Nacistička Njemačka 1940. Ruski špijun Alexander Belov, u čistom bijelom odijelu i kravati, s besprijekornom frizurom, infiltrira se u stožer SS-a u Berlinu. Njegov cilj? Da hrabro služi Rusiji presrećući nacističke tajne ratne planove.
Dobro, sad baš tajne... Teško da je cijela priča mogla nositi oznaku top-secret kad je Belovljevo lice - odnosno ono glumca Stanislava Ljubšina - bilo posvuda na plakatima i televizijama u SSSR-u. Njegove pustolovine u obavještajnoj službi bile su radnja superpopularne sovjetske špijunske serije iz 1968. - zvala se "Štit i mač".
Srednjoškolac Vladimir Putin gledao je fascinirano sve nastavke ruskog Jamesa Bonda, koji nije cugao i nije bio ženskar. Bio je spreman poginuti za Rusiju, ali naravno - tek nakon što zapali dobru cigaretu.
Vidjevši ruskog Jamesa Bonda, sa 16-17 godina, Vladimir Putin bio je opčinjen. Znao je što namjerava raditi u životu.
- Želim postati špijun! - govorio je obitelji i prijateljima.
Prvi korak bio je upisati prestižni pravni fakultet u Lenjingradu, bolji poznavatelji prilika reći će da je to iznimno teško jer se radi o "ruskom Oxfordu ili Princetonu". No Putin je, sudeći prema dobro obaviještenim izvorima, imao pomoć.
Došla je iz područja s kojeg se čovjek ne bi nadao - od trenera juda u Lenjingradu. Artjom Kruglov, nezavisni ruski novinar, detaljno je proučavao cijelu karijeru Vladimira Putina, sve ljude s kojima je bio umrežen, i na samom početku njegova puta, na ulicama Lenjingrada, pronašao je nešto upozoravajuće. Kruglov je inače pisao blog Putinism as it is (odnosno, "Putinizam kakav on jest"), ali blog je prije nekoliko godina Kremlj zabranio. Priče sad emitira na Youtubeu.
Putinu je mafijaš pomogao upisati fakultet
- U svojoj službenoj biografiji Putin se zahvaljuje svom judo treneru, ali ne spominje njegovo ime. Išao sam za tom pričom i utvrdio da je Leonid Ionovič Usjavcov, poznatiji tad u Lenjingradu kao 'Leo Sportaš', vodio dvostruki život. Bio je boss bande razbojnika i reketara. Sve skupa proveo je 20 godina života u zatvoru i 1994. ubijen je u mafijaškom obračunu. Na nadgrobnom spomeniku mu piše 'Ja sam mrtav ali mafija je besmrtna' - kaže Artjom Kruglov.
Između ostalog, Leonid Usjavcov i kriminalci su od Židova, koji su željeli otići živjeti u Izrael, u bescjenje kupovali njihovu imovinu.
Srednjoškolac Vladimir Putin nije bio cvijeće, tvrdi Kruglov, atmosfera nasilja i okrutnosti poslijeratnog Lenjingrada duboko je utjecala na njega. U intervjuu s ruskim novinarom Olegom Blockim, Putin je rekao da je njegovo djetinjstvo bilo slično surovom životu bande kriminalne mladeži u Brazilu, prikazanoj u filmu Generali iz pješčanika (1971.).
- Život u dvorištu i odrastanje u njemu je pomalo kao u džungli - reći će Putin i sam na počecima svoje političke karijere.
U listopadu 2015., komentirajući rusku intervenciju u Siriji, Putin je rekao:
- Prije pedeset godina lenjingradske ulice su me naučile lekciju: ako je borba neizbježna, udari prvi!
U svojoj autobiografiji Putin je natuknuo da je trener juda odigrao ulogu u njegovom prijemu na Pravni fakultet Lenjingradskog sveučilišta - u Rusiji je najprestižniji mogući fakultet.
Čak ni Putinova supruga nije znala da radi za KGB!
- Putin se nikada nije isticao akademski i Usvjacov je pomogao Putinu da bude primljen na temelju 'sportskih zasluga', što je neslužbena sovjetska praksa primanja malog broja sportaša koji izbjegavaju prijemne ispite kako bi izgradili sveučilišne timove. Svijet nikad ne bi čuo za Putina da nije bilo lenjingradskog kriminalnog bossa - tvrdi Kruglov.
Pravni fakultet je međutim u dobroj mjeri bio paravan.
- Bio je to svojevrsni poligon za KGB, policiju i birokraciju - kaže Valerij Musin, tada sveučilišni predavač u Lejningradu.
Od potencijalnih KGB-ovaca se tražilo da, za početak špijuniraju svoje kolege studente. Vladimir Putin to je i činio, bio je spreman na sve ne bi li postao važan špijun.
