Jesu li se hrvatske banke doista zadužile u francima? Guverner Vujičić tvrdi da jesu, ali profesori Ekonomskog fakulteta Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević - koji su još 2012. godine u posebnoj studiji upozorili da su takve tvrdnje netočne - sad su iznijeli i dokaze da nisu. Banke su se, ukratko, samo za dio kredita plasiranih u francima zadužile u toj valuti, a sve drugo su špekulativne operacije teško razumljive običnim smrtnicima. Pojednostavljeno: banke uglavnom nisu uzimale franke, ali su vrijednost kredita iskazivale u toj valuti, knjigovodstveno imaju načina da to pokriju, a sve su rizike prevalili na klijente... Profesorski dvojac objasnio je na konferenciji za novinare u srijedu cijeli mehanizam bankarske obmane.
Franak nije ‘ušao’ u hrvatski bankovni sustav novčanim tokom
"Do četvrtog kvartala 2008. banke su odobrile ukupno 39,3 milijarde kuna kredita s valutnom klauzulom u CHF iz izvora koji čine 11,7 milijardi kn primljenih kredita i depozita u CHF. Otvorena pozicija za pokriće izloženosti u CHF je bila 27,6 milijardi kn (70,2%) . Zbog toga je banka ugovorila terminski posao u približnoj toj vrijednosti. Dakle, banke su najprije kreirale proizvod u CHF koji su prodali građanima, a tek poslije su regulirale ravnotežu pozicije. Nadalje, do kraja 2014. godine stanje odobrenih kredita uz valutnu klauzulu CHF bilo je 22,3 milijarde kn, a primljeni depoziti i krediti u CHF su iznosili 15,8 milijardi kn, pa je otvorena devizna pozicija za pokriće u CHF bila u vrijednosti od 6,5 milijardi kn koje su pokrivene na isti način. Prema tome, jasno je da švicarski franak nije ‘ušao’ u hrvatski bankovni sustav novčanim tokom, banke se nisu efektivno zadužile u CHF niti je uslijedila njegova prodaja ili konverzija u kune u onoj vrijednosti u kojem su zadužili građane."
Ukratko, one su dio obveza u CHF pokrile špekulativnim poslovima na terminskim tržištima, a rizik i gubitak na špekulaciji prebacili na građane dužnike. Dužnici su tako, bez svoje volje, postali sudionici rizičnih špekulativnih poslova na inozemnim tržištima kapitala, gubitnici i žrtve valutnih ratova. Špekulacije su dopuštene u vlastito ime i za vlastiti račun institucije, nikako ne na račun i štetu klijenta koji kao korisnik kredita o izvedenim instrumentima (derivatima) ne mora ništa znati niti razumjeti kako se njima trguje.
Gubitak hrvatskih banaka od 3,3 mlrd kn je dobitak njihovih majki
Ljubo Jurčić je jasan: To je čista matematika, a njih su dvojica tu pravi stručnjaci. Jakovčević je pročelnik Katedre za financije EFZG-a, koji je bio i član uprave Convest banke, član NO HPB-a, radio je i Osiguranju Zagreb te kao izvršni direktor Croatia banke. Proveo je nekoliko godina i u INA Naftaplinu, IKEA-i te u jednoj revizorskoj tvrtki. Usavršavao se u SAD-u, Mađarskoj, Češkoj, Irskoj, Francuskoj.... Glavna područja interesa analitičara Ivana Lovrinovića su monetarna politika, međunarodni financijski menadžment, monetarna politika EU i investicijsko bankarstvo, a jedno vrijeme bio je i dekan Ekonomskog fakulteta. Autor je i knjige “Globalne financije”, u kojoj je obradio sve najvažnije probleme međunarodne eko nomije i financija, a deviznom tečaju, tržištu i upravljanju valutnim rizikom posvetio je polovicu knjige. Banke su napale ovu dvojicu profesora baš zbog njihove neporecive stručnosti. Nije isto, naime, kada te tvrdnje iznose ovakvi autoriteti i kada ih iznose unesrećeni i neupućeni klijenti. Profesori su dokazali i da su banke već 2010. ostvarile ekstraprofit.
"Gubitak hrvatskih banaka od 3,3 mlrd kn je dobitak njihovih majki", tvrde profesori, a taj gubitak su hrvatske banke nadoknadile iskazanom dobiti od tečajnih razlika u vrijednosti od 3,5 mlrd kn. Prema tome, hrvatske banke su u istoj godini zaradile 200 milijuna kn, a na razini grupe ili konsolidirana izvješća grupa je zaradila ekstradobit u iznosu od 3,5 mlrd kn, sve na teret hrvatskih dužnika....
Snižavanje kamatne stope bez drugih poteza ne rješava problem
Na pitanje “mogu li banke podnijeti teret troška nepovoljna kretanja tečaja franka” dva profesora kažu: - Pitanje je irelevantno i deplasirano zbog toga što se nitko nije sjetio upitati se mogu li građani zaduženi s valutnom klauzulom u švicarskim francima podnijeti drastično povećane izdatke po anuitetima zbog revalvacije franka... Banke su u recesiji uspjele ostvariti goleme zarade. Tako su u razdoblju 2007.- 2014. imale 23,92 milijardi kn neto dobiti...
Profesori tvrde da je zamrzavanje otplatnog tečaja na 6,39 - samo predah dužnicima i nije trajno rješenje, ali bi “trajno rješenje moglo biti pripremljeno u roku tri mjeseca.” Snižavanje kamatne stope bez drugih poteza ne rješava problem jer su tečajne oscilacije toliko snažne da ih nikakvo snižavanje kamatnjaka ne može amortizirati.
Smatramo - zaključuju profesori - da bi, ako dužnici odustanu od kolektivne tužbe i prihvate pokretanje nagodbe, imalo smisla razmisliti o otpisu dijela glavnice kredita u mjeri koja bi kompenzirala učinke negativnih tečajnih razlika. Taj je model vrijedan pažnje i ako se pokaže interes obiju strana moguće je razraditi precizan model koji bi sadržavao slijedeće korake: a) banke otpisuju revalorizirani dio glavnice nastao zbog jačanja franka; b) krediti vezani uz franak definitivno se konvertiraju u kunske prema dogovorenom tečaju uz kamatnu stopu koja inače vrijedi na kunske kredite i koja je viša, što bankama ide u korist i c) sve otpise, rezervacije i vremenska razgraničenja treba odobriti HNB.
