Rođena Daruvarčanka sa zagrebačkom adresom, Jasna Vaniček-Fila široj je javnosti najpoznatija kao televizijska novinarka HTV-ovog multinacionalnog magazina Prizma, za koji je napravila na stotine priloga na češkom jeziku. Bila je i glavna urednica Bjelovarsko-bilogorskog radija, te direktorica Media servisa, a nakon gotovo 20-godišnje karijere u novinarstvu radila je - između ostaloga - kao direktorica turističke zajednice, predavačica na sveučilištu, prevoditeljica s češkog, slovačkog i talijanskog jezika, te savjetnica za medije predsjednika Hrvatskog sabora. U svojstvu ravnateljice Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Ministarstva kulture, Vaniček-Fila se od veljače 2021. do prije nekoliko dana bavila planovima razvoja medijskog prostora - s posebnim naglaskom na jačanju sigurnosti novinara i borbu protiv SLAPP tužbi - a sada preuzima dužnost članice Vijeća za elektroničke medije (VEM). Tim je povodom ljubazno - prije nego ponovno promijeni karijeru - pristala na razgovor za Express.
Express: Upravo ste postali članicom Vijeća za elektroničke medije. Za što ćete se zalagati u VEM-u?
Gotovo dva desetljeća radila sam u elektroničkim medijima, na radiju i na televiziji, prošla sve faze novinarskog posla, više od 10 godina bila glavna urednica. Cijelo to vrijeme dodatno sam se educirala i surađivala s različitim međunarodnim medijskim institucijama i organizacijama kao i udrugama civilnog društva, kao što su CIRCOM, The Thomson Foundation, Konrad Adenauer Stiftung, Europäische Akademie Berlin, Network for Reporting on Eastern Europe, Europskom komisijom i dr. Recentno intenzivno i izravno surađujem i s Vijećem Europe, kao hrvatska nacionalna koordinatorica kampanje za sigurnost novinara "Journalists Matter - Novinari su važni". Dakle, zapravo ću nastaviti sa sličnim poslom. Jedna od zakonskih zadaća Vijeća jest i provođenje odredbi Zakona o elektroničkim medijima koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, što mislim da je iznimno bitno, jer je pluralizam medija jedan od temelja demokracije. Novinarstvo smo - kako na razini EU, tako i u Nacionalnom planu razvoja kulture i medija koji je, nakon niza rasprava na radnim skupinama sa širokim krugom stručnjaka iz akademske zajednice i predstavnika iz medijskog sektora te novinarskih udruga, usvojen potkraj 2023. - definirali kao javno dobro. Ono koje omogućuje demokratsku pluralističku raspravu, među ostalim istraživanjem i informiranjem građana o pitanjima od javnog interesa i ukazivanjem na njih. I tako treba i mora biti. U tom smislu radim zajedno s kolegama novinarima iz Hrvatske te EU u oboma projektima u kojima sam nacionalna koordinatorica, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Vijeća Europe, i na tome ću se zalagati i u radu u VEM-u.
Express: Oporbene stranke uglavnom nisu podržale vaše članstvo u VEM-u jer smatraju da nećete biti neovisni, te da je vaše imenovanje političko i da ćete 'nastaviti provoditi politiku Ministarstva kulture'...
