Libijski militant Ahmed Abu Khattala u SAD-u je osuđen na 22 godine kazne zatvora radi pokolja u Benghaziju 2012. godine kada je napadnut američki konzulat i CIA-ina zgrada. Veliki dio javnosti i obitelji žrtava nezadovoljan je jer sudac Christopher R. Cooper nije dosudio kaznu doživotnog zatvora.
Svojevrstan je to epilog velikog skandala iz doba Baracka Obame i Hillary Clinton kada je njegova administracija optužena za nemar, a dio krivnje radi sigurnosnih propusta je na sebe preuzela upravo Clinton.
Usprkos neprestanim optužbama protiv Baracka Obame i njegove administracije čak je deset istraga, od njih šest vođenih od strane Republikanaca, pokazalo kako se nitko iz administracije nije ponio mimo pravila. Četiri službenika State Departmenta kritizirani su jer su odbili zahtjeve da se, nedugo prije napada, američkom konzulatu doda zaštita. Jedna je osoba iz State Departmenta dala ostavku, a tadašnja državna tajnica Clinton na sebe je preuzela odgovornost radi propusta.
Izrazila je žaljenje, ali je tijekom saslušanja ispred Kongresa 2013. godine rekla kako su "odluke o osiguranju donosili drugi" te da ona zahtjeve za jačim osiguranjem nije niti vidjela, a kamoli odbila.
Clinton je radi skandala više puta morala odrađivati saslušanja, a nekoliko dana prije jednog takvog nastupa ispred Kongresa javljeno je da je dehidrirala radi gripe, pala i dobila potres mozga. Njezino je saslušanje odgođeno, a dio Republikanaca podrugljivo je zaključio kako je riječ o "diplomatskoj bolesti".
Optužena je i kako se skupa sa suradnicima "ignorirala atmosferu, prosvjede prije napada te inspiriranost ondašnjih militanata neredima u Kairu". Posebno je upitno zašto nakon napada na konzulat nisu odaslane snage već je, de facto, dopušten još jedan kasniji napad u kojem su poginula dva agenta.
John McCain rekao joj je kako "je jasno da ne govore sve što znaju i što su znali jer ljudi na obične spontane prosvjede ne donose oružje koje je vidljivo na videima, a mi niti četiri mjeseca kasnije nemamo informacije o tome što se odogralo".
Clinton je priznala da se u "to doba događalo mnogo toga te da su primali prijetnje, ali je procjena bila da se treba fokusirati na Kairo".
Benghazi se Hillary Clinton, skupa s aferom mailovi, najviše spočitavao tijekom predsjedničke kampanje. Ta su dva skandala i povezana jer se kroz curenje Hillarynih mailova sa privatnog servera moglo saznati da je Clinton pomiješala imena ubijenih i od savjetnika dobivala niz nepotvrđenih teorija zavjere zašto se napad dogodio poput onog da su militanti konzulat napali radi antiislamskog filma desničarskog ekstremista iz Kalifornije, što se kasnije pokazalo da nije točno.
Trump, kao i veliki dio Republikanaca, aferu mail i Benghazi koristili su kao argument da je Clinton nepouzdana, nesmotrena, nekompetentna te da joj dobrobit nacije nije prva stvar na pameti. I dio liberala smatra da je afera Benghazi krivo odrađena od strane tadašnje administracije te da je cijela stvar trebala biti mnogo transparentnija, a Clinton je trebala svojevoljnije surađivati.
Godine 2016. završila je jedna od najduljih i najskupljih istraga Kongresa u povijesti i objavljen je finalni dokument o Benghaziju gdje se na 800 stranica elaborira zašto, suprotno tvrdnjama ministarstva obrane, CIA-e i State Departmenta, Hillary Clinton nije kriva niti odgovorna radi napada koji je rezultirao s četiri žrtve. No, njezin je ugled već bio nagrižen.
Khattala je, pak, prošle godine osuđen po četiri točke optužnice, a oslobođen po 14 točaka nakon suđenja koje je trajalo sedam tjedana. Porota ga je proglasila krivim radi terorizma i napada na diplomatsku instituciju, ali ne i na obližnju bazu CIA-e. Oslobođen je optužbi za ubojstvo.
Presudom Khattali nisu zadovoljni niti tužitelji koji tvrde kako je kriv i odgovoran za ubojstva ambasadora J. Christophera Stevensa, još jednog zaposlenika State Departmenta, Seana Smitha i dvojice agenata CIA.
Tužitelji su, uz pomoć FBI-ja, predstavili niz dokaza protiv Khattale, a uzdali su se i u doušnika koji je, piše New York Times, zadobio povjerenje optuženika te svjedočio protiv njega tijekom suđenja. Postoji i video materijal Khattale sa puškom u diplomatskoj ustanovi u koju su probili članovi njegove milicije.
Ambasador Stevens i Sean Smith umrli su tamo, a nekoliko sati kasnije militanti su napali i obližnju bazu CIA-e, te su tamo ubijeni Tyrone S. Woods i Glen A. Doherty, dok je troje ljudi ranjeno.
Tužitelji su bili sigurni kako je posjedovanje poluautomatskog oružja tijekom počinjenja zločina sasvim dovoljno da ga se spremi u zatvor do kraja života, no sudac Cooper se s time nije složio, iako je u završnoj riječi rekao da je Khattala bio "sudionik i vođa".
Većinu života Khattala je proveo u zatvoru u Tripoliju gdje ga je utamničio Gaddafijev režim radi ekstremizma. Tijekom pobune protiv Moamara al-Gaddafija on je 2011. sastavio vlastitu grupu od dvadesetak ratnika.
Sudac Cooper rekao je kako je Khattala zapravo osuđen radi zločina protiv imovine te da njegovi postupci ne zaslužuju doživotni zatvor, te je naglasio kako ovo suđenje podcrtava efikasnost, profesionalnost i pravednost američkog sustava u usporedbi s vojnim tribunalima, kao primjer je naveo da zatvorenici u Guantanamu za zločine iz 2001. čekaju početak suđenja koji kreće tek 2020.
Odgovor je to Republikancima, a posebno Jeffu Sessionsu, koji tvrde da bi optuženi za terorizam trebali biti procesuirani na vojnom sudu, prvenstveni jer ne zaslužuju ista prava kao obični kriminalci te ih ne bi uopće trebalo dovoditi u SAD.
Članovi obitelji ubijenih, posebno Tyrone S. Woodsa, kažu kako je Khattala "čistokrvni terorist koji se ne kaje" te su se zapitali kakvu poruku sud šalje sličnima njemu.
Jedan od tužitelja, Michael C. DiLorenzo, usporedio je Khattalin slučaj s bombardiranjem američkih ambasada u Keniji i Tanzaniji 1998. godine. Čovjek optužen za zločine, Ahmed Khalfan Ghailani, oslobođen je po 280 točaka optužnice, te osuđen na doživotni zatvor na temelju samo jedne točke, no sudac Cooper bio je skeptičan prema usporedbi.
