Tatjana Horakova ima impresivan životopis: Ona je kao voditeljica češke liječničke neprofitne organizacije slala liječnike u ratne zone, pregovarala je o puštanju iz zatočeništva kod Muamara Gadafija pet bugarskih medicinskih sestara, putovala je u Kolumbiju s bivšim francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem kako bi osigurali puštanje talaca iz zatočeništva gerilaca FARC-a, usto se zahvalila na tri nominacije za Nobelovu nagradu za mir.
Nije loše za nekoga tko čak niti ne postoji.
Horakovu nikada nisu fotografirali. Nema podataka o njenoj liječničkoj licenci. Njena neprofitna udruga, za koju se pisalo da zapošljava 200 liječnika, ispalo je da je lažna. Njeni podvizi, koliko se mogu dokazati, potpuno su izmišljeni. Ništa od toga nije spriječilo medije da stalno i iznova navode njene izjave tijekom dulje od jednog desetljeća. Kada je riječ o dobroj priči, nevjerica je kratkog daha, a sjećanje je kratko.
Ove godine ona je opet iskočila iz sjene, ovaj put kako bi trolala češkog premijera Andreja Babiša, i razotkrila kako jednostavno dezinformacije mogu prodrijeti u mainstream medije, posebno ako ih kontroliraju političari. U rujnu je češka novina "Lidove noviny" objavila komentar Horakove u uvodniku u kojem izražava podršku Babišovom protivljenju da ponudi azil za 50 sirijske siročadi, kako je predložio opozicijski parlamentarac.
Igrajući na svoj populistički imidž po kojem u Republiku Češku neće pustiti "niti jednog izbjeglicu", premijer je rekao da zemlja ima svoje vlastite izbjeglice o kojima treba skrbiti. Tu se prešla granica i došlo je do žestoke kritike odasvud. Komentar Horakove u uvodniku činilo se da nudi izlaz iz te situacije: stručnjak nudi mišljenje po kojem bi siročadi bilo bolje kod kuće u Siriji. Horakova je zapravo tekst komentara poslala uredu premijera, a ovaj je to zatim proslijedio novinama.
Već i kratka pretraga na Googleu upalila bi mnoštvo svjetala na uzbunu o tom autoru. No, novina je to progutala bez da je i pogledala. "Lidove noviny" povukle su članak u roku od nekoliko sati, ali ne dovoljno brzo da nekoliko istaknutih novinara ne bi već podnijelo ostavke. Novinari su se žalili da urednici više nisu u stanju štititi novine od njenog vlasnika, premijera milijardera.
Ispalo je da je Babišov ured, u stanju u kojem je očajnički tražio kako da se obrani od kritike, proslijedio članak u novine bez da je proveo ikakvu dubinsku analizu, a novina je prihvatila ono što je dobila kao gotovo. Babiševa glasnogovornica Lucie Kubovicova rekla je za Foreign Policy da je debata o sirijskoj siročadi proizvela "visoko nabijen politički trenutak". Kazala je da ona ne zna "tko točno" je poslao članak u novine.
"Političari pišu komentare po novinama diljem svijeta. To je sasvim normalno. To nije bila pogreška", rekla je Kubovicova.
Samo, ne čini se baš vjerojatnim da bi Babiš ili njegovi suradnici svjesno ubrizgali tako lako provjerljiv fake news u premijerove novine. Tako je skandal o njegovoj povezanosti s informativnim medijem, eksplodirao njemu u facu. Drugi najbogatiji čovjek Češke, Babiš, kontrolira mnoštvo medija, uključujući i dva od tri najveća nacionalna tiskana dnevnika: "Lidove noviny" i "Mlada fronta dnes". A on odbija optužbe da se miješa u uređivanje.
Prije nego što je postao premijer, novi set zakona o sprečavanju sukoba interesa ciljano je gađao baš Babiša kako bi ga prisilio da svoje tvrtke stavi u trust. Urednik "Lidove noviny" Istvan Leko radije je preuzeo odgovornost za skandal s komentarom uvodnikom nego da okrivi Babiša. Ispričao se što nije provjerio Horakovu. Izvori iz novina daju za pravo njegovim tvrdnjama, ali jedan novinar blizak Leki, kaže da su bili zabrinuti zbog toga što nije priznao da mu se zamaglila urednička uloga.
"Lidove noviny" se mogu tješiti time što to nije prva novina koju je zavrtjela "Horakova". Ona medijske apetite iskorištava već dulje od deset godina. 2007. u medijskoj izjavi ona je nahvalila slovačkog premijera Roberta Fica zbog njegove uloge u oslobađanju pet bugarskih medicinskih sestara od smrtne kazne i zatočeništva u Libiji. Tvrdila je da je i ona bila uključena u napore oslobađanja. Slovački tisak za to nije našao nikakve dokaze, pa je počeo ispitivati njen identitet.