Rekla bih da o mojemu radu i neovisnosti najbolje mogu govoriti oni koji ga doista poznaju, dakle sve brojne kolegice i kolege s kojima sam surađivala i surađujem, kako od samih početaka, od lokalne novinarke i urednice kulture na bjelovarskom gradskom radiju, dopisnice Večernjeg lista, novinarke i urednice u emisijama informativnog programa HTV-a te Redakcije za nacionalne manjine, iseljeništvo i civilno društvo, Media servisa, pa sve do sada prošlog, recentnog, i bitno je istaknuti - ne političkog, nego rukovodećeg službeničkog i stručnog posla u Ministarstvu kulture i medija. Pri izradi Nacionalnog plana razvoja kulture i medija, Akcijskog plana, u sustavnom i konkretnom radu Radne skupine na suzbijanju SLAPP tužbi, gdje cijelo vrijeme izravno surađujem s predstavnicima medija, novinarskih udruga, HND-a i SNH, akademske zajednice, Ureda pučke pravobraniteljice i drugih institucija. Jednako kao i kolege iz Vijeća Europe, najstarije europske organizacije koja obuhvaća 46 država članica i čiji je jedan od temeljnih ciljeva promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te demokracije i vladavine prava, u čijoj sam kampanji "Novinari su važni" kao hrvatska nacionalna koordinatorica uključena od 2023. i gdje sam nedavno bila pozvana predstaviti primjere dobre prakse u uspostavljenim protokolima za zaštitu novinara. Mislim da brojni kolege s kojima svakodnevno surađujem mogu potvrditi da sam uvijek u svom radu potpuno otvorena za sve rasprave i propitivanja, jer bez toga je nezamisliv ijedan javni posao, i tako će biti i dalje. Svi mi koji smo odlučili raditi bilo koji javni posao, moramo biti uvijek otvoreni za sve javne, argumentirane rasprave.
Express: Kao dugogodišnja novinarka i urednica, prije nekoliko godina odlučili ste prijeći na 'suprotnu stranu', prvo na mjesto medijske savjetnice predsjednika Sabora, a zatim u Ministarstvo kulture. Kakva ste imali iskustva na tom poslu, s obzirom da ste iz pozicije medijskog djelatnika prešli među one koji oblikuju medijsku scenu?
Moja osnovna struka su jezici i književnost. Bila sam lektorica, radila niz godina i kao prevoditeljica, bila sam i nastavnica talijanskog jezika i književnosti. U novinarstvu sam počinjala uređujući emisiju iz kulture, pišući o temama iz kulture. Radeći na HTV-u autorica sam više od 400 autorskih reportaža, intervjua, dokumentarnih emisija u potpunosti realiziranih na češkome jeziku, a neke od njih objavljene su i u sklopu EBU programa eurovizijske razmjene. Za jednu dokumentarnu emisiju o češkim žetvenim svečanostima - Dožínkama, kolegica Daniela Draštata i ja dobitnice smo posebne nagrade na međunarodnom festivalu u Užgorodu u Ukrajini. Kao bohemistica i talijanistica po struci, redovito sam održavala stručna tematska izlaganja na međunarodnom simpoziju o češkome jeziku, a recimo tema posljednjeg izlaganja bila je "Jezik pripadnika češke manjine u Hrvatskoj na društvenim mrežama". Dakle, rekla bih da je kultura dobar dio mog, ne samo temeljnog obrazovanja, nego i onoga čime sam se bavila i bavim znatni dio života. Za rad u Ministarstvu smatram da je svakako jako bitno osim onoga što čovjek nauči na fakultetu, i radno iskustvo. Da bi sudjelovao u predlaganju medijskih okvira, bitno je poznavati novinarski posao, medije, to ne može i ne smije biti nikakav birokratski posao, jer tko će sudjelovati u oblikovanju medijske scene, nego ponajprije mediji sami, profesori novinarstva, struka i druge relevantne institucije. Ministarstvo je tu samo da, u suradnji sa što širim krugom stručnih i profesionalnih dionika, uvažavajući sve relevantne europske najbolje prakse, osigura temelje za prijedloge zakonskih okvira, omogući raspravu o njima.
Express: Jedan od vaših glavnih angažmana u Ministarstvu bio je rad na suzbijanju SLAPP tužbi. Razumije li hrvatsko pravosuđe u dovoljnoj mjeri kakve su to tužbe?
