Zauzeti se u svojim crkvenim obraćanjima za slabije i drukčije kao što je to pred Donaldom Trumpom s oltara katedrale u Washingtonu učinila biskupkinja episkopalne crkve Mariann Budde, bez obzira bila riječ o gay populaciji ili migrantima, tako rijetko će to učiniti hrvatski biskupi i svećenici.
Podsjetimo, u hrabroj propovijedi Mariann Budde rekla je novom predsjedniku Donaldu Trumpu pred svima, u crkvi, što misli o kulturi straha koja se, dobrim dijelom zahvaljujući i njemu, uselila u domove milijuna imigranata koji, kako ona kaže, možda nemaju kompletne "papire", ali su pošteni stanovnici SAD-a i plaćaju porez. O njegovu nepriznavanju bilo kojeg drugoga spola osim muškog i ženskoga i da i ne govorimo.
- U demokratskim, republikanskim i neovisnim obiteljima ima gej, lezbijske i transrodne djece, neki se boje za svoje živote - rekla je Budde i upozorila kako su najčešće migranti ti koji, kako kaže, "kupe naše, američko smeće" pred kućama. Rade poslove koji Amerikanci ne žele, a mnogi od njih ovaj tjedan ius se pojavili na poslu u strahu da ne budu deportirani.
Trumpovi ljudi u kampanji su, naime, tvrdili kako će imigracijski službenici i u tvrtkama dolaziti provjeravati rade li tamo strani radnici koji nemaju pravo boravka u SAD-u.
U Hrvatskoj, kad su prava migranata i gay populacije u pitanju, vrlo rijetko čut će se riječ domaćih biskupa, a pogotovo ona zaštitnička koja bi puno značila, s obzirom na ugled kojeg svećenici uživaju u lokalnim sredinama.
Riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić možda je jedan od rijetkih visokih crkvenih dužnosnika u Hrvatskoj koji nema problema javno reći što misli, makar ga zbog toga na Kaptolu iza leđa nazivaju "crvenim biskupom". U prijevodu - komunjarom.
- Katekizam kaže da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«, no ne može se odnos dviju homoseksualnih osoba svesti samo na seksualni čin među njima. Homoseksualni parovi se poput heteroseksualnih vole i međusobno pomažu. Zar se to ne može blagoslivljati? - rekao je "crveni biskup" u studenom ove godine, u emisiji "Susret u dijalogu" Hrvatskog radija.
- Uostalom, i kad blagoslivljamo heteroseksualne osobe koje ne žive u sakramentalnom braku, ne želimo i ne možemo blagosloviti heteroseksualne spolne čine među njima, nego njihovu ljubav, brigu jednog o drugome i, eventualno, o njihovoj djeci, te sve dobro u njihovom odnosu. (...) Mislim da je jedan od naših katoličkih problema to što samo načelno prihvaćamo sekularno društvo - kaže Uzinić.
Puno češći slučajevi od Uzinića su neshvatljivo ksenofobni, poput onoga iz 2017. kad je župnika u Kupskoj dolini Josip Tomić na službenoj župnoj Facebook stranici upozoriti svoje župljane da ne pomažu "ilegalnim imigrantima" tako što će im odbiti davati vodu i hranu ili ih ne daj bože primati u svoje domove, o čemu je 2017. pisao Dalibor Milas u Expressu.
Kritizirajući Tomićev ispad, Expressov kolumnist navodi i dobre primjere drugačijega, otvorenijega, 'ljudskijega' među klerom katoličke crkve u Hrvatskoj.
"Mišljenja sam da ovdje nije bit u Josipu Tomiću. Još nisam siguran jesu li "tomići" u Hrvatskoj stvarno većina ili su samo nevjerojatno glasni. Kako god da bilo, takvi nikako da shvate da domoljublje i bogoljublje ne mora biti uvijek thompsonovski namrgođeno, velebno, patetično i fatalno. Iako na takvo što imaju legitimno pravo, mislim da nije u redu da se takvi bave Isusovim evanđeljem, jer je evidentno da ga nisu baš najbolje shvatili. Ovaj župnik nije usamljen u tome", pisao je Milas u Expressu 2017. u tekstu "Veće je čudo kad hrvatski svećenici šire ljubav, nego mržnju".
"Ovakvi incidenti nisu više iznimke nego pravilo. Iznimke, incidenti i "skandali" su npr. Ante Vučković koji je izjavio nedavno u Šibeniku: "Kao ljudi, možemo preživjeti samo ako smo otvoreni u susretu s drugima, poput izbjeglica. Ništa nije tako plodno kao susret s drugim čovjekom". Ili pak Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, koji sa svojim volonterima predstavlja rijetku svijetlu točku u tom antievanđeoskom ambijentu", navodi Milas.
Malo, zaista malo ih je i iznimke su oni koji s oltara u Hrvatskoj pozivaju na milost, ljudskost i pružanje ruke drugima i drukčijima, poput gay populacije ili migranata, kao što je to učinila biskupkinja episkopalne crkve u washingtonskoj katedrali. Ali budimo realni, nisu ni u Americi baš svi hrabra srca poput Mariann Budde, spremni podnijeti žrtvu pa makar osjetili bijes najmoćnijega među zemljanima.
Trumpu bliske budale odmah su poručile: "I nju također treba deportirati!"
