Ma što bi moglo poći po zlu?! Amer i Rus u Budimpešti će opet 'štititi' Ukrajinu kao i '94.

Donald Trump najavio je sastanak s Vladimirom Putinom u Budimpešti u sljedeća dva tjedna kako bi vidjeli kako zaustaviti rat u Ukrajini. Lokacija nosi mnogo simbolike jer su prije 31 godinu u istom gradu od istih aktera, SAD-a i Rusije, Ukrajini dana sigurnosna jamstva ako preda Rusiji svoj nuklearni arsenal.

Petog prosinca 1994., u Budimpešti je potpisan dokument koji je trebao označiti novu eru sigurnosti u posthladnoratovskoj Europi. Ukrajina, tada treća najveća nuklearna sila svijeta, pristala se odreći svog cjelokupnog arsenala naslijeđenog od Sovjetskog Saveza. Zauzvrat je od Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva dobila "sigurnosna jamstva" o poštivanju njezina suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Danas, dok se Ukrajina bori za opstanak u brutalnom ratu koji je pokrenula upravo jedna od potpisnica – Rusija – Budimpeštanski memorandum stoji kao bolan podsjetnik na prekršena obećanja i, kako ga je nazvalo ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova, "kratkovidnosti u donošenju strateških sigurnosnih odluka".

Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, neovisna Ukrajina na svom je teritoriju naslijedila zastrašujuću ostavštinu: oko 1900 strateških nuklearnih bojevih glava, 176 interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) i desetke strateških bombardera. Time je postala treća najveća nuklearna sila na svijetu, odmah iza SAD-a i Rusije.

Međutim, situacija je bila složenija nego što se činilo. Iako je oružje bilo fizički u Ukrajini, operativna kontrola, uključujući kodove za lansiranje, ostala je u Moskvi. Unatoč tome, Kijev je posjedovao moćnu polugu u pregovorima o svojoj budućnosti. Pod snažnim pritiskom Washingtona i Moskve, koji su strahovali od širenja nuklearnog oružja, Ukrajina je pristala na pregovore o denuklearizaciji. Taj je potez bio u skladu s njezinom Deklaracijom o državnom suverenitetu iz 1990., u kojoj je izrazila namjeru da postane nenuklearna država. Ipak, Kijev nije bio spreman odreći se svog nuklearnog aduta bez čvrstih protuusluga.

Pregovori koji su trajali od 1991. do 1994. bili su iznimno teški. Ukrajina je tražila dvije ključne stvari: financijsku kompenzaciju za vrijedni obogaćeni uranij u bojevim glavama i troškove razoružanja te, što je još važnije, pravno obvezujuće sigurnosne garancije.

Američki predsjednik Bill Clinton, ruski predsjednik Boris Jeljcin i ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk na potpisivanju sporazuma

Upravo je pitanje sigurnosti postalo najveći kamen spoticanja. Američki pravnici i diplomati svjesno su inzistirali na terminu "security assurances" (sigurnosna jamstva), a ne "security guarantees" (sigurnosne garancije). Razlika je suptilna, ali presudna. "Garancije" bi podrazumijevale pravno obvezujuću vojnu intervenciju u slučaju napada, slično članku 5. NATO saveza. "Jamstva" su, s druge strane, predstavljala političku, a ne pravnu obvezu.

Problem je dodatno komplicirala činjenica da ukrajinski i ruski jezik koriste istu riječ  za oba pojma. Kako bi se izbjegli nesporazumi, američki su pregovarači u formalni zapisnik unijeli izjavu da se pojam u svim jezičnim verzijama treba tumačiti u smislu blaže, engleske riječi "assurance". Na kraju je, uz financijsku pomoć SAD-a kroz program Nunn-Lugar i otpis milijardi dolara duga za energente od strane Rusije, postignut dogovor.

Budimpeštanski memorandum sadržavao je šest ključnih točaka kojima su se potpisnice obvezale:

1. Poštivati neovisnost, suverenitet i "postojeće granice" Ukrajine. Formulacija "postojeće granice" bila je ključna pobjeda ukrajinske diplomacije, jer je Rusija time prvi put bezuvjetno priznala ukrajinski suverenitet nad Krimom.

2. Suzdržati se od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti Ukrajine.

3. Suzdržati se od ekonomske prisile s ciljem podčinjavanja Ukrajine vlastitim interesima.

4. Tražiti hitnu akciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ako Ukrajina postane žrtva ili meta prijetnje agresijom u kojoj se koristi nuklearno oružje.

