Lalovcu će trebati velika pluća da napravi sve što treba, rekao je premijer Milanović prije godinu dana kada je Boris Lalovac sjedao u fotelju Ministarstva financija.
Do tada javnost gotovo da nije znala da Lalovac postoji. Dočekalo ga je 318.000 građana s blokiranim računima zbog 40 milijardi kuna, BDP od -0,4 posto iz prvog tromjesečja 2014., rastrošne agencije, divljanje švicarskog franka, utaje poreza...
U moru problema, Lalovac je ipak uspio u svom jednogodišnjem mandatu zamrznuti švicarski franak, smanjiti porez na plaće i povećati prihode građanima, omogućiti obrtnicima da PDV plaćaju kad sami naplate račune, udariti po agencijama i njihovim troškovima, osnovati ured za lov poreznih muljatora, javno se suprotstaviti rastrošnim kolegama, bankarima, ali i samom guverneru HNB-a Borisu Vujčiću.
"Guverner gotovo nikad nema vremena za sastanak s ministrom financija. Ponašao se kao da mu je jedina briga vlastita plaća i da preživi mandat sa što manje znojenja. Pazite, ima 10 milijardi kuna koje može osloboditi i olakšati građanima život, ali neće. Zašto? Jer ne mora. Svi se pozivaju na socijalnu osviještenost, a kada trebaju to i pokazati - ništa, nemaju za to vremena. Uostalom guverner i njegovi “vicevi” žive u nekom paralelnom svijetu gdje se plaće broje u desecima tisuća kuna. Šest su puta više od hrvatskog prosjeka. Od tuda i ta cijepljenost od empatije prema građanima", pojašnjava nam dobro upućeni izvor iz Vlade odnose na relaciji Lalovac - Vujčić.
Dodaje da se za razliku od guvernera Vujčića, ministar financija može staviti u kožu građana jer dolazi iz privatnog sektora i politika ga nije opčinila.
Lalovac je za 24sata ispričao svoj životni put, od dolaska u Zagreb, rada za privatnike i ispodprosječnu hrvatsku plaću. Osjetio je i što znači biti bez posla kao i vraćati dugove, a i sam ima kredit u švicarskim francima.
Rata je i njemu od početnih 3000 kuna skočila na oko 6000 kuna. Ipak, uvijek kad spomene taj kredit nastavi:
"Ja sa svojom plaćom mogu to podmirivati, ali mnogi ne mogu i u tome je problem."
"Kako biti socijalno osjetljiv ako niste bili u koži ljudi koji to isto prolaze. Mogu premijer i ministri pričati da znaju kako je ljudima, ali ako ćemo iskreno, nemaju oni ni ideje. Sit gladnom ne vjeruje. Mislim da je to ono što Lalovca izdvaja od ostatka Vlade i održava mu socijanu svijest na životu", dodaje naš izvor.
S obzirom na to da se o Lalovcu znalo manje nego o bigfootu kada je preuzimao ministarstvo, mnogi su sa strepnjom gledali kako sjeda u Linićevu fotelju. Kolege iz Vlade, kako doznajemo, vjerovali su da će “lako s njim”.
Prevarili su se. Prve očite trzavice počele su čim ih je Lalovac tražio uštede. Bilo je to uoči rebalansa državnog proračuna potkraj 2014.
"Padale su teške riječi i najblaže rečeno. Kolege su mu se žestoko suprotstavljali kao da traži da daju novac iz vlastitih džepova. Znam da je bio šokiran tolikim otporom i rekao mi je: ‘Što njima nije jasno, pa ne mogu trošiti ono što nemaju’. Čak su ga tužakali premijeru, no Milanović nije htio ni čuti i dao mu je slobodne ruke da reže gdje treba", kaže nam dobro upućen sugovornik iz Vlade.
Na kraju je uspio natjerati ministre da smanje rashode za 544 milijuna kuna. Sjećamo se Lalovčeva ispada bijesa u listopadu prošle godine.
"Na što ste ‘utukli’ 1,2 milijarde kuna", grmio je na kolege’ vidjevši koliko se trošilo na komociju i udobnost, odnosno na urede, režije, održavanje. Umjesto da se koriste državni prostori kojih je 2014. od 2000, 700 zjapilo prazno, neki ministri poput Zmajlovića i Grčića radije su milijune kuna davali za najam poslovnih prostora.
Tek što se obračunao s kolegama, uslijedila je “muka po franku”. Divljanje švicarske valute, zbog koje je dio građana već bilo u dužničkom ropstvu, natjerala je Lalovca u bitku s bankarima.
Na to “bojište” njegovi prethodnici, osim Linića, nisu se usudili kročiti. Bankari isprva nisu ništa htjeli pa su onda popustili i pristali na zamrzavanje tečaja no na pola godine.
Lalovac je po cijenu ustavne tužbe rekao da ako mogu pola godine mogu i godinu. To je ponovio i premijer.