Ali niti to nije spriječilo medije da izvještavaju sljedeće godine o njenim tvrdnjama da se ponudila zamijeniti se za položaj zatočenice s Ingrid Betancourt koju su već šest godina držali gerilci FARC-a. Tijekom godina regionalni češki i slovački mediji objavljivali su priče da se Horakova zakačila s al Kaidom i čečenskim teroristima i da je savjetovala UN i SAD da krenu u akciju u Iraku. Posljednji incident doveo je do novih napora da se dozna tko je ona doista i što želi.
Jedini službeni dokument koji se tiče njene organizacije jest registracija odobrena u Češkoj 2014. Ona je inzistirala na tome da bi internetska stranica bila rasipanje dragocjenih resursa. Organizacija ima svoj prazni ured u Pragu. Vlasnik prostora, Komunistička partija Bohemije i Moravske, kaže da je ona vlasnica višegodišnjeg zakupa.
U listopadu je novinar Prokop Vodrazka iz "Novy denika", lista što ga vode novinari koji su zabrinuti zbog koncentracije vlasništva nad medijima u rukama političara i oligarha, u nekoliko navrata razgovarao na telefon s nekime tko je tvrdio da je Horakova. Rekao je da sumnja da su njeni motivi prije financijski nego politički. Horakova se posljednji put pojavila prije tri godina, tijekom izbijanja panike po Europi zbog migrantske krize.
Ona je tada inzistirala da bi Češka morala ponuditi sirijskoj siročadi azil. Vatikan je ponudio 100.000 eura za osnivanje klinike za njihovo smještanje, piše "Novy denik". Nikakva klinika nije osnovana. Ured Vatikana u Pragu nije odgovorio na postavljena pitanja. Horakova je rekla Vodražki da je novac "iskorišten za ispravne ciljeve", ali da Crkva sada proučava cijeli stvar.
"Ne mogu zamisliti kako bi to funkcioniralo da je namjera bila širenje lažnih vijesti. Njenu povijest je tako lako provjeriti. Nikada nije koristila državne fondove, što bi je izložilo mogućoj istrazi. Mislim da ona sjedi u jednosobnom stanu i svima nam se smije", kazao je Vodrazka.
U tom slučaju, njeno posljednje medijsko pojavljivanje vjerojatno je smišljeno kako bi zadržala profil koji bi joj pomogao da se domogne financijskih donacija u budućnosti. Ali nitko ne može biti u to siguran. Jonas Syrovatka iz Instituta za sigurnosne studije iz Praga kaže da sumnja da je Horakova uopće stvarna osoba, nego da ima "čudnu percepciju stvarnosti". U svakom slučaju, lažne vijesti koje ona lansira kako bi podrivala povjerenje u medije, sasvim su zaslužene.
"To je još jedan pokazatelj kako je jadno stanje u češkim medijima", kazala je Syrovatka.
Moglo bi se doći u iskušenje divljenja smjelosti i uspješnosti Horakove u razotkrivanju medijskih strukturnih promašaja, da njen prodor nije tako ozbiljan.
"Kad politički i medijski čuvari portala ne uspiju u svom zadatku, onda tko podriva demokratsku debatu", kazala je Syrovatka.
Vlasništvo nad medijima u češkom izaziva sve veću zabrinutost. Oligarsi koji traže političku potporu, posljednjih su godina zavladali praktično svakom većom novinom u zemlji. Trend je rastjerao mnoge od najboljih novinara u manje medije, najčešće internetske. Babiša se redovito optužuje da novine i radio stanice koristi za svoje političke svrhe.
Prošle godine, primjerice, na internetu su javno objavljene audio snimke iz nepoznatog izvora na kojima se čuje kako on razgovara s novinarom "Mlade fronte dnes" o objavljivanju priča koje bi štetile njegovim političkim suparnicima. Ova novina, uz "Lidove noviny", pod kontrolom je Agroferta, agrokemijskog konglomerata koji je u centru Babišovog poslovnog carstva. Naravno da su mediji u vlasništvu suparničkih oligarha s osobitim užitkom izvještavali o skandalu s Horakovom.
František Vrabel iz praške tvrtke za procjenu rizika "Semantic visions" rekao je za "Hospodarske noviny", dnevnik u vlasništvu češkog gospodara ugljena Zdeneka Bakala, da češki političari konstantno podcjenjuju opasnosti dezinformacije. Deseci "ruskih propagandnih tvornica, stvorenih kako bi razbijale demokratsko društvo" uvukle su se u Republiku Češku, rekao je. Druga istraživanja navode da bi čak 90 posto od 370.000 sljedbenika Babiša na Twitteru mogli biti lažni računi.
Babišova administracija ustraje u tome da je incident s uvodničkim komentarom Horakove riješen. Njena povijest uspješnog trolanja i dosje čeških medija pokazuju suprotno.
Članak je u cijelosti preuzet s Foreign Policy.