Svjesni tog problema, već sredinom 2021. osnovali smo u Ministarstvu Stručnu radnu skupinu radi suzbijanja strateških tužbi protiv javnog djelovanja (SLAPP), odmah nakon što je Europska komisija usvojila Akcijski plan za europsku demokraciju, kojemu je jedan od primarnih ciljeva potpora samostalnim i neovisnim medijima, između ostalog, putem suzbijanja SLAPP tužbi. I tada je malo tko u Hrvatskoj uopće znao ili razumio što znači SLAPP tužba. A to je zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja. Odnosno, SLAPP-ove obično moćni pojedinci ili organizacije u društvu ne pokreću radi stvarnog ostvarivanja prava, nego kako bi zastrašili, spriječili, ograničili javno djelovanje i novinarsko istraživanje neke teme od javnog interesa. Mete su im, uz novinare, i borci za ljudska prava, prava okoliša, zviždači, sindikati, umjetnici, istraživači, članovi akademske zajednice... Od tada, u radu radne skupine koju vodim sudjeluju razni stručnjaci - od predstavnika medijskog sektora - novinara i nakladnika, strukovnih novinarskih udruga HND-a i SNH, Pravosudne akademije, Hrvatske odvjetničke komore, akademske zajednice, Ureda pučke pravobraniteljice, Ministarstva pravosuđa i uprave te Ministarstva kulture i medija, potičemo dijalog, razmjenu znanja i iskustava, ali i održavamo edukacije. Što je bitno, javnosti i medijima otvorene, pa smo tako dosad bili osim u Zagrebu na nekoliko skupova, i u regionalnim centrima Pravosudne akademije u Splitu, Osijeku, Varaždinu i Rijeci, a posljednja u nizu radionica o SLAPP tužbama održana je u Predstavništvu Europske komisije u Hrvatskoj u suradnji s Europskim parlamentom, a u sklopu seminara za 30 predstavnika lokalnih medija u Hrvatskoj. S edukativnim radionicama nastavit će se i dalje. Edukacije, na kojima su cijelo vrijeme, uz profesore stručnjake s Pravnog fakulteta u Zagrebu Hrvoja Lisičara i Romanu Matanovac Vučković, sudjelovali i predstavnici medija, Dušan Miljuš u ime SNH te Ivan Buča kao urednik medija koji isto tako ima konkretna iskustva s pritiskom SLAPP tužbi, pokazale su se vrlo korisnima sucima, koji su nam i sami rekli da smatraju da nedovoljno poznaju i razumiju novinarski posao. Moram reći da je uz ove naše zajedničke radionice za suce i novinare, i Pravosudna akademija organizirala niz edukacija za suce, tako da smo doista napravili važan korak naprijed u osvješćivanju o pogubnosti SLAPP-a. Radna skupina Ministarstva kulture identificirala je niz preporuka za poboljšanje položaja novinara i suzbijanje SLAPP-ova. Kao prvi korak, to uključuje ciljane aktivnosti usmjerene na uvođenje praktičnih poboljšanja podizanjem svijesti protiv SLAPP-ova, posebno u pravosuđu, kako bi se olakšalo rano prepoznavanje SLAPP-ova i korištenje postojećih pravnih zaštitnih mjera za suzbijanje zloporabe tužbi protiv novinara. Kao daljnji korak, jedna od ključnih usvojenih mjera u Akcijskom planu za medije s ciljem osiguranja zaštite novinara od neosnovanih i zlonamjernih sudskih postupaka jest "uspostava mehanizma za rano prepoznavanje i odbacivanje SLAPP tužbi", što se planira implementirati i u novi Zakon o medijima, čije je donošenje u planu.
Express: Koliko u Hrvatskoj godišnje ima tužbi koje bi se mogle ocijeniti kao SLAPP tužbe i je li taj broj u padu nakon provedbe mjera za suzbijanje?
Što se tiče broja SLAPP-ova, sukladno kriterijima Preporuke EU, putem sustava eSpis u Ministarstvu pravosuđa izvršen je pregled sudskih predmeta u parničnim i kaznenim postupcima u kojima su okrivljenici novinari i medijske kuće. Analizom je utvrđeno kako bi se od ukupnog broja predmeta zaključenih do 2023. na SLAPP tužbe moglo odnositi 39 predmeta od čega 8 kaznenih i 31 građanski predmet. Slične podatke iznosi i novinarsko udruženje CASE koje radi komparativne analize. U izvješću iz ožujka 2022. izvijestili su da su u Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2021. podnesene ukupno 33 SLAPP tužbe. U izvješću CASE-a iz srpnja 2023. navodi se da se u Hrvatskoj bilježe 54 SLAPP tužbe. Od resornog Ministarstva pravosuđa redovito tražimo i izvješća o ukupnom stanju građanskih i kaznenih postupaka protiv medija u Hrvatskoj, a službeni podaci od 2021. do 2024. pokazuju vidljiv pad u broju pokrenutih postupaka. Osim toga, ovih dana je tu činjenicu u jednom intervjuu istaknula i odvjetnica specijalizirana za medijsko pravo Vanja Jurić, koja je jednako tako dala važan javni doprinos u suzbijanju takvih zlonamjernih tužbi, i s kojom sam i sama sudjelovala na nekoliko okruglih stolova o toj temi. Tako da mi je drago što nakon nekoliko godina intenzivnog angažmana na suzbijanju SLAPP-ova, možemo konstatirati da su pomaci i rezultati jasno vidljivi.
