Ključan razlog zbog kojeg se predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nakon preuzimanja funkcije nije preselila u vilu u Visokoj ulici bili su “nezadovoljavajući sigurnosni standardi”.
Među ostalim i to što samo Pantovčak ima takozvanu sigurnu sobu, u kojoj zidovi nemaju uši, a tajni razgovori to i ostaju.
Upravo je zato preseljenje Ureda predsjednice na ljetnu lokaciju u Split, na radni odmor, komentiraju upućeni, pomalo neodgovoran i neozbiljan potez.
Naime, ovdje nije riječ o bidermajer namještaju, radnom stolu Franje Tuđmana ili o novom plavom tepihu nego o sigurnosnim uvjetima predsjednice na moru.
Teško da zgrada splitske županije ima sve prijeko potrebne uvjete za funkcioniranje predsjedničkog ureda. Zgrada županije je primjerena lokalnim vlastima, telefoni, sasvim sigurno, nisu zaštićeni, kad, primjerice, splitski župan Zlatko Ževrnja nazove primorsko- goranskoga kolegu Zlatka Komadinu…
Stoga, je li, uzimajući sve to u obzir, institucija predsjednika Republike ovih dana nezaštićena? Ipak, taj potez je itekako znakovit.
Tijekom kampanje predsjednici su bila puna usta Visoke. Nakon inauguracije mjesecima se činilo da je najvažnija zadaća čelnika države izabrati koju firmu za selidbu će angažirati.
"Sve je to jako neozbiljno napravljeno, makar sam siguran da je morala konzultirati sigurnosne službe i da su one morale dati procjenu. Sigurna soba definitivno nije prijeko potrebna jer ni bivši je predsjednik Ivo Josipović nije puno koristio, možda svega jedan, dva puta, ali ovdje se radi o simbolici. Jer ako se, kao jedan od razloga njenog odustajanja od Visoke navodio i taj da nema sigurne sobe, onda kako može deset dana boraviti i raditi negdje gdje sigurnosni uvjeti nisu ni približni onima na Pantovčaku", zaključio je ugledni političar dobro upoznat s uvjetima na Pantovčaku.
Kolinda Grabar Kitarović upravo je prvog radnog dana u Splitu izjavila kako će nazvati egipatskog predsjednika u vezi s otmicom Tomislava Salopeka.
A Mate Laušić, stručnjak za sigurnost, kaže da nema nikakvog problema u zaštiti predsjednice dok je u Splitu.
Ističe kako su mobiteli zaštićeni te da nema nikakvog razloga za zabrinutost.
Ovo je ipak jako dobar primjer kako su njezina entuzijastična predizborna obećanja samo to i ostala.
Analiziramo li sve Kolindine poteze, inventura će pokazati sljedeće: Izbacila je Titovu bistu, Murtićeve slike u Uredu zamijenila je slikama Ive Šebalja, postavila je vlastitu kartonsku figuru s dva vojnika, a zadnji - za narod od presudne važnosti, potez bio je zamjena crvenog saga u Uredu plavim.
No popis predsjedničkih zadaća tu ne staje. Oličila je stan, lijepila pločice u Kninu, vozila kombajn u Slavoniji, ribarila na Kornatima, pozirala za fotografiju na trajektu prema Braču, izbacila je s Pantovčaka zviždačicu Vesnu Balenović, koja je češće viđala paunove u Uredu od predsjednice...
No uza sve navedeno Kolinda Grabar Kitarović je danas poput Aristotela u Danteovoj poeziji, “sjedi na vrhu, svi joj se dive, svi joj časti daju...”
A paradoks se sastoji u sljedećem; Kolinda Grabar Kitarović postala je najpopularnija političarka ne vukući, štoviše, ni ne pokušavajući povući niti jedan politički potez u užem smislu riječi.
Jedan jedini put kad se našla u prilici za povijesni zgoditak - mogla je, Ustav joj je za to davao priliku - trebala je sazvati sjednicu Sabora kako bi riješio pitanje arbitraže.
Ona je, međutim, oklijevala -nije se usuđivala preuzeti rizik. Kad su Leko i Milanović to hitno učinili, odnosno kad je glavnina bitke bila okončana, htjela je - a Ustav joj za to nije pružao priliku - doći na sjednicu, kako bi participirala na popularnosti koju nosi obračun sa Slovencima.
Josip Leko, hrvatski Gandhi, rekao je da to nije moguće, proglasila ga je ocvalim kadrom iz Jurskog parka i predložila mu da se odloži u ropotarnicu povijesti.
Valja napomenuti da u 40 godina karijere ne pamti da se Leko ikad i s kim posvađao ili sudjelovao u nekom incidentu.
Mirno je prešao čak i preko skandala s premijerom koji je u izravnom prijenosu vidjela cijela Hrvatska.
Zoran Milanović oduzeo je Josipu Leki autoritet, ali taj mirni čovjek nije izgubio pribranost. U tom je smislu ironično da je baš ona od Leke zatražila “više sadržaja u politici”, kao da je neki bogomdani content-maher...
Svi sadržaji koje je Kolinda Grabar Kitarović ponudila u kampanji ostali su, naime, neispunjeni - iako ne bi predstavljali osobit doseg ni da ih je ostvarila sto posto.