5. Ne koristiti nuklearno oružje protiv Ukrajine.

6. Konzultirati se ako se pojave pitanja u vezi s ovim obvezama.

Dokument je namjerno ostao pravno dvosmislen. Za ukrajinski parlament bio je predstavljen kao međunarodni ugovor koji ispunjava uvjet za ratifikaciju Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), dok su ga SAD i Rusija smatrali politički, ali ne i pravno obvezujućim.

Od Krima do sveopće invazije

Prvih 20 godina memorandum je, barem naizgled, funkcionirao. No, 2014. godine Rusija je aneksijom Krima i pokretanjem rata u Donbasu brutalno prekršila prve tri i najvažnije točke sporazuma. Ruski predsjednik Vladimir Putin tada je tvrdio da je revolucijom na Majdanu u Ukrajini nastala "nova država" prema kojoj Rusija nema obveza. Kasnije je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov cinično izjavio da se Rusija obvezala jedino da neće napasti Ukrajinu nuklearnim oružjem.

Odgovor zapadnih potpisnica, SAD-a i UK-a, bio je u skladu s njihovim tumačenjem "jamstava": uveli su ekonomske sankcije Rusiji te pružili financijsku i vojnu pomoć Ukrajini, ali su isključili izravnu vojnu intervenciju. Potpuna ruska invazija u veljači 2022. godine bila je konačni čavao u lijes Budimpeštanskog memoranduma.

Danas u Ukrajini vlada gorko žaljenje. Bivša raketna baza u blizini grada Pervomajska, gdje su nekoć stajali silosi s interkontinentalnim projektilima usmjerenim prema SAD-u, sada je muzej. Bivši časnici koji su nadgledali uništenje tih istih silosa danas govore kako je potpuno razoružanje bila "pogreška".

Neuspjeh memoranduma postao je glavni argument za ukrajinsko inzistiranje na punopravnom članstvu u NATO-u, koje predsjednik Volodimir Zelenski naziva "jedinim stvarnim sigurnosnim jamstvom".

Tomahawki na čekanju, Trump želi dogovor

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij došao je u petak u Bijelu kuću tražeći oružje za obranu svoje zemlje u ratu s Rusijom, ali se sastao s američkim predsjednikom koji se čini više zainteresiran za posredovanje u mirovnom sporazumu nego za jačanje ukrajinskog arsenala dalekometnim raketama Tomahawk.

Iako američki predsjednik Donald Trump nije isključio mogućnost isporuke Tomahawka Ukrajini, činio se hladnim prema toj mogućnosti dok se sprema za sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Mađarskoj u nadolazećim tjednima.

Nakon što je razgovarao sa Zelenskijem više od dva sata, Trump je pozvao i Ukrajinu i Rusiju da "odmah zaustave rat", čak i ako to znači da Ukrajina odustaje od teritorija.

"Zaustavite se na sadašnjoj bojišnici i obje strane trebaju ići kući, ići svojim obiteljima", rekao je Trump novinarima na putu do svog doma u West Palm Beachu na Floridi. "Zaustavite ubijanje. I to bi trebalo biti to. Odmah se zaustavite na bojišnici. To sam rekao predsjedniku Zelenskiju. Rekao sam to predsjedniku Putinu."

Trumpova odluka da se ponovno sastane s Putinom, strategija koja je u prošlosti frustrirala Zelenskija i neke europske saveznike, bacila je sjenu na inače srdačan razgovor američkog predsjednika s njegovim ukrajinskim kolegom dok su razgovarali s novinarima prije privatnog ručka.

Dvojica čelnika zatim su izašla iza zatvorenih vrata gdje su također razgovarali o telefonskom pozivu prethodnog dana između ruskog predsjednika i Trumpa, koji se predstavio kao posrednik između zaraćenih snaga unatoč činjenici da je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine.

"Mislim da predsjednik Zelenski želi da se to napravi, i mislim da predsjednik Putin želi da se to napravi. Sada se samo trebaju malo složiti oko toga", rekao je Trump novinarima.

Zelenskij je, međutim, rekao da je teško pokušati osigurati prekid vatre. "Mi to želimo. Putin to ne želi", rekao je.

Ukrajinski čelnik bio je iskren, rekavši Trumpu da Ukrajina ima tisuće dronova spremnih za ofenzivu na ruske ciljeve, ali da joj trebaju američki projektili. „Nemamo Tomahawke, zato nam trebaju ti projektili“, rekao je.

Trump je odgovorio: „Mnogo bismo radije da vam nam trebaju Tomahawki.“ Kasnije je Trump ponovio da i Sjedinjene Države trebaju to oružje. „I mi trebamo Tomahawke. Ne želimo odustati od stvari koje su nam potrebne za zaštitu naše zemlje“, rekao je.

