Princ Karim Al-Husseini, poznatiji kao Aga Khan IV., preminuo je 4. veljače 2025. godine u Lisabonu u 88. godini života. Okružen članovima obitelji, otišao je ovaj kao jedan od najutjecajnijih vjerskih vođa i filantropa našeg vremena. Aga Khan IV. bio je uspješan poslovni čovjek čije se bogatstvo 2013. procjenjivalo na više od 13,3 milijarde dolara. Posebno je bio poznat po uzgoju konja i vlasništvu brojnih uspješnih grla. Posjedovao je najveću operaciju uzgoja i treninga konja u Francuskoj te poznatu aukcijsku kuću Arqana.
Aga Khan ljubav prema konjima naslijedio od oca i djeda
Pokojni Aga Khan gradio je na nasljeđu svog oca od kojeg je naslijedio uzgajivačnicu čistokrvnih grla 1960. godine. Otac mu je bio vlasnik briljantnog trkaćeg konja, Petite Etoile, a trkama se ranije bavio i djed, koji je također posjedovao pet pobjednika Derbyja između 1930. i 1952., uključujući Mahmouda (1936.), dugogodišnjeg rekordera za pobjednika Derbyja, i Tulyara (1952.).
Ipak, njegova uspješna trkačka povijest ostala je u sjeni tragedije, koja i danas ostaje misterija. Među desecima šampiona koji su nosili njegove poznate zelene i crvene boje tijekom šest desetljeća u sportu bio je i Shergar, veličanstveni pobjednik Derbyja, kojeg će tek što se umirovio sa staze oteti, piše Guardian.
Shergar je bio najupečatljiviji pobjednik Derbyja u 201-godišnjoj povijesti Classica kada je postigao uspjeh od deset dužina pod vodstvom Waltera Swinburna u Epsomu u lipnju 1981., ali na naslovnice novina diljem svijeta dovela ga je otmica koja se odigrala u veljači 1983., jedva godinu dana nakon njegova umirovljenja iz staza.
Banda je Shergara otela prijeteći obitelji konjušara
Shergara je iz Aga Khan's Ballymany Stud u okrugu Kildare u Irskoj otela naoružana banda, za koju se pretpostavlja su bili članovi Privremene IRA-e (Privremena Irska republikanska armija je irska republikanska paravojna organizacija koja se smatra izravnim nasljednikom Irske revolucionarne armije, koja se borila s britanskim okupatorom za vrijeme Irskog rata za nezavisnost). Otmičari su na nišanu držali obitelj Jamesa Fitzgeralda, Shergarovog konjušara, dok je Fitzgeraldu bilo naređeno da odvede pastuha u transporter. Fitzgerald je tada bio prisiljen ući u drugi automobil i vozio se po lokalnom području prije nego što je ostavljen uz cestu nakon što mu je dostavljena šifra koju su otmičari namjeravali koristiti u pregovorima.
Dani koji su uslijedili bili su uvodna poglavlja misterije koja ostaje neriješena više od 40 godina kasnije. Policijska istraga o otmici brzo je prešla u područje farse, uključujući pokušaj korištenja vidovnjaka da otkrije gdje se Shergar nalazi.
Pregovori su propali nakon 4 dana
Aga Khan je do tog trenutka imao samo manjinski udio jer je Shergar bio sindiciran u 40 dionica, pa su se pregovori s otmičarima vodili između cijele skupine vlasnika, ali su ubrzo prekinuti nakon četiri dana kada vlasnici nisu prihvatili pokušaj otmičara da dokažu da je Shergar još uvijek živ. Shergar više nikada nije viđen i njegovo posljednje počivalište ostaje nepoznato. Kasnije su se pojavili brojni izvještaji iz druge ruke bivših članova IRA-e, za koje se činilo da ocrtavaju zavjeru koja je od početka bila loše zamišljena.
Naime, pretpostavlja se da članovi bande koji su poslani da ukradu petogodišnjeg pastuha nisu imali iskustva s rukovanjem napetim, odraslim konjem. Prema jednom izvještaj sugerira se da je Shergar upucan samo nekoliko sati nakon otmice nakon što se uspaničio i izgubio kontrolu, prije nego što je pokopan u udaljenim planinama blizu granice sa Sjevernom Irskom.
O Shergarovoj otmici je 1999. snimljena i igrana drama redatelja Dennisa C. Lewistona. Iako je film dobio svoj zaključak, Shergarova sudbina do danas ostaje nepoznata.
Aga Khanove konje su pratile i druge kontroverze
Gubitak jednog od najvećih pobjednika Derbyja iz uzgoja Aga Khana bila je za njega veliki udarac, ali njegova životna strast za uzgojem i utrkama čistokrvnih pasmina osigurala je da se još mnogo izvanrednih šampiona utrkuje u njegovim bojama.
Aga Khan je posjedovao ukupno pet pobjednika Derbyja, Shahrastani (1986.), Kahyasi (1988.), Sinndar (2000.) i Harzand (2016.) te četiri pobjednika Prix de l’Arc De Triomphe, uključujući briljantnu, nepobjedivu ždrebicu Zarkavu 2008. godine.
Aga Khanovu konjičku karijeru obilježile su i druge kontroverze. Nakon pobjede kobile Aliyse u Oaksu 1989., prve Aga Khanove pobjede u Epsom fillies' Classicu, mjesec dana Jockey Club, tadašnji sportski regulator, objavio je da je Aliysin test urina nakon utrke bio pozitivan na kamfor, zabranjenu tvar. Aliysa, je bila impresivna pobjednica u tri dužine, ali pravila utrke su bila jasna da mora biti diskvalificirana. Aga Khan pokrenuo je dugotrajan pravni spor protiv postupaka testiranja Jockey Cluba, a odluka da se utrka dodijeli Snow Bride, drugoplasiranoj, konačno je potvrđena u prosincu 1990., 18 mjeseci nakon Oaksa.
Aga Khan je odmah uklonio svih svojih 90 konja na obuci u Britaniji, od kojih je većina bila u staji s Michaelom Stouteom i Lucom Cumanijem u Newmarketu, a njegove boje nisu bile na britanskim trkalištima nekoliko godina. Umjesto toga, fokusirao se na širenje svojih trkaćih i uzgojnih operacija u Francuskoj, gdje su trenirani njegovi izvanredni pobjednici Arca, Dalakhani i Zarkava, kao i u Irskoj, gdje su Dermot Weld, trener Harzanda, i John Oxx imali značajne nizove konja njegovih boja.
Njegovu strast prema konjima i utrkama nastavila je kći princeza Zahra Aga Khan.