Prema njegovu vlastitu priznaju, Vladimir Vladimirovič pridružio se KGB-u službeno 1975. i prvo je radio u 'kontraobavještajnom odjelu'. U svojoj knjizi Kolega (2004.) Vladimir Usolcev - kasnije Putinov suradnik u Dresdenu - piše da je Putin u Lenjingradu isprva služio u Petoj upravi, koja nije bila protuobavještajna jedinica. Označeno je kao “borba protiv ideološke sabotaže”, drugim riječima, Putin je radio za političku policiju zaduženu za slamanje neistomišljenika u sovjetskom društvu.
Oko 1979. Putin je prebačen u Prvu glavnu upravu (Obavještajna služba), pododjel Uprave RT (Lokalna obavještajna služba). Ovaj pododjel bio je usredotočen na regrutiranje stranaca koji posjećuju SSSR i sovjetskih građana koji odlaze u inozemstvo. Putin je tamo radio na tajnom zadatku. Operativci KGB-a (a trenutno FSB-a) često koriste policijske identifikacijske dokumente, pa je službeno bio policajac, detektiv u gradskom kriminalističkom odjelu.
Ovaj pododjel regrutirao je kriminalce - prostitutke, krijumčare, ilegalne trgovce ikonama i antikvitetima - za nadzor i vrbovanje stranih državljana. No 1984. završio je Putinov angažman u Odjelu RT i poslan je u Moskvu na školovanje u KGB-ovu špijunsku školu.
U to vrijeme čak ni njegova djevojka Ljudmila nije znala da on radi za KGB! Upoznao ih je prijatelj, čelist Sergej Roldugin (najbogatiji čelist na svijetu). Vladimir i Ljudmila vjenčat će se 28. srpnja 1983. i u braku dobiti dvije kćeri - Mariju i Ekaterinu. Ubrzo će joj Putin biti prisiljen reći da radi za KGB jer je dobio važnu naredbu - s obitelji seli u Istočnu Njemačku, u Dresden.
Prije toga, što je malo poznato, Putin je već jednom bio zaručen, ali je ostavio zaručnicu na dan vjenčanja.
Dresden nije bio ono čemu se Putin nadao, najbolje ljude KGB slao je u Bonn ili Berlin, ali Njemačka je svakako bila izazov. Napokon će biti pravi špijun! Njemački govori jako dobro još od srednje škole.
KGB-ova škola laganja i tajni manuali
- Način razmišljanja kada postanete član KGB-a, to nije bila samo stvar karijere, to je bila i patriotska stvar. Vladimir Putin sebe smatra superpatriotom Rusije - objašnjava bivši KGB-ov "spavač" u SAD-u Jack Barsky i dodaje:
- U KGB-u te prvo nauče kako ćeš lagati!
Prema manualu za trening KGB-ovaca koji je procurio prije pet godina, objavili su ga Interpretermag i The Daily Beast, Vladimir Putin je kao agent u službi dobio knjige čiji su naslovi bili “Mogućnosti za korištenje psiholoških metoda”, “Neki aspekti obuke agenata i stranaca koji psihološki utječu” i “Razotkrivanje dezinformacija u obavještajnim materijalima” s jasnim uputama “kako regrutirati i psihološki manipulirati agentima na zapadnom tlu”, “kako iskorijeniti neprijateljske sheme dezinformiranja, “kako se infiltrirati na međunarodne znanstvene skupove za regrutiranje agenata” ili “kako nadmašiti osumnjičene agente provokatore”.
Putin je u školi KGB-a učio Morseov kod, kako koristiti kratkovalni radio prijemnik, enkripciju i dekripciju poruka uz pomoć brojčanih šifri, do kojih dolazi uz pomoć matrice - s jednom enkripcijom je KGB-ov špijun smio poslati najviše 300 poruka. Borbena obuka Sistema uključuje borbu prsa u prsa, hrvanje, borbu nožem i obuku rukovanja vatrenim oružjem. Učio je kako koristiti naizgled najobičniji blok za pisanje koji, međutim, na prvih deset stranica ima specijalan premaz s kemikalijom za "tajno pisanje" poruka.
Uz ruski, morao je odabrati još jedan jezik koji mora naučiti savršeno - odabrao je, naravno, njemački kojeg je naučio u srednjoj. Učio je kako ustanoviti prati li te netko... Agent KGB-a već nakon par sekundi kontakta će upamtiti koliko je čovjek visok, koja mu je boja kose, ima li tetovažu ili neki drugi prepoznatljiv znak na koži, ima li tikove. Memorira sve.