Express: U posljednje vrijeme sve je vidljiviji problem fizičke sigurnosti novinara. Kako bi društvo trebalo štititi novinare i što se čini po tom pitanju? Kako primjerice zaštititi novinara koji nakon odrađenog novinarskog zadatka ode kući i tamo bude napadnut? Dakako da je nemoguće da svaki novinar ima policijsku pratnju 24 sata na dan. Kako bi ti mehanizmi zaštite trebali funkcionirati?
Problem fizičke sigurnosti novinara, s obzirom na turbulentno vrijeme u kojemu živimo i brojne opasnosti koje prijete novinarima na radnim zadacima, jedna je od doista ključnih tema u cijeloj Europi. Kampanje Vijeća Europe, ali o OESS-a zapravo istovremeno, pokrenute su upravo s ciljem jačanja zaštite sigurnosti novinara i drugih medijskih djelatnika. Hrvatska je u tom smislu bila jedna od doista prvih zemalja u EU koja je krenula s konkretnim provedbenim aktivnostima. Naime, u rujnu 2023., nakon rasprava između Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog novinarskog društva te Sindikata novinara, potpisan je Sporazum o suradnji te dva prateća protokola vezana uz sigurnost novinara tijekom izvještavanja s javnih okupljanja i za žurno prijavljivanje kaznenih djela. Ono što je jednako tako bitno, uspostavljen je monitoring ovih mehanizama, odnosno MUP prikuplja podatke te o njima izvještava novinarske udruge i Nacionalni koordinacijski odbor koji vodim. Ovih dana, konkretno, zajednički smo kolegica Marina Mandić iz MUP-a, predsjednik HND-a Hrvoje Zovko i ja predstavili te protokole izravno u redakcijama, novinarima, fotoreporterima i snimateljima u 24sata, Večernjem listu, Pixsellu i RTL-u Hrvatska. Razvila se vrlo korisna rasprava, i naravno da novinar treba prijaviti i napad koji se dogodi kada ode kući, a dogodi se zbog njegovog novinarskog ili fotoreporterskog posla. To je jasno rečeno i sada u susretu u medijskim kućama. Sve napade, prijetnje, bile u stvarnom ili online svijetu, treba prijaviti policiji, koja sukladno Protokolu, žurno reagira. To je bila i svrha ovih naših edukacija u redakcijama, a otići ćemo i u druge redakcije, dok je planirano da se isto napravi i na razini policijskih uprava u županijama za lokalne novinare, fotoreportere i snimatelje.
Express: Kako uopće odrediti tko je novinar koji ima pravo na posebnu zaštitu? U vrijeme kad se mladi sve više informiraju preko društvenih mreža i internetskih medija, kako odrediti tko je novinar, a tko je aktivist?
Sukladno protokolima koje sam spomenula, novinar koji izvještava s javnih okupljanja ili prijavljuje kazneno djelo identificira se novinarskom iskaznicom redakcije ili medija za koji radi, ili pak iskaznicama strukovnih novinarskih udruga. A vaše drugo pitanje upravo je bilo javno postavljeno i na zadnjem sastanku potkraj rujna u Strasbourgu, i to od kolega iz Norveške, kako bi bilo nužno u današnjem digitalnom dobu dominacije društvenih mreža i raznih vrsta aktivizama pa i dezinformacijskih kampanja, jasno razlučiti tko je novinar a tko aktivist. To je dakako pitanje koje je u nadležnosti samih novinarskih organizacija, samoregulacije, novinarskog etičkog kodeksa, te je njihove strukovne rasprave u tom smjeru potvrdio i Pavol Szalai iz međunarodne novinarske organizacije Reporteri bez granica.
