Vraća li se Boris Jokić na čelo Ekspertne radne skupine za provođenje kurikularne reforme? Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisalo je ovih dana Javni natječaj za prijavu kandidata za voditelja i dvanaest članova tima koji bi trebali provesti u djelo reformu školstva koju predviđa Strategija znanosti, obrazovanja i sporta koju je tijekom mandata Milanovićeve vlade usvojio Sabor. Natječaj kojim se traži “novi Boris Jokić” otvoren je do subote, 22. travnja, a kako sad stvari stoje, na njega će se javiti i sam Jokić, ali i svi članovi njegova tima (osim Branke Vuk). Nije isključena ni mogućnost da se za mjesto člana radne skupine prijavi i Neven Budak, bivši voditelj Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije. Vijest da će se Jokić, deset mjeseci nakon što ga je nova vlast razriješila s mjesta voditelja ekspertne skupine za kurikularnu reformu, ponovno javiti za tu funkciju - samo naizgled djeluje šokantno. Zapravo, puno bi veće iznenađenje bilo to da se Jokić ne prijavi na taj natječaj. I to iz više razloga.
Prvo, kad se ne bi javio svima koji baš ne ljube njegov lik i djelo, dao bi do znanja da i sam ne vjeruje u kvalitetu onoga što je napravio. Sad će novi ministar Pavo Barišić i novo Povjerenstvo za provedbu Strategije, kojom predsjeda zadarska rektorica Dijana Vican (a čiji je član i bivši ministar Vedran Mornar, koji je Borisa Jokića svojedobno postavio na čelo tima koji je trebao provesti “povijesnu reformu školstva”), javnosti morati objasniti zašto Boris Jokić više ne ispunjava uvjete za tu funkciju. Drugo, teza da između Jokića i nove vlasti postoje bitne svjetonazorske razlike uopće ne stoji. Dapače, za prijedlog koji je svojedobno ponudio Jokić, a koji sam po sebi već uključuje tisuće kompromisa, prije bi se moglo reći da nije po volji istinskoj ljevici. Već zbog same činjenice da je konfesionalni vjeronauk i u novom prijedlogu zadržao istu poziciju.
Teza da između Jokića i nove vlasti postoje bitne svjetonazorske razlike uopće ne stoji. Uostalom, vjeronauk i u njegovu prijedlogu ima istu poziciju
Mnogi su očekivali da će Jokić, koji je 2005. na Cambridgeu obranio doktorat na temu “Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: Stavovi i perspektive učenika”, u prijedlogu promjena biti puno radikalniji, no to se nije dogodilo, pa su mu imputirali da on kao nevjernik ne može raditi kurikulum iz vjeronauka, da nije dovoljno domoljuban, da iza dokumenata koje je ponudio stoji želja da se uništi državotvornost i društvo dovede u propast, iako realno za takve teze nije bilo uporišta. Prije bi se moglo reći da je Jokić u želji da se svima svidi stalno plesao po rubu i da će ova vlast teško naći osobu koja ne samo da uživa takav ugled u sveopćoj javnosti, nego ima i kapacitet izgurati reformu do kraja.
Jer, slagali se mi s Jokićem ili ne, iznimno ga cijenili ili nam možda ide beskrajno na živce zbog stalne potrebe da mu, kako je napisao jedan kolega, netko bitan kaže da je bitan, Jokiću se ne može osporiti činjenica da je jedini uspio mobilizirati učitelje i uključiti ih u izradu reformskog dokumenta, a potom pokrenuti i uspavane mase te na ulice izvesti oko 50 tisuća građana Hrvatske. Ne zbog toga jer se osjećaju obespravljenima i osiromašenima, nego kako bi tražili bolju školu za svoju djecu. Uza sve to, istodobno je uživao i neviđenu podršku predsjednice koja je tvrdila da će učiniti sve da politiku makne od reforme školstva.
Ministar Barišić i zadarska rektorica Dijana Vican možda će sad javnosti napokon morati objasniti zašto Jokić više ne ispunjava uvjete za funkciju šefa reforme
U siječnju 2016. godine Jokić se čak spominjao kao mogući ministar u vladi koju je, navodno, sastavila Kolinda Grabar Kitarović prije nego što nam se preko noći kao mandatar pojavio Tihomir Orešković. U Hrvatskoj smo se puno puta do sada nagledali potpuno neočekivanih raspleta situacije. Stoga uopće nije nemoguće da sada, iz potpuno drugih pozicija, Jokić dobije novu šansu da završi posao do kraja. A i on sam više je puta dao do znanja da je spreman na kompromise. No bude li to mjesto preuzela neka posve nova osoba (a takvog još nema na vidiku), i on će sam neminovno morati surađivati s Jokićem.
Kako god okrenuli, on će biti važan faktor jer posla je, ako se doista nešto stvarno želi napraviti, jako puno, a vremena malo. Prema prijedlogu završne verzije Akcijskoga plana, oko kojega se već dulje spori Povjerenstvo za provedbu reforme, najizglednije je da će biti predloženo da se uvođenje novih kurikuluma u osnovne škole odgodi na školsku godinu 2018/2019. No ne bude li se ozbiljno prionulo poslu i taj će se rok teško stići, pa i sve da se u dokumentima koje je pripremio Jokićev tim, a koji su prošli javnu raspravu, ne promijeni ni zarez. Naime, za promjene treba promijeniti Zakon o odgoju i obrazovanju, treba povući oko 50 milijuna eura iz europskog socijalnog fonda, educirati nastavnike, napraviti nove udžbenike... A to svakako nije posao koji se može napraviti u nekoliko mjeseci, ma koliko oni kojima pripadne taj posao tvrdili da za sve to ima dovoljno vremena.
