Viralni uspjeh i visoka produkcijska vrijednost memova i stiliziranih videoisječaka uz pomoć umjetne inteligencije koji dolaze iz Irana iznenadili su mnoge na Zapadu. Kreću se od bombastičnih do humorističnih, od ratobornih do satiričnih, piše Independent.
Brojne Lego animacije prikazuju nadmudrenu američku vojsku i predsjednika Trumpa koji je izvan svoje lige, čas kako se povlači pred iranskim prkosom, čas kako manično nadgleda američke vojne gubitke. U jednoj verziji, Trump kao beba ismijava se zbog „igranja rata” na podu Ovalnog ureda, dok ga bodre dječje verzije državnog tajnika Marca Rubija i ministra obrane Petea Hegsetha.
🇮🇷 Iran posted a new Lego clip mocking U.S-Israeli strikes in Isfahan.
— Mario Nawfal (@MarioNawfal) April 7, 2026
The Lego department of foreign affairs is working overtime.pic.twitter.com/xAiXbOovtm https://t.co/cXpGURsq1G
Neki su reagirali fascinacijom i nevjericom prema visoko produciranim isječcima prilagođenima eri društvenih mreža, očito zbunjeni koliko su očekivano sofisticirani. No takve reakcije propuštaju nešto važno.
Ono što se čini novim jest format, ali sposobnost za takvu produkciju oduvijek je postojala. Iranska kulturna produkcija i državna propaganda jednostavno su se preselile u vizualnu gramatiku globalne meme kulture, povećavajući svoj doseg kroz humor i algoritamsku djeljivost. Time su pronašle i potpuno novu publiku, što se vidi i u listama poput „Top 5 Lego filmova iz Irana” te komentarima poput: „Iran objavio Lego diss track”.
IRAN: DROPPING LEGO VIDEOS LIKE BOMBS ON USA.#Iran pic.twitter.com/rmDTnEkqZm
— Far (@FARMLIK) April 6, 2026
Kako je to sažeo jedan komentator, „trolanje je na drugoj razini”; čak i uz domaća internetska ograničenja, produkcijski centri povezani s režimom nastavljaju izbacivati sadržaj koji dijele milijuni. Oštri, ironični i osmišljeni za viralno širenje, ti sadržaji spajaju nostalgiju za ikoničnim kulturnim proizvodima poput Lego kockica i Pixara s motivima antiimperijalizma i podrške potlačenima. Drugi videozapisi estetiziraju iranske ratne ciljeve i uspjehe kroz gamifikaciju nasilja, VR vojnu obuku i anime, jasno ciljajući mlađu publiku.
Ovo je u potpunosti u skladu s imidžom Islamske Republike, kako u pogledu medija koje koristi, tako i poruka koje prenosi. U samoj srži nalazi se binarni pogled na svijet koji globalnu politiku prikazuje kao sukob između potlačenih i tlačitelja. Takav narativ dobra i zla ne opisuje samo poziciju Irana, nego je uzdiže kao glasnogovornika svih onih koji se smatraju podređenima zapadnoj i izraelskoj moći. Pojednostavljene, stripovske priče o autsajderskim junacima koji ustaju protiv moćnih neprijatelja savršeno odgovaraju toj crno-bijeloj podjeli na „dobre” i „loše”. Suvremeni mem, iako na površini razigran, vrlo lako reproducira tu logiku: jer što je svijet društvenih mreža ako ne prostor podjela, moralizacije i pojednostavljivanja kroz slike u kojima se složene povijesti i ideološke pozicije svode na lako prepoznatljive i djeljive forme.
Ovaj zaokret prema videozapisima generiranima umjetnom inteligencijom tek je najnovija faza iranskog korištenja novih medija u ključnim političkim trenucima. Kroz povijest, u razdobljima velikih političkih potresa, Iranci su pronalazili dostupne komunikacijske tehnologije i koristili ih kako bi oblikovali narative, utjecali na publiku i bilježili vlastite borbe.
