KARTA Ovo su ključni javni i tajni iranski nuklearni objekti

Sjedinjene Američke Države su u noći 22. lipnja 2025. izvele zračne napade na tri ključna iranska nuklearna postrojenja, čime su se izravno uključile u vojni sukob koji je Izrael započeo tjedan dana ranije. Američki predsjednik Donald Trump operaciju je nazvao "spektakularnim vojnim uspjehom", izjavivši da su iranska postrojenja za obogaćivanje uranija "potpuno i totalno uništena". Ovaj dramatični potez gurnuo je Bliski istok u novu, opasniju fazu sukoba, a u središtu pozornosti našla se kompleksna mreža iranskih nuklearnih lokacija, od kojih su neke građene desetljećima i skrivene duboko pod zemljom.

Iranski dužnosnici potvrdili su napade, ali tvrde da su postrojenja prethodno evakuirana te da nema opasnosti od radijacije. Ipak, uništenje ili oštećenje ovih lokacija predstavlja značajan udarac programu za koji Zapad godinama sumnja da, osim civilne, ima i vojnu svrhu.

Američki napadi bili su usmjereni na tri lokacije koje čine srce iranskih kapaciteta za obogaćivanje uranija: Fordow, Natanz i Isfahan. Svaka od njih ima jedinstvenu i ključnu ulogu u nuklearnom ciklusu.

profimedia

Fordow: Neosvojiva tvrđava u planini

Postrojenje za obogaćivanje goriva Fordow (FFEP) najzaštićeniji je i najkontroverzniji dio iranskog nuklearnog programa. Smješteno duboko unutar planine u blizini svetog grada Koma, izgrađeno je kako bi bilo otporno na konvencionalne zračne napade. Zbog svoje fortifikacije, smatralo se da ga mogu uništiti samo najmoćnije bombe, poput američkih "bunker-bustera". Prema izvješćima, američki ratni zrakoplovi B-2 na Fordow su bacili desetak bombi GBU-57 MOP teških 13.600 kg, dizajniranih upravo za probijanje takvih meta. Predsjednik Trump je na društvenim mrežama objavio: "Fordowa više nema". U ovom postrojenju Iran je obogaćivao uranij do visokih razina čistoće, što je izazivalo najveću zabrinutost međunarodne zajednice.

Postrojenje Fordow

Natanz: Srce obogaćivanja uranija

Natanz je najveći i najpoznatiji iranski centar za obogaćivanje uranija, smješten u pustinji oko 250 kilometara južno od Teherana. Sastoji se od dva glavna postrojenja: podzemnog Postrojenja za obogaćivanje goriva (FEP) i manjeg, pilot-postrojenja (PFEP). U Natanzu su instalirane deseci tisuća centrifuga koje služe za masovnu proizvodnju obogaćenog uranija. Ovaj kompleks je i prije bio meta, uključujući izraelske napade koji su oštetili nadzemnu infrastrukturu. U američkom napadu, prema dostupnim informacijama, korištene su krstareće rakete Tomahawk ispaljene s podmornica te dodatne "bunker-buster" bombe bačene iz bombardera B-2. Uništenje Natanza, ako se potvrdi, značilo bi paralizu glavnog iranskog pogona za proizvodnju nuklearnog goriva.

Isfahan: Centar za konverziju i istraživanje

Nuklearni tehnološki centar u Isfahanu (ENTC) ključna je karika u početnoj fazi nuklearnog ciklusa. U tamošnjem Postrojenju za konverziju uranija (UCF) pročišćeni uranijev koncentrat ("yellowcake") pretvara se u plin uranijev heksafluorid (UF6), sirovinu koja se potom šalje u centrifuge u Natanzu i Fordowu na obogaćivanje. Isfahan je također dom brojnim istraživačkim laboratorijima i postrojenjima za proizvodnju goriva za istraživačke reaktore. Vjeruje se da su na ovoj lokaciji skladištene zalihe visokoobogaćenog uranija. Napad na Isfahan, izveden krstarećim raketama, imao je za cilj prekinuti lanac opskrbe za postrojenja za obogaćivanje i uništiti postojeće zalihe materijala.

Gdje Iran ima nuklearne elektrane i druga postrojenja?

Iako su napadi bili usmjereni na postrojenja za obogaćivanje, iranska nuklearna infrastruktura je daleko šira i uključuje rudnike, istraživačke reaktore i jedinu operativnu nuklearnu elektranu

Nuklearna elektrana Bušehr: Smještena na obali Perzijskog zaljeva, Bušehr je jedina iranska nuklearna elektrana koja proizvodi električnu energiju. Izgrađena je uz pomoć Rusije i počela je s radom 2011. godine. Za razliku od postrojenja za obogaćivanje, Bušehr koristi niskoobogaćeni uranij koji uvozi iz Rusije i pod strogim je nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Na lokaciji su u tijeku radovi na izgradnji dva nova reaktora. Ova elektrana nije bila meta napada.

Reaktor teške vode Arak (Khondab): Ovaj reaktor, smješten u blizini grada Araka, bio je izvor velike zabrinutosti jer je njegov originalni dizajn omogućavao proizvodnju plutonija, alternativnog puta do nuklearnog oružja. U sklopu nuklearnog sporazuma iz 2015. (JCPOA), reaktor je redizajniran kako bi se smanjila proizvodnja plutonija.

Rudnici i postrojenja za preradu: Iran vadi uranijevu rudu iz rudnika poput Saghanda i prerađuje je u postrojenju Ardakan.

Istraživački centri:Teheranski istraživački centar (TNRC) upravlja s nekoliko manjih reaktora za medicinske i znanstvene svrhe.

Neprijavljene lokacije: Godinama se sumnja na postojanje tajnih, neprijavljenih lokacija povezanih s vojnim aspektima programa, poput kompleksa Parchin, gdje su navodno vršena testiranja eksploziva relevantna za nuklearno oružje.