Da su nužna veća ulaganja u stadion Poljud u Splitu kako bi se sačuvao kao jedan od najvećih bisera moderne arhitekture ne govori se samo proteklih nekoliko tjedana ili godina, o tome se priča više od dva desetljeća. No u cijelom tom dugom periodu, osim priče o njegovoj rehabilitaciji, revitalizaciji, a time i adekvatnoj valorizaciji u nekom konkretnijem smislu, nije se dogodilo ništa značajnije. Istina, ulagalo se u terene i pojedine prostore unutar stadiona, ali time se samo sačuvala njegova suštinska funkcionalnost.
Oluja koja je 8. srpnja poharala Split i oštetila krov od leksana iznad tribina sad je konačno i zorno pokazala ono što stručna javnost već odavno zna. Poljudska ljepotica je krhka, a njezinih 46 godina znači da je ozbiljno zakoračila u zrelost koju više nitko ne može ignorirati, i to ne samo iz estetskih razloga, već i onih sigurnosnih.
Nakon oštećenja uzrokovanih orkanskim udarima vjetra, novi gradonačelnik Tomislav Šuta natječaj je poništio, a to je njegova prethodnika potaknulo da izrazi sumnje da se od natječaja odustalo jer su ga "odbili namjestiti za jednog od najvećih HDZ-ovih donatora". Nadalje, Puljak je objavio i da će "HDZ napraviti sve da ga ipak namjesti za tu firmu, i to s puno većim iznosom. Treba samo pratiti trag novca". I tako je Poljud, ni kriv ni dužan, postao dio političke igre iako bi glavna riječ trebala pripasti onima koji će njegovu vrijednost mjeriti u urbanističkom i arhitektonskom značaju, kao i njegovoj važnosti u kolektivnoj memoriji jednoga grada, grada koji živi Hajduk i njegovu kuću.
Baš na tu temu oglasili su se iz Društva arhitekata Split navodeći kako oni, kao strukovna organizacija odgovorna za promicanje javnog interesa u prostornom razvoju grada, smatraju svojom profesionalnom i društvenom obvezom upozoriti na ozbiljne manjkavosti u dosadašnjem pristupu javnoj raspravi o budućnosti stadiona Poljud.
- Nažalost, proteklih tjedana svjedočimo izrazito neorganiziranom, nesustavnom i nestručnom procesu donošenja odluka o objektu od iznimnog urbanističkog, kulturnog i sportskog značaja za Split. Odsutnost transparentnog i strukturiranog procesa, neuključivanje relevantnih stručnjaka i nepostojanje jasno definiranih kriterija za evaluaciju mogućih scenarija predstavlja ozbiljan propust u upravljanju javnim prostorom. Umjesto da se pitanje sagleda u kontekstu dugoročnih razvojnih interesa grada, sporta i kulture, odluke se oblikuju pod utjecajem parcijalnih stavova i kratkoročnih političkih interesa. Rješavanje tako složenog pitanja kao što je pitanje stadiona Poljud mora započeti strateškim, interdisciplinarnim i financijski promišljenim pristupom. Gradnja ili obnova stadiona ne svodi se samo na pitanje kapaciteta tribina, već podrazumijeva sveobuhvatnu analizu u domeni urbanističkog razvoja, prostornog planiranja, kulturne baštine i ekonomske održivosti, odnosno definiranjem jasnog projektnog zadatka koji uvažava potrebe široke lepeze dionika i korisnika - objavili su iz DAS-a dodajući kako je stadion Poljud zaštićen kao kulturno dobro upravo zbog jedinstvene forme, revolucionarne konstrukcije i simbiotičke uklopljenosti u splitsku vizuru.
Stadion je, podsjetimo, završen 1979. godine, a njegova gradnja bila je dio velikog urbanističkog zamašnjaka u Splitu uoči održavanja Mediteranskih igara. Od te godine naovamo u dom Hajduka jednostavno se nije ulagalo dovoljno niti u kontinuitetu iako bi svako toliko krenula priča o nužnosti obnove. I logično, iz godine u godinu, iznos potreban da bi se ovaj urbanistički biser temeljito obnovio i time sačuvao postajao je sve veći. I kad se konačno nešto pokrenulo, promijenila se splitska vlast, dogodila se oluja te je Poljud postao igralište za političare i njihova prepucavanja i obećanja.
OVDJE pročitajte cijeli tekst