Express: U doba hibridnih ratova i 'fake newsa', uloga medija u demokratskim društvima sve je važnija, no čini se da srednjostrujaški mediji financijski sve teže preživljavaju, osobito na malim tržištima poput hrvatskog. Trebaju li države na neki način izravno financirati medije? Ako međutim država izravno financira medije, kako oni mogu zadržati svoju neovisnost?
Da, potpuno ste u pravu, temelj zdravih i uspješnih demokracija pluralistička je demokratska rasprava i zato je važno građanima omogućiti aktivno sudjelovanje u javnoj raspravi, a da bi to bilo moguće, svi mi građani trebali bismo imati pristup pouzdanim informacijama i moći donositi vlastite prosudbe u javnom prostoru u kojemu se mogu slobodno izražavati različita mišljenja. Neovisno, profesionalno i odgovorno novinarstvo te pristup pluralističkim informacijama ključni su stupovi demokracije. I zato je u doba hibridnih ratova i "fake newsa" iznimno važno da opstane kvalitetno novinarstvo i mediji, ali u digitalnom dobu postalo je teže nego ikada osigurati održiv i siguran model njegovog financiranja.
Činjenica jest da su u sjevernoeuropskim zemljama građani znatno spremniji plaćati medijske sadržaje online, dok je u Hrvatskoj to samo 8 posto - među najnižim brojkama u EU-u - što je u svojoj studiji istaknula profesorica Iva Nenadić. Iznijela je i rezultate istraživanja prema kojem je u strukturi prihoda od globalnog oglašavanja u medijima 2000. godine internet činio samo jedan posto, a novine primjerice 34 posto, da bi, prema podatcima iz 2021. prihodi od oglašavanja na internetu iznosili 43, a u novinama samo 10 posto, i to s tendencijom daljnjeg pada. Ključna preporuka je, kako ističe i Nenadić, diverzificirati izvore financiranja medija kako bi se osigurala neovisnost, a pritom državno oglašavanje mora biti jasno i transparentno. Zakon o elektroničkim medijima iz 2021. to je jasno i propisao, a rekla bih da je nužna i dosljedna provedba, monitoring primjene zakona. Isto tako, Fond za pluralizam medija ne bi smio biti socijalna mjera, već fond koji potiče pluralizam i kvalitetu medija, i zato smo analizu njegova korištenja usvojili i kao mjeru u Akcijskom planu razvoja medija. U sklopu rada na novome Zakonu o medijima tema financiranja bit će svakako bitna za sve dionike i vjerujem da će se iznjedriti najbolji mogući modeli, sukladno i Europskom aktu o slobodi medija - EMFA koji je stupio je na snagu u svibnju 2024., a njegove će se odredbe u potpunosti primjenjivati na nacionalnoj razini u svakoj članici EU-a od 8. kolovoza 2025. Važno je napomenuti i da je Hrvatska u okviru NPOO-a osigurala 6,6 milijuna eura koji se ulažu u uspostavu sustava neovisne javne provjere informacija i uspostavu jedinstvene digitalne baze podataka o vlasništvu i izvorima financiranja svih medija u RH, čime se jača vjerodostojnost medija te povećava njihova transparentnost u radu.
Express: Televizijski gledatelji pamte vas kao novinarku HTV-a koja se godinama bavila temama nacionalnih manjina. Kao pripadnica češke manjine, kako biste ocijenili stanje u Hrvatskoj glede zaštite manjinskih prava? Je li Hrvatska dosegla 'europske' standarde?
