Naoružani samo limenom kutijom s keksima, termosicom kave i kartonom zobenog mlijeka, nekolicina aktivista provela je prošloga tjedna sunčano poslijepodne ispred tvornice u središtu Berlina pokušavajući podijeliti letke radnicima koji su ulazili i izlazili iz kruga poduzeća.
Tvornica u staroj radničkoj četvrti Wedding nalazi se usred kontroverzne tranzicije. Od ovoga ljeta većina od njezinih 350 radnika bit će raspoređena na proizvodnju granata za streljivo velikog kalibra - iako na lokaciji neće biti stvarnog eksploziva, naglašava tvrtka Pierburg, podružnica proizvodnog diva Rheinmetall.
- Naš je cilj ući u razgovor s radnicima ovdje - rekao je Andreas iz Berlinskog saveza protiv proizvodnje oružja (BBgW), skupine od oko 30 organizacija koje se protive onome što doživljavaju kao postupnu militarizaciju njemačke industrije. U lecima koje je dijelio stoji: "Mi smo na vašoj strani". Naglašavaju kako su svi pogođeni krizom, rezovima i prijetnjom nezaposlenosti, ali smatraju da ratna industrija i obrambena proizvodnja nisu rješenje.U letku radnici pozivaju na dolazak na lokalne sastanke kako bi raspravili na koji način uvjeriti poduzeća da se vrati civilnoj proizvodnji, piše Deutsche Welle.
No prosvjednici nisu imali mnogo uspjeha. Nekolicina radnika koja je prolazila kroz vrata žurila je dalje, obično je odbijala uzeti letke ili je držala prozore automobila zatvorenima dok su ih portiri propuštali.
- Wow, stvarno se vidi koliko su nervozni - primijetio je jedan prosvjednik. Spomenuti Andreas sumnja da je radnicima rečeno da ne razgovaraju s aktivistima.
Ni lokalni stanovnici nisu bili oduševljeni time što će Wedding prvi put nakon Drugog svjetskog rata postati dom tvornice oružja. Taj dio grada, tradicionalno lijevo orijentirana radnička četvrt, nekoć se nazivao "Crveni Wedding" i svjedočio je sukobima radničkih skupina i policije tijekom takozvanog „krvavog svibnja“ 1929. godine.
- Ja sam dijete rata, mene i brata su evakuirali, svi smo protiv rata. Što se mene tiče, ne bi oružje trebali proizvoditi ovdje, ja to ne želim. S druge strane, moramo se zaštititi - rekla je za DW jedna 87-godišnja prolaznica.
Andreas ima razumijevanja za položaj radnika.
- Radnicima je potreban posao. Dilema je to što u kapitalističkom sustavu radnici nemaju pravo odlučivati o tome što će se zapravo proizvoditi u pogonu. Ipak, možete planirati i predlagati te pristupiti upravi s kritikama, a pogon poput ovoga mogao bi proizvoditi i nešto drugo nego granate – kazao je Andreas koji nije želio otkriti svoje prezime.
Bilo je znakova da ni neki zaposlenici nisu posve zadovoljni tranzicijom.
Mislim da je to sra**! Ali nije me briga jer ovdje neću još dugo raditi. Idem u mirovinu – poručila je jedna zaposlenica dok je automobilom napuštala tvornicu. Nije željela reći ništa više.
Tehnološki div Rheinmetall jedan je od najvećih njemačkih industrijskih proizvođača, specijaliziran za strojarstvo, automobilske dijelove, a posljednjih godina sve više i oružje. Tvrtka sudjeluje u izgradnji različitih vozila koje koristi njemačka vojska i neki njezini partneri iz NATO-a, uključujući tenk Panther koji je trenutačno u razvoju. Njezin odjel Oružje i streljivo, u koji spada i tvornica Pierburg, specijaliziran je za streljivo srednjeg i velikog kalibra za ta vozila. Cijena dionica Rheinmetalla porasla je 16 puta od ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine.
U izjavi za DW, iz Rheinmetalla poručuju da je prenamjena tvornice u proizvodnju oružja odgovor na "gospodarska kretanja obilježena padom prodaje u automobilskom sektoru i istodobnim golemim porastom potražnje u vojnom sektoru".
- Drago nam je što će nam ova promjena omogućiti da i ubuduće nudimo sigurna radna mjesta zaposlenicima u berlinskom pogonu – dodali su u izjavi.
Mnogi smatraju da radnici jednostavno nemaju izbora.
- Naravno da nisu oduševljeni onime što proizvode. Mislim da nitko ne voli proizvoditi za obrambenu industriju - rekao je Klaus Murawski, član berlinske podružnice sindikata IG Metall koji poznaje članove radničkog vijeća u pogonu Pierburg. Iako ima razumijevanja za prosvjede, Murawski u njima nije sudjelovao jer je smatrao da prosvjednici radnike dovode u položaj "krivnje zbog sudjelovanja".
- Koje alternative nude radnicima? Ne radi se o savjesti; to je egzistencijalno pitanje za te radnike – kazao je Murawski.
Sindikat IG Metall, koji predstavlja mnoge radnike u tvornici Pierburg, također je podijeljen.
- Za nas u IG Metallu to nije laka tema. Naš statut kaže da smo za mir, za demilitarizaciju, ali istodobno kaže i da želimo braniti slobodni demokratski društveni poredak. I prije svega, mi predstavljamo zaposlene - kaže Constantin Borchelt, predsjednik IG Metalla Berlin.
Borchelt nije uvjeren u gospodarski argument za militarizaciju.
- Potrebna su nam ulaganja u proizvode budućnosti i pritom ne mislimo na oružje. Iz povijesti znamo da obrambena proizvodnja nije beskonačna – kazao je Borchelt.
Njemačka vlada, poput mnogih europskih vlada, aktivno više ulaže u obranu kao odgovor na promijenjenu geopolitičku situaciju, uz ono što mnogi doživljavaju kao povećanu prijetnju iz Rusije pod predsjednikom Vladimirom Putinom te neizvjesnost u vezi s američkom zaštitom pod predsjednikom Donaldom Trumpom. Prošlog ožujka njemački parlament dogovorio je paket zaduživanja vrijedan nekoliko stotina milijardi eura za ulaganja u obranu i infrastrukturu. Od tada stotine njemačkih tvornica tiho prelaze na vojnu proizvodnju, piše Deutsche Welle.
Andreas i nekolicina prosvjednika iz BBgW-a namjeravaju se uskoro vratiti pred vrata tvornice kako bi ponovno pokušali stupiti u kontakt s radnicima. Smatra da je militarizacija njemačke industrije opasna pogreška.
- Oni koji su naoružani spremniji su voditi rizičniju vanjsku politiku. Moramo pogledati zašto Njemačka to čini. Zašto Merz kaže da Njemačka treba postati svjetska sila? Naravno da bi se to moglo obiti o glavu Njemačkoj. To bi bio rat – zaključio je Andreas.
