Tijekom cijelog rata postojale su trzavice između vodstva u Beogradu, srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova, Vojske Jugoslavije s jedne i lokalnih Srba u Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj s druge strane. Neslaganje je eskaliralo kad su Srbi odbacili Vance-Owenov mirovni plan iz 1993., zbog čega im je Milošević nametnuo blokadu, u nadi da će popustiti pod pritiskom, piše Iva Vukušić u knjizi ‘Srpske paravojske i raspad Jugoslavije’.
Te napetosti i neslaganja između Beograda i bosanskih Srba nisu remetile ideološko, političko i vojno jedinstvo kad je bila riječ o široj slici. Dalje od očiju javnosti, savezništvo između vojnih i sigurnosnih službi i obavještajne zajednice s obiju strana Drine održavalo se, a Srbija je i dalje potajno opskrbljivala one koje je tjerala na mir. Cijelo to vrijeme jedinice povezane s režimom i dalje su se raspoređivale i koristile kako bi se osigurala dominacija na terenu.
Neki od najstrašnijih napada srpskih paravojnih formacija na civile zabilježeni su krajem 1991. u Hrvatskoj, u mjestima kao što su Dalj, Lovas, Voćin, Vukovar i Škabrnja. Godine 1992. Bosnu i Hercegovinu obilježili su dolazak i napadi srpskih paravojnih jedinica u Bijeljini, Zvorniku, Višegradu, Doboju, Bosanskom Šamcu, Ključu, Prijedoru, Rogatici, Vlasenici... Napadi su doživjeli vrhunac potkraj 1991. i u prvoj polovini 1992., a onda su se donekle smanjili, da bi se ponovno pojačali pred kraj rata: “Tijekom 1994. i 1995. snage povezane sa srpskim MUP-om zajednički su djelovale u zapadnoj Bosni, u operaciji ‘Pauk’, a u ljeto 1995. paravojne snage djelovale su na nizu lokacija širom Bosne i Hercegovine, gdje su Škorpioni pružali podršku jedinicama VRS-a u zauzimanju Srebrenice, dok su Arkanovi ljudi otišli u Sanski Most”.
Profesionalne jedinice, Crvene beretke, Arkanov SDG i Škorpioni, bile su režimske formacije, a da pritom formalno nisu predstavljale državu. Crvene beretke imale su baze za obuku i u samoj Srbiji, naprimjer u Ležimiru na Fruškoj gori. Centar je osnovan u jesen 1991. godine: “Kao što smo već naveli, uspješni polaznici obuke odlazili su drugamo, kako bi obučavali druge. Bili su to ljudi koji su poslije zapovijedali satelitskim jedinicama. Neki od najistaknutijih zapovjednika bili su Radojica Božović Rajo ili Kobac, Živojin Ivanović ili Žika Crnogorac, Vasilije Mijović Vaso, Dragan Đorđević Crni, Zvezdan Jovanović Zmija, Dragan Filipović Fića, Milan Radonjić Medo, Goran Opačić Klempo i drugi, piše Vukušić.
Bilo je slučajeva kada su paravojne snage preuzele vlast u pojedinim lokalnim sredinama: “Ispitivanje granica ilustrirat će nekoliko primjera: napad šešeljevaca na policijsku stanicu u Bijeljini, slučaj kad su pripadnici paravojnih snaga u Zvorniku maltretirali jednog ministra Republike Srpske i natjerali ga da poput životinje pase travu, te Arkan, koji je ošamario oficira Vojske Republike Srpske.
Crvene beretke, koje su 1996. godine prerasle u Jedinicu za specijalne operacije (JSO) Državne bezbednosti. Tijekom posljednje četiri godine Miloševićeve vladavine Srbija se sve više kriminalizirala preko pripadnika Državne bezbednosti koji su sudjelovali u atentatima na Miloševićeve političke protivnike. Sve veća kriminalizacija obuhvaćala je šverc droge, iznude i otmice radi dobivanja otkupnine, a provodili su ih pripadnici Državne bezbednosti i JSO-a: “Nakon završetka ratovanja u Hrvatskoj i BiH, nasilni, osokoljeni muškarci vratili su se kući, a s njima je došlo i nasilje”.
Milošević je 2000. izgubio vlast i zbog toga što je dopustio da se JSO stavi na stranu opozicije. Međutim, reformistička koalicijska vlada koja je došla na vlast nakon Miloševića nije imala dovoljno snage nadvladati sve snažnije savezništvo između Specijalne jedinice i Zemunskog klana, čija je suradnja dodatno kriminalizirala državu:
“Korumpiranost države bila je duboka, ali ne i potpuna, a nakon što su pripadnici JSO-a u ožujku 2003. ubili premijera Đinđića, u pokušaju samoodržanja, država je smogla određenu snagu da ponovno uspostavi kontrolu”.
Cijeli tekst o srpskim paravojnim formacijama možete pročitati OVDJE.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Seselja je dubre