Punih 10 godina sam kao stalni vanjski suradnik u informativnom programu HTV-a radila u sklopu Redakcije za nacionalne manjine, iseljeništvo i civilno društvo, kao novinarka-reporterka te urednica-voditeljica u emisiji Prizma, i jedina u to vrijeme koja sam objavila ujedno više od 400 novinarskih priloga u potpunosti realiziranih na češkome jeziku. To je značilo puno terenskih snimanja, razgovora, tematskih reportaža, i to je onaj najbolji dio novinarskog posla, koji uvijek rado pamtim. Mudre ljude i njihove priče koje i koji nam mogu biti uzor, a nikad to ne žele, već samo žive autentično svoj život posvećeni poslu koji su odabrali. Bez obzira na to jesam li radila životnu priču s "jednime od nas" a opet jedinstvenim, daruvarskim Talijanom Orlandom Pitantijem ili intervju s proslavljenim češkim oskarovcem Jiřijem Menzelom. Što se tiče manjinskih prava, tu je Hrvatska u vrhu tih "europskih standarda", i to ne govorim samo gledajući razinu zakonodavstva, već i činjenicu da javna televizija i radio u svojim programima i specijaliziranim emisijama donose vidljivu zastupljenost manjinskih tema, kao i mediji na regionalnoj i lokalnoj razini, čiji se sadržaji koji se bave temama nacionalnih manjina sufinanciraju i putem VEM-ovog Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Express: Prije dvije godine lansiranjem ChatGPT-a umjetna inteligencija ušla je u mainstream. Kako će AI utjecati na globalni medijski prostor? Može li umjetna inteligencija dugoročno zamijeniti novinare i urednike?
Ne može. Ni društvene mreže niti umjetna inteligencija ne mogu zamijeniti novinare i urednike. Čvrsto vjerujem u to. Dokažu nam to uvijek iznova i krizna vremena i događaji. Sjetimo se recimo samo grozote zagrebačkog i petrinjskog potresa. Svi smo očekivali javljanja novinara i reportera s mjesta događaja. Njima smo vjerovali, jer su se držali profesionalnih novinarskih standarda, donosili nam točne i provjerene informacije. Ljudi ljudima. Novinar uvijek ima ime i prezime, i zato je poštivanje autorskih prava novinara i pri prenošenju njihovih tekstova iznimno bitno. Intenzivno na tome ustraju i kolege iz Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava na čelu s Goranom Penićem, i mislim da je to inzistiranje iznimno bitno za ono što se i u našem Akcijskom planu i međunarodnim kampanjama naziva mjerom - jačanje položaja novinara. Ne samo zato što i zakoni tako propisuju, nego i zato što je to ključno za jačanje same novinarske struke, a time i dodatnog stjecanja povjerenja javnosti koja je zatrpana raznim prenesenim a nepotpisanim informacijama.
Express: Kako gledate na budućnost medija? Hoće li mediji kakve poznajemo uopće preživjeti ako današnje mlade generacije - prema mnogim istraživanjima - gotovo da i ne prate tradicionalne medije i većinu svojih informacija dobivaju preko društvenih mreža?
Mediji su danas, posebice pod utjecajem izrazito ubrzanog tehnološkog razvoja, rekla bih, na nikad većoj prekretnici. S jedne strane trka s brzinom, klikanošću, pažnjom čitatelja, slušatelja, gledatelja, kojima se "na pladnju" nude u svakom trenutku stostruki izbori raznih informacija. A s druge nužna potreba za opstankom kvalitetnog novinarstva koje počiva na istraživanju, propitivanju, znanju, neprepisivanju, stavljanju u fokus bitnih tema od interesa javnosti, od politike do gospodarstva i kulture. Kako u toj nesmiljenoj konkurenciji s društvenim mrežama, koje su globalne posredničke platforme a ne mediji u pravom smislu riječi, jer nemaju ni novinare ni uredničku odgovornost, dospjeti do mladih generacija? Nimalo lak zadatak za sve nas, za cijelo društvo. U tom smislu medijska pismenost nije nikakva fraza, već nasušna potreba, od vrtića. Da kritički razmišljamo i analiziramo štogod pročitamo, ili kako se to još zna reći što "konzumiramo" u globalnom medijskom svijetu. Jer konzumiramo goleme količine svega i svačega, a na kraju dana često ostajemo gladni istine.
