Milanović, Plenković, Čović i potpuni politički kaos u BiH

Zoran Milanović danas je vjerojatno najpopularniji političar među bosanskohercegovačkim Hrvatima, i to s pravom, usudit ću se reći, prije svega zbog svojih brojnih principijelnih izjava o stanju u Bosni i Hercegovini koje je izrekao u posljednje vrijeme, pokazujući tako koliko je dubinski upoznat s ovdašnjom situacijom, kao nijedan hrvatski političar prije njega. To se prije svega odnosi na pat poziciju zbog neustavnog Izbornog zakona, zbog čega u jednoj polovici BiH, u Federaciji, još nisu implementirani rezultati prošlih parlamentarnih izbora, a ove godine bi trebali uslijediti novi. Često se iz Hrvatske mogu čuti lakonske teze kako Milanović svojim djelovanjem samo odmaže Hrvatima, što apsolutno ne stoji. U čemu je tajna? Ostavljeni na brisanom prostoru između bahate i pasivne politike bosanskohercegovačkog HDZ-a, koji bezočno politički profitira na njihovu statusu, stavljajući u prvi plan ugroženost, i bošnjačkog nacionalizma sa svojim pseudograđanskim narativom, napokon su dočekali da netko iz Hrvatske beskompromisno progovori u njihovo ime, vraćajući im tako osjećaj pogaženog dostojanstva, nakon punih 25 godina, kad su o sebi uglavnom slušali kao o “uzepeovcima” i “ustašama”, preko čega su Čovićevi fikusi na svim razinama vlasti šutke prelazili, kao i preko imenovanja ratnih zločinaca na ministarska mjesta. A onda se pojavi netko poput Milanovića i nazove stvari pravim imenom, što je za bosanskohercegovačke Hrvate neprocjenjivo.