No tad bismo barem dobili političara s kredibilitetom. A da podsjetimo kako je to izgledalo:
“Iznos od oko 240 milijuna kuna definitivno je prevelik novac za Ured predsjednika i za rezultate koje smo vidjeli od sadašnjeg predsjednika Ive Josipovića. Kao predsjednica bila bih puno aktivnija, surađivala bih s Vladom i pozivala ih na odgovornost ako je to potrebno, inzistirala bih na tematskim sjednicama Vlade na kojima bi se raspravljalo o ključnim pitanjima i neprestano bih bila aktivna u iniciranju različitih ideja i pronalaženju odgovora na goruća pitanja”, govorila je.
I ona svakako surađuje s Vladom. Milanović je u njoj dobio saveznika sa strane s koje nije očekivao. Upravo u to spada ovaj napad na Leku, u kojem taština nije nezamjetna.
A još više do izražaja dolazi na spomenutoj ljetnoj turneji po Dalmaciji, koju je proglasila decentralizacijom, iako decentralizacija inače ne znači ljetovanje predsjednice i njezine ekipe na moru nego prenošenje vlasti sa središnjih na lokalne razine...
Već sad je jasno: iz grada u grad samo sakuplja plusove.
Takav fenomen Hrvatska nije vidjela od 1971. godine i strelovitog uspona dr. Savke Dabčević Kučar. Savka je tijekom Proljeća postala “kraljica Hrvata”, a o snazi njene karizme dosta govori to da je ostala nepotrošena punih 20 godina - pjesmu Prljavog kazališta o “ruži Hrvatske” svi su pročitali kao glazbeni tribute Savki.
Kolinda Grabar Kitarović sustiže njezinu slavu. Narod je grli i ljubi, kumice na placu daruju grincajgom uz izraze vidljive sreće.
Na splitskom pazaru i u crkvi u Sinju teško bi i ukazanje Elvisa izazvalo sličan učinak. Poseban prizor dogodio se na štandu splitske prodavačice na kojem je bio istaknut transparent s natpisom “Dobro nam došla draga predsjednice’’.
Za predsjednicu su osmislili i dirljivu pjesmu: “U NATOu si stasala, a u Hrvatskoj glasala, za naš bolji demokratski dom, ne dozvoli da ti naprave lom. Da u Hrvatskoj sunce može sjati, samo Kolinda nam ga može dati, od davnina boj se bije, hrvatska granica bdije”.
No stručnjaci su jasni - kakav populizam.
"Njezino ponašanje je populistička interpretacija predsjedničke funkcije", smatra politički analitičar Žarko Puhovski.
Predsjednicu ne smatra kraljicom srca nego kraljicom populizma, a posebno se dokazala tijekom predizborne kampanje.
"Njezina biografija ima sve bitne sastojke priče koje ga promiču: djevojku sa sela, naviklu na grub život, koja se svojom nezaustavljivom ambicijom izvlači (mada joj ostaje u srcu). Zahvaljujući primarno usađenim, tradicionalnim vrijednostima, ona spoznaje da se može snaći i u svijetu. Premda konzervativna, i dalje ističe i njeguje svoju ženstvenost i unatoč uspjehu ostaje odana svojoj obitelji", objasnio je.
“Silazak među narod i druženje s masom” će trajati, smatra analitičar, sve dok se ne nađe suočena s nekim važnim pitanjem - ne praktičnim nego svjetonazorskim, na koje će morati odgovoriti s da ili ne.
Jer od konkretnih političkih koraka nije pokazala ništa. No treba naglasiti kako ona još ima niže postotke od Mesića na vrhu popularnosti kad je bio na predsjedničkoj funkciji.
Također, Kolinda ima puno agresivnije obožavatelje nego njeni prethodnici, i to one koji rado ističu svoju privrženost, koji joj doslovno iskazuju ljubav, primjerice oduševljeno je ljubeći i grleći u crkvi, na cesti i slično.
Ipak, ta ljubav naroda je ljubav samo pola Hrvatske. I to s razlogom - njezin protokol dopušta da Marko Perković Thompson sjedi u prvom redu, a važne osobe iz javnog i kulturnog života u trećem, što je apsolutno nepojmljivo.
Ovako “silaskom među ljude” pokušava osvojiti i drugu polovicu Hrvatske.
Problem je što je preuzela onu HDZ-ovu: Narod su samo oni koji su na našoj strani, rekao je Žarko Puhovski.
Na Facebooku ju je ismijavao i ministar Gordan Maras, a komentirao ju je i Branko Vukšić:
"Predsjednica se natječe za titulu hrvatskog demagoga broj jedan. Radi ono što ne treba, a što treba ili ne zna ili neće. Troši novac poreznih platiša ne bi li se svidjela narodu. Želim biti s narodom", kaže.
"Lijepo. No, predsjednica treba raditi za narod. Preskupo je da ona loše lijepi pločice ili da, iako onesposobljena za taj posao, vozi trajekt. A zašto to radi? Jer joj je strategija upravljanja državom ‘špansko selo’. Jer je shvatila da se lakše svidjeti nego mukotrpno raditi za građane. Kakvu korist ima narod od toga da je ona loše zalijepila pločicu? Samo stvara loš dojam da svi mogu i trebaju raditi sve. I biti diletanti u svemu", kaže Vukšić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Sve što predsjednica sada radi je u stvari tiha kampanja HDZ. Međutim mora se priznati da to ona radi veoma vješto i maštovito. Kapa dolje!
Ne mogu vjerovat kako se dosljedno provodi plan sa Iblerovog.Napadaj pljuj i omalovažavaj Predsjednicu republike Hrvatske gdje god stigneš.Sram vas bilo.Još kad vidim tko je koautor članka sve je jasno.(Nećak ratnog zločinca Andrije Rašet). Fuj!!!!