigurnost iz vlastitog džepa. Prema riječima dvaju stručnjaka, ima jedan od najvećih timova za zaštitu među američkim milijarderima. Oko 20 stalno zaposlenih.

„Nevjerojatno je avanturistički nastrojen i radi svakakve lude stvari jer si to može priuštiti“, kaže Michael Julian, direktor MPS Securityja. "Taj čovjek ima cijeli tim gdje god ide, čak i kada trči ili vozi brdski bicikl. Ima tim koji se bavi samo vodenim sportovima, obučen za sve postupke spašavanja."

Najopasniji sektori: Farmaceutska industrija, energetika, zdravstvo i osiguranje

Iako je očito da poznate osobe trpe veći rizik, prijetnje su posebno izražene za one koji rade u "sektorima koji izazivaju ljutnju", kaže Michael Evanoff, bivši šef američkog Ureda za diplomatsku sigurnost, a sada direktor sigurnosti u tvrtki Verkada. "To su farmaceutski proizvodi, energetika, zdravstvo i osiguranje." Prijetnje mogu biti nasilne, ali najčešći zločin s kojim se milijarderi suočavaju je prijevara. Često od rodbine, sadašnjih ili bivših zaposlenika i drugih ljudi iz osobnog okruženja. Nezadovoljni zaposlenik može, na primjer, lažno prikazati troškove u izvješću. To je zadatak za forenzičkog računovođu, a ne za tim za fizičko osiguranje.

Najveći strah: Sigurnost djece

Većina tjeskoba bogatih vrti se oko njihove djece, koja mogu biti meta otmice, zlostavljanja od strane skrbnika ili, jednostavno, rizika i nesreća tipičnih za svako dijete. Najopasniji su trenuci selidbe s mjesta na mjesto, posebno u rutinskim obrascima poput odlaska na izvannastavne aktivnosti. U pravilu, škola je sigurnija, ali nije bez rizika. Amanda Uhry, osnivačica tvrtke Manhattan Private School Advisors, kaže da čak ni elitne institucije ponekad ne provjeravaju zaposlenike na odgovarajući način ili nemaju osnovne mjere poput zaključanih ulaza i provjere osobnih iskaznica. Roditelji sve češće biraju školu prema razini sigurnosti, posebno za predškolce.

„Razina straha među višim klasama u New Yorku i njihovom djecom je najviša do sada. I ne samo u New Yorku. Radimo svugdje. Isto čujemo i u Los Angelesu“, dodaje Juri, napominjući da ratovi u Ukrajini i Gazi povećavaju nervozu.

Unatoč rastućoj zabrinutosti, djecu milijardera rijetko prati tjelohranitelj, u školi ili negdje drugdje. To je često neugodno za djecu, a roditelji se boje da će im to prekinuti normalan život. „To je nezdravo - više od 'helikopterskog' roditeljstva, to je pristup 'čišćenja snijega'“, kaže Juri. „Pametni su i znaju što će se dogoditi djetetu koje ima milijarde i ne može samostalno funkcionirati.“ Jedno rješenje je zaštititi djecu, a da oni to i ne znaju. Dan Linskey iz Krolla kaže da je jednom poslao tim u civilu na fakultet kćeri klijenta koji je primao prijetnje. "Do danas vjerujem da nikada nije shvatila da je pod zaštitom." U drugom slučaju, kći klijentice pronađena je usred noći nakon što joj se ispraznio telefon.

Roditelji ponekad skrivaju uređaje za praćenje u predmetima koje njihova djeca nose, često bez njihovog znanja. U školama su zaposleni zaštitari koji izgledaju kao obični zaposlenici. Neka djeca idu u školu pod drugim prezimenima, što je češće među mlađom djecom, koja možda ne znaju ni svoje puno ime. Dok su bogati trenutno hiperfokusirani na zaštitu sebe i svojih obitelji, sektor osobne sigurnosti raste. Ali to vjerojatno neće potrajati. „Ako se kaos ne pojača i napadi na direktore ne postanu češći, ljudi će zaboraviti“, kaže Falkenberg. „Sada su vrlo usredotočeni, a za 12 mjeseci bit će ih puno manje. Suđenje Luigiju Mangioneu pojačat će tjeskobu, a zatim će se ona opet smiriti. Sjećanja su vrlo kratka.“