Trump takes notes from the Lego Movie Meme war ✅https://t.co/jr8dlFXt7B
— Hypocrisy hunter (@Hypocrisy0nX2) April 10, 2026
Iransko-irački rat (1980.–1988.) zabilježen je na filmu i televiziji kao prikaz nacije u ratu u stvarnom vremenu, pripovijedajući priče o nevinosti i nasilju, o muškarcima koji odlaze na bojišta, dijele kruh u rovovima i vraćaju se u sve krajeve zemlje kao mučenici. Prosvjednici koji su tijekom prvih desetljeća 21. stoljeća osporavali pravne, društvene i ekonomske politike Islamske Republike oslanjali su se na mobilne telefone i društvene mreže kako bi dokumentirali i objavili svoje patnje i uspjehe, kao i represiju vlasti koja im je stajala na putu.
Današnji fenomen AI ratnih videa i memova dio je te bogate nacionalne tradicije, ukorijenjen u desetljećima razvoja iranskog odnosa prema medijskim tehnologijama, s tom razlikom što se ovaj put koristi za promicanje ideologije Islamske Republike, a ne za njezino osporavanje ili podrivanje. Ono što je omogućilo državnim akterima i s njima povezanim skupinama da tako brzo i uspješno proizvode sadržaje visoke produkcijske vrijednosti i kreativnosti, koji osvajaju globalnu publiku i potencijalno im daju prednost u „meme ratu”, može se pratiti do jednog ključnog trenutka krize: razdoblja nakon spornih predsjedničkih izbora 2009. godine.
Tko je iza toga
Krunski dragulj tog sustava je organizacija Owj Arts and Media, osnovana 2011. godine, za koju se pretpostavlja da ima potporu Revolucionarne garde, ne samo financijski nego i kroz kadar – scenariste, redatelje i producente. Nakon što je 2016. objavila svoj prvi film Bodyguard, Owj je producirala stotine filmova i dokumentaraca te je na međunarodnom filmskom festivalu Fajr 2021. sudjelovala sa sedam naslova, uključujući špijunski film i animirani dugometražni film. Njezina televizijska serija Aghazadeh (2020.–2021.), koja se bavi osjetljivim temama korupcije u vlasti, srušila je rekorde gledanosti na Filimu, jednoj od glavnih iranskih streaming platformi. Iako se Lego ratni videozapisi pojavljuju pod brendom Explosive Media, koji tvrdi da je neovisan o službenim državnim strukturama, Owj Media im je već pružio podršku.
Owj je najvidljiviji čvor u mnogo širem produkcijskom ekosustavu. Diljem Teherana studiji za dizajn bliski državi, kulturne agencije i poluneovisne kreativne tvrtke djeluju kroz ugovore i narudžbe vjerskih i kulturnih organizacija te raznih državnih institucija. Održavaju mreže dizajnera, animatora i vizualnih umjetnika koji se fluidno kreću između komercijalnih i političkih projekata. Spremni su aktivirati svoje stvaralaštvo kada to okolnosti zahtijevaju u kriznim trenucima ili jednostavno plasirati sadržaj putem svojih kanala u nadi da će privući pozornost većih aktera.
Rezultat je kontinuirani tok lako dijeljivog sadržaja, uključujući stilizirane ili selektivno montirane prikaze vojnih akcija, koji su manje usmjereni na dokumentiranje događaja, a više na oblikovanje njihove percepcije. Stoga ovi viralni videozapisi i memovi u Lego stilu nisu iznimka, nego logičan ishod sustava koji nagrađuje brzinu, estetsku uvjerljivost i narativni učinak, upakirane u jezik prilagođen klikovima, raspravama i mogućem pridobivanju publike za njihovu stvar. Njihov stvarni cilj, naravno, jest osvojiti umove jednako koliko i maštu.