"Zamislite da su dogovorili pola godine. Danas bi dužnici bili u novom krugu pakla. Do sada bankari nisu sjeli ni dogovorili se. Štoviše, koliko čujem, sada su uzeli revizora iz vana, jer sami se nisu našli zajednički jezik, da onda iznesu svoje modele za dužnike ovisno o tome koliko imaju imovine, je li im to jedina nekretnina za koju su digli kredit i slično. Dakle ministar će do kraja godine morati s njima to riješiti, a bankama se naravno ne žuri", dodaje naš sugovornik.
U međuvremenu, bankari predvođeni Zoranom Bohačekom pokušali su nagovoriti Lalovca da država preuzme stanove od dužnika i da im ih iznajmljuje.
"Bohaček je Lalovca bio susreo slučajno na ulici i nakon što su se pozdravili, onako usput mu je predložio taj model. Lalovac je poludio i stao galamiti nasred ceste. Nije mogao vjerovati da su došli na ideju da država, koja ni sama ne zna što da radi sa svojim nekretninama, uzima ljudima stanove koje su djelomično otplatili i daje im ih u najam i još bankama ostaju dužni za kredit. Rekao mi je da ne zna kako nekome padne na pamet takvo što da predloži", priča nam izvor iz Vlade.
Bila je to još jedna kap u zaoštravanju odnosa između ministra i bankara. Lalovca je očito posebno razbjesnila činjenica da banke žele na građanima zaraditi na vrijednosti jednog stana još za dva, a istodobno su davali milijarde kuna kredita tvrtkama s nezaposlenima i bez prihoda. Tvrtke su uredno uzele novac, a projekti su još urednije neostvareni.
"A gledajte, od nekuda trebaju naplatiti te svoje propale poteze pa su valjda našli za to ove dužnike u francima. Istodobno uredno primaju bonuse i množe zaradu i kod njih nema krize pa ih nije briga", dodaje naš sugovornik.
A zašto nije briga ni guvernera Vujčića i njegove viceguvernere, otkrili su članovi Udruge Franak. Tražili su popis njihove imovine i plaća.
Šef HNB-a tako mjesečno ima neto primanja od 36.000 kuna, a njegov zamjenik Relja Martić 30.000 kuna. Guverner Vujčić, koji je trebao u Saboru iznijeti polugodišnje izvješće HNB-a potkraj ožujka, na raspravu je poslao svog zamjenika.
Nije problem što je Martić izvještavao, ali je problem što je usred komentara HDZ-ova Gorana Marića napustio Sabornicu. HDZovac je govorio da HNB nije adekvatno odgovorio na problem zaduživanja u švicarcima.
"Vi niste tu da samo upozoravate na negativne pojave i rizike nego da ih spriječite... cijela Hrvatska je pod ovrhama, a vi bježite iz Sabora dok govorim, sjajno", rekao je Marić u nevjerici gledajući kako Vujčićev zamjenik šeće prema izlazu.
Inače, Martić u HNB-u radi od 1978., a od 1987. do danas je na rukovodećim mjestima te je četiri mandata proveo kao viceguverner da bi postao zamjenik.
Do sada se samo govorilo o Hrvatima koji vani štede milijune, a pitanje je kako su ih zaradili i jesu li platili poreze. To se, naravno ne tiče onih koji za sve što posjeduju, imaju i pisani trag te su podmirili sva potraživanja prema državi.
Da bi država stala na kraj poreznim muljatorima, Lalovac je lani osnovao porezni Uskok. Doznajemo da je do sada na razgovoru u poreznoj upravi bilo 20 ljudi koji još dokazuju podrijetlo imovine. Samo njih 14 ima vani na računima ušteđeno 1,7 milijardi kuna.
Ako nisu platili porez, državi će morati uplatiti više od 600 milijuna kuna. Mnogi Ministarstvo financija prozivaju za populističke poteze te jednim od njih smatraju takozvane oproste dugova građanima.
To je potakao i osmislio Lalovac, no realizaciju je preuzela ministrica Milanka Opačić i Ministarstvo socijalne skrbi.
Broj blokiranih građana je narastao te je unatoč oprostima dugova premašio 320.000, a građani su u blokadama zbog ukupnog duga zbog 32 milijarde kuna.
Gledajući zadnje izvještaje Eurostata, situacija u zemlji je još gora. Točnije gori smo od Grka. Država je dužna 280 milijardi kuna, a građani i tvrtke ukupno duguju 420 milijardi kuna. U takvom stanju teško će se gospodarstvo pomaknuti s mrtve točke.
Ni bankari ne olakšavaju situaciju pa ministar najavljuje smanjenje zateznih kamata koje bi trebale pasti s 12 i 14 na 8,14 posto. Mali predah su građani doživjeli početkom godine kada su promijenili Zakon o porezu na dohodak pa su neto iznosi plaća porasli, ali ne i za državne službenike.
Taman kad se činilo da krenuti na bolje, dobili smo hladan tuš iz Bruxellesa. Lalovac je nagazio agencije i krenuo u realizaciju obećanja Kukuriku koalicije s početka mandata. Odlučio je smanjiti njihov broj, kao i plaće, najam prostora, automobile i slično za dvije milijarde kuna.
Europska komisija je tražila još ušteda pa su skočile cijene trošarina. No Lalovac da bi završio svoju misiju, doznajemo, želi izmjenama Zakona o stambenim kreditima osloboditi građane od dužničkog ropstva.
