Donald Trump šokirao je prije nekoliko dana Ameriku i svijet rasističkim porukama na Twitteru u kojima je četirima tamnoputim zastupnicima Demokrata u američkom Kongresu poručio da se "vrate odakle su došle". Zamjerio im je što su napustile "najgore, najkorumpiranije zemlje na svijetu" i došle u Ameriku kako bi "najvećoj naciji na svijetu" govorile kako treba izgledati.
I dok se dobar dio američke javnosti zgražao nad još jednim, dosad najgorim Trumpovim rasističkim ispadom, na njegovu političkom skupu sljedbenici su prekinuli predsjednikov govor skandiranjem "Send her back!" ("Šaljite je nazad!").
I ako to sve nije bilo šokantno, pravi šok ponudile su ankete nakon tog događaja koje su pokazale da je inače tragično nepopularnom predsjedniku nakon svega porasla popularnost. Čak 44 posto ispitanika odobravalo je njegove izjave i politiku.
Trump je tako po tko zna koji puta položio prst na puls američke javnosti i dobio pobjedničku dijagnozu: rasizam je još uvijek isplativa politička moneta u borbi za drugi mandat. S druge strane, u Velikoj Britaniji ovoga tjedna mjesto premijera, odnosno čelnika Konzervativne stranke, izborio je Trumpov politički (pa i fizički) blizanac Boris Johnson.
U njegovoj kandidaturi za lidera jedne od najvećih europskih nacija nije mu odmoglo ni nedavno ruganje ženama koje nose burke ("sliče na poštanske sandučiće"), čime je potpirio nadirući val antimuslimanskog i antiimigracijskog raspoloženja u britanskom društvu na rubu Brexita.
Ne zna ništa, pa se izvlači na nacionalizam i rasizam
A sve ovo poklopilo se s nedavnim kontroverznim potezima Kolinde Grabar Kitarović. Predsjednica je najprije podgrijala psihozu protiv migranata kojima hrvatska policija sprečavala prelazak granice, relativizirajući optužbe za fizičko zlostavljanje i priznajući kako Hrvatska ipak provodi nezakonitu "push back" politiku, da bi prošloga tjedna na Pantovčaku primila Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara, koji se protivi najnovijoj odluci Ustavnog suda o uvođenju ćirilice u Vukovaru.
Trump tjera useljenike, Johnson se ruga muslimanima, a Kolinda u osvit predsjedničkih izbora vodi rat protiv migranata i ćirilice. Trumpu je rejting skočio, Johnson je napokon postao premijerom, a Kolinda se nada da će na ovakvoj politici osvojiti drugi mandat.
Predsjednica je time vratila film pet godina unazad, ravno u 2014. godinu kada je na krilima vukovarskih stožeraša i savskih šatoraša, te na dizanju histerije protiv migranata prijetnjom slanja vojske na granicu i dizanja bodljikave žice, uspjela srušiti Ivu Josipovića. Sada pak nastoji razbuktati antisrpsko i antimigrantsko raspoloženje kako bi izbjegla Josipovićevu sudbinu.
Je li to mudra i opravdana taktika? Je li to uopće državnička politika? Ili je koketiranje s rasizmom, antiislamizmom, nacionalizmom i šovinizmom postalo poželjno, pa i normalno političko ponašanje?
Donald Trump otkrio je rasizam kao idealnu metodu šokiranja javnosti i skretanja pozornosti s vlastitih afera i skandala, pravosudnih istraga, kaznenih procesa, prijetnji opozivom, optužbi za silovanje, raspada sistema u Bijeloj kući.
HDZ je, pod Tomislavom Karamarkom, iskoristio radikalni nacionalizam kao idealno sredstvo odvraćanja pažnje od korupcije i sudskih procesa koje su pratile i uništavale stranku nakon odlaska Ive Sanadera. A Kolinda Grabar Kitarović u ovoj kampanji, kao i u prethodnoj, pokušava pomoću nacionalizma, pa i rasizma, prikriti kronični manjak ideje, platforme i programa za reizbor iduće godine.
Lakše joj je voditi rat protiv migranata ili podgrijavati animozitet prema ćirilici nego tumačiti zašto na predsjedničkim izborima prihvaća podršku stranke koja se davi u korupciji. Zašto premijeru ne lupa šakom po stolu, zašto šuti o ministarskim aferama, o korupciji i sukobu interesa, o zemljišnim aferama i imovinskim karticama.
Tko zna o čemu mašta uz prljave strasti?
Buđenje niskih strasti, plašenje građana i kreiranje podjela - bilo u američkom društvu ili u Vukovaru - postalo je sredstvo demagozima i populistima u osvajanju i zadržavanju vlasti. Kolinda Grabar Kitarović nalazi se u nezavidnoj situaciji.
Vezana je uz stranku kojoj pada rejting uslijed posljednjih afera i rekonstrukcije Vlade, ovisna je o premijeru koji je postao najnepopularniji političar u državi, okružena je kordonom snažnih protukandidata s ljevice i desnice. Stoga se brušenje tvrde politike nameće kao najlakše rješenje u mobiliziranju biračke baze. Kolinda mora zauzeti taj teren prije nego što ga zauzmu njezini suparnici.
I dok bi to moglo proći izazivačima na izborima, to je vrlo opasna taktika ako dolazi od aktualne predsjednice Republike. Ne samo zato što odobrava i podržava dokumentirano nasilno ponašanje policije prema migrantima, priznajući čak da Hrvatska time krši presude Europskog suda za ljudska prava, nego prkosi odlukama Ustavnog suda i unosi nove podjele između Hrvata i Srba u Vukovaru.
Dok je predsjednica Republike, Kitarović treba štititi institucije, poštovati zakone, zastupati sve građane, a ne samo potencijalne birače. Jer dok ona udaljuje srpske građane, podršku joj daje HDZ, koji vlada u koaliciji sa SDSS-om.
Jasno je da Kolinda neće prezati ni od čega u svojoj karijernoj utrci za Pantovčak, ali ipak je puno važnije kakvu će državu ostaviti ispod Pantovčaka.
