Komarac je mnogo više od dosadnog ljetnog insekta koji zuji oko uha i ostavlja crveni trag na koži. Riječ je o jednom od najopasnijih prijenosnika bolesti na svijetu. Bolesti koje šire komarci svake godine odnose stotine tisuća života, a najveći ubojica i dalje je malarija. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da samo od nje godišnje umire više od 600 tisuća ljudi.
Problem je što borba protiv komaraca postaje sve teža. Vrste koje su se nekada uglavnom povezivale s tropskim i suptropskim područjima postupno se šire prema sjeveru, dok istodobno raste njihova sposobnost da prežive tretiranje insekticidima.
Posebnu pozornost privlači Aedes aegypti, poznat kao komarac žute groznice. On može prenositi dengu, ziku, čikungunju (CHIKV) i žutu groznicu. Srodne vrste komaraca prenose i virus Zapadnog Nila te japanski encefalitis. Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti upozorava da bi ponovno širenje Aedesa aegypti u južnoj Europi moglo povećati rizik lokalnog prijenosa bolesti koje su se još donedavno u Europi uglavnom povezivale s putovanjima u udaljene krajeve.
Komarac koji se naučio braniti
Jedno od glavnih oružja protiv komaraca desetljećima su insekticidi iz skupine piretroida. No njihovim čestim korištenjem stvara se evolucijski pritisak: prežive jedinke koje se bolje nose s otrovom, a njihova se svojstva zatim mogu širiti populacijom.
Novo istraživanje znanstvenika povezanih sa Sveučilištem u Delhiju pokazalo je prve znakove moguće otpornosti Aedesa aegypti na alfa-cipermetrin. Pri standardnoj dijagnostičkoj dozi uginulo je 97,91 posto testiranih komaraca, što prema kriterijima WHO-a ulazi u područje moguće otpornosti koju treba dodatno pratiti. Posebno je zanimljivo što je nakon izlaganja insekticidu aktivnost jednog od enzima uključenih u detoksikaciju porasla više od 21 puta.
Drugim riječima, organizam komarca raspolaže mehanizmima kojima pokušava razgraditi otrov prije nego što ga on ubije. To ne znači da su sadašnji insekticidi preko noći postali beskorisni, ali pokazuje zašto dugoročno oslanjanje samo na jednu vrstu kemijskog sredstva nije dobro rješenje.
Europa im postaje sve ugodnija
Dodatni problem donose klimatske promjene. Toplije zime i dulja razdoblja visokih temperatura stvaraju povoljnije uvjete za vrste koje su nekada teško preživljavale u umjerenoj klimi. WHO navodi da klimatske promjene već utječu na širenje prijenosnika bolesti prema novim geografskim područjima i produljuju sezonu njihove aktivnosti.
Aedes aegypti još uvijek teško podnosi hladne europske zime, ali ECDC upozorava da nema ozbiljne klimatske prepreke njegovu ponovnom naseljavanju velikih dijelova Mediterana. Pogodni su upravo obalni dijelovi južne Europe, a s daljnjim zatopljenjem njegov bi se potencijalni areal mogao širiti.
Zato se danas sve više traže alternative klasičnom prskanju. Jedna od njih je puštanje sterilnih mužjaka. Kada se ženke s njima pare, nema potomstva pa broj komaraca postupno pada. Ta metoda isprobana je i u Zagrebu tijekom ljeta 2023. godine. Pilot-projekt ispuštanja sterilnih komaraca u Zagrebu bio je uspješan u okviru svojih znanstvenih i testnih ciljeva. Budući da se radilo o kratkotrajnom eksperimentu na malom području, cilj nije bio trajno iskorijeniti komarce u cijelom gradu, već testirati biološku SIT metodu u lokalnim uvjetima.
Druga mogućnost su genetski modificirani komarci, a posebno obećava metoda s bakterijom Wolbachia. Ona se unosi u populaciju komaraca i može otežati umnažanje virusa poput denge unutar njihova organizma, čime se smanjuje mogućnost prijenosa bolesti na ljude. ECDC upravo takve biološke i genetske metode navodi među mogućim novim alatima za kontrolu invazivnih komaraca.
Klasične mjere zato zasad ne odlaze u povijest. Uklanjanje stajaće vode u kojoj se komarci razmnožavaju, mreže na prozorima, repelenti i insekticidi i dalje ostaju važan dio zaštite. No sve je jasnije da buduća borba protiv komaraca neće moći ovisiti o jednom spreju ili jednom otrovu.