Nakon sastanka, koji je opisao kao produktivan, Zelenskij je novinarima rekao da SAD ne želi eskalaciju i da je „realan“ u pogledu svojih šansi da ih dobije projektile dugog dometa.

Ukrajinski predsjednik, koji je nakon sastanka telefonski razgovarao s europskim čelnicima, rekao je da računa na Trumpa da će izvršiti pritisak na Putina „da zaustavi ovaj rat“.

Na pitanje o Trumpovim komentarima, Zelenskij je rekao: „Predsjednik (Trump) je u pravu i moramo stati gdje jesmo. Važno je stati gdje jesmo, a zatim razgovarati.“

Povratak za pregovarački stol

Nije jasno što je Putin rekao Trumpu što ga je potaknulo da pristane na nadolazeći sastanak. Njihov kolovoški summit na Aljasci završio je bez većeg napretka.

Kremlj je rekao da se mnogo toga treba odlučiti i da bi se summit mogao održati "malo kasnije" nego unutar dva tjedna koje je spomenuo Trump.

Trumpov pomirljivi ton nakon razgovora s Putinom postavio je pitanja o američkoj vojnoj pomoći Ukrajini i ponovno potaknuo europske strahove od sporazuma koji odgovara Rusiji. Glasnogovornik Europske unije rekao je da pozdravlja razgovore ako mogu pomoći u uspostavljanju mira u Ukrajini.

Trumpa su u petak pitali je li zabrinut da bi se Putin mogao "igrati" s njim kako bi dobio na vremenu pristajući na razgovore. "Znate, cijeli su se život sa mnom igrali najbolji od najboljih, i iz toga sam izlazio jako dobro, tako da je to moguće", odgovorio je Trump.

Michael Carpenter, bivši američki dužnosnik koji je sada viši suradnik Međunarodnog instituta za strateške studije, rekao je da sastanak s Trumpom nije bio ono čemu se Zelenskij nadao, ali je bio u skladu s pristupom američke administracije ratu. „Stvarnost je da ne postoji sklonost nametanju troškova Rusiji“, rekao je.

Predsjednik Trump je izrazio naklonost prema Zelenskiju, u jednom trenutku pohvalivši ga što nosi ono što je nazvao „vrlo elegantnim“ tamnim sakoom nakon što ga je ranije ove godine kritizirao jer je posjetio Bijelu kuću bez njega. „Izgleda prekrasno u svom sakou“, rekao je Trump. „Nadam se da će ljudi to primijetiti.“

Trump, koji ima ambicije dobiti Nobelovu nagradu za mir, željan je proširiti popis sukoba za čije je okončanje, kako kaže, odigrao ključnu ulogu. Više od 3 i pol godine nakon pune invazije na Ukrajinu, Rusija je ove godine ostvarila neke teritorijalne dobitke, ali glavni ukrajinski vojni zapovjednik Oleksandr Sirskij u četvrtak je izjavio da je ruska ofenziva propala.

Putin je ovog mjeseca rekao da su njegove snage 2025. godine zauzele gotovo 5000 četvornih kilometara zemlje u Ukrajini, što je ekvivalentno dodavanju 1 posto ukrajinskog teritorija na gotovo 20 posto koji već drže.

Obje strane su također eskalirale napade na međusobne energetske sustave, a ruski dronovi i mlažnjaci zalutali su nad teritorije zemalja NATO-a. Bijela kuća posljednjih je dana djelovala sve frustriranije Putinom i sklonija davanju Zelenskiju nove podrške, uključujući rakete Tomahawk za koje Ukrajinci kažu da bi im pomogle da nanesu veću štetu ruskom ratnom stroju.

Nakon razgovora u petak, Zelenskij je rekao da se Rusija "boji" Tomahawka. Moskva je upozorila da bi isporuka takvih raketa označila ozbiljnu eskalaciju.

Putinov potez čini se da je imao za cilj smanjiti vjerojatnost američkog transfera takvog oružja, rekao je Max Bergmann, stručnjak za Rusiju u Centru za strateške i međunarodne studije.

Mikola Bielieskov, viši analitičar u ukrajinskoj nevladinoj organizaciji Come Back Alive, rekao je da bi rakete Tomahawk izjednačile uvjete koji su sada u korist Rusije.

"Ne očekujemo da će se Rusija raspasti nakon jednog, dva ili tri uspješna udara", rekao je Bielieskov. "Ali radi se o pritisku, stalnom pritisku. Radi se o nanošenju štete vojno-industrijskom kompleksu."