- Špijun KGB-a bio je kombinacija svećenika, terapeuta, najboljeg prijatelja i također smrtnog neprijatelja. On je bio netko tko vas je pokušavao navesti da učinite stvari koje bi vas konačno uništile, bilo profesionalno ili osobno - rekao je investigativni novinar Michael Weiss, koji je i otkrio manuale.
U uputstvima koja je morao svladati Vladimir Putin prije puta na špijunsku misiju u Dresden 1985. između ostalog stoji:
"Marksizam-lenjinizam uči, da bi se odredili smjer i oblici bilo koje djelatnosti, moraju se proučiti svi uvjeti za tu djelatnost. Okruženje za agente oblikovano je političkom atmosferom u zemlji; upravni i policijski režim; geografija i demografija; prijevozno sredstvo; svakodnevni život ljudi; sustav za boravak stranaca; sredstva komunikacije i pravila i tradicije za druženje, klimu i tako dalje. Ovo okruženje će utjecati na izbor agentovih oblika i metoda obavještajnog rada.
Obavještajna klima se stalno mijenja, pod utjecajem politike, ekonomije, zakona, iako geografija i kultura imaju dugoročne učinke. Glavni čimbenici su stav zemlje prema Sovjetskom Savezu i njegovoj vanjskoj politici, kao i gospodarskom sustavu. KGB također gleda koje društvene klase postoje u zemlji; odnos vlasti prema razvoju i socijalističkim zemljama; prisutnost progresivnih ili reakcionarnih snaga..."
Što je razrabotka?
"Niz čimbenika koji utječu na vladu i svakodnevni život uključuje političke stranke, pojedinačne političke ličnosti, glavne monopoliste u gospodarstvu; status znanosti i tehnologije; stupanj ekonomskog razvoja. Linija koju su zauzeli različiti mediji i propaganda i njihovo financiranje, kao i životni standard stanovništva također su faktori (...) Stoga KGB gleda na opseg svojih obavještajnih aktivnosti u ciljanim zemljama kroz prizmu svog komunističkog sustava vjerovanja. Kapitalistički sustav; glavni monopolisti; konzervativna vlada neprijateljski raspoložena prema Sovjetskom Savezu i/ili socijalizmu; populacija pod utjecajem medija pod kontrolom kapitalista nepovjerljivih prema komunistima urotit će se da agentima oteža rad."
"Tijekom desetljeća interakcije s KGB-om i primanja prebjega iz Sovjetskog Saveza, zapadne obavještajne agencije naučile su neke od jedinstvenih izraza koje je KGB koristio da bi opisao sebe i svoje aktivnosti - rezidentura ili stanica u stranoj zemlji; konspiracija, što zapravo znači "zanat" više nego što znači "zavjera"; razrabotka, “razvojna” koja je umijeće namamljivanja novaka čitavim nizom poticaja i prisila, i tako dalje."
"Primjerice, zanimljivo je da se pojam oblava ili “racija” karakterizira kao “specifično kapitalistička policijska aktivnost”, koja se izvodi “osobito u trenucima političkih poteškoća i tijekom rata na željezničkim postajama, tržnicama, hotelima, kafićima, noćnim klubovima i drugim mjesta javnog okupljanja i praćena su provjerom dokumenata”.
Postoji 15 vrsta KGB agenata
"KGB-ov priručnik pažljivo pravi razliku između agenta i povjerljivog kontakta - i obavještajnog časnika koji je obučeni zaposlenik s punim radnim vremenom koji njima upravlja. A postoji najmanje 15 vrsta agenata — dobro poznati agenti utjecaja i dvostruki agenti; ilegalci i repovi i doušnici — ali također i "identifikator agenata" čija je jedina svrha identificirati ljude koji žive pod krinkom ili skrivaju svoj identitet pod lažnim putovnicama — a onda je KGB završio s tim agentima. Postoji "agent na putu" čiji je posao jednostavno pratiti metu na putovanju u inozemstvo."
"Rječnik također objašnjava engleske izraze kao što su “DP” (raseljena osoba) ili “G2” (obavještajne jedinice američke vojske) i najvažniji “koktel” koji je “oblik diplomatskog prijema”. Neki od izraza imaju zapadnjačke ekvivalente, poput "sigurne kuće", a drugi se čine specifično sovjetskim, poput KSP-a, Kontrol'naya sledovaya polosa, 5 metara širok pojas zemlje uz granicu koji se redovito ore tako da otisci stopala svakoga tko pokuša pobjeći iz Sovjetskog Saveza mogu postati vidljivi. Postoje "legalci", koji su službeno poznati obavještajci u rezidenturi i "ilegalci", špijuni koji se ukopavaju u strana društva, ponekad provode godine stvarajući svoje identitete, čekajući signal da budu aktivirani."
