Prošlo je osam dana od američke operacije 'Ponoćni čekić' u kojoj su uz pomoć B-2 bombardera, protubunkerskih bombi GBU-57, podmornice klase Ohio i Tomahawk krstarećih raketa napali tri iranska nuklearna postrojenja Fordow, Natanz i Isfahan. U međuvremenu je rat završen, ali i dalje ostaje pitanje koliko je napad bio uspješan i jesu li uništili ili samo usporili iranski nuklearni program na kojem Teheran radi desetljećima, još i prije revolucije 1979.
Utvrđivanje štete bit će još teže sada kada je Iran zabranio inspekcije Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju iranskim nuklearnim postrojenjima, piše Corriere della Sera. Iako presretnuti iranski dužnosnici tvrde da je „napad bio manje razoran nego što su očekivali“, sve je rašireniji osjećaj da je vlast posljednjih godina razvila planove za stvaranje tajnih lokacija koje bi služile kao „rezervne kopije“. Postalo je misterij što se zapravo dogodilo s lokacijom Isfahan, industrijskim kompleksom 400 kilometara od Teherana, ključnim za nuklearni program. Ovdje se uglavnom nalazi postrojenje za konverziju koje pretvara sirovu uranijevu rudu u kemijske spojeve koji se zatim prevoze u postrojenja za obogaćivanje u Natanzu i Fordowu. O statusu Isfahana postoje tragovi razasuti po brifinzima generala i obavještajnih agencija, u izjavama političara i izvješćima međunarodnog tiska: ponekad si međusobno proturječe, ponekad se međusobno nadopunjuju, piše Corriere.
Isfahan pošteđen GBU57 bombi
Američka vojska prošlog vikenda nije upotrijebila „bunker-buster“ bombe na jednom od najvećih iranskih nuklearnih postrojenja jer je lokacija toliko duboko pod zemljom da bombe vjerojatno ne bi bile učinkovite, rekao je najviši američki general senatorima tijekom brifinga u četvrtak.
Komentar predsjednika Združenog stožera, generala Dana Cainea — koji su opisale tri osobe prisutne njegovim izjavama i četvrta osoba upoznata s brifingom — predstavlja prvo poznato objašnjenje zašto američka vojska nije upotrijebila bombu Massive Ordnance Penetrator (MOP) protiv postrojenja u Isfahanu, središnjem Iranu. Američki dužnosnici vjeruju da podzemne strukture u Isfahanu sadrže gotovo 60 posto zaliha obogaćenog uranija Irana, koje bi toj zemlji bile nužne za eventualnu proizvodnju nuklearnog oružja.
Satelitske snimke koje su analizirali stručnjaci, uključujući Jeffreyja Lewisa iz Instituta Middlebury, pokazuju da su nakon napada neki ulazi u tunele ponovno otvoreni i da je u tom području bilo dosta aktivnosti vozila. Lewis naglašava da ako je obogaćeni uran još uvijek bio u tunelima kada su zatvoreni, do sada je mogao biti premješten negdje drugdje. Potpredsjednik SAD-a J.D. Vance komentirao je: "Naš je cilj bio zakopati uran, i vjerujem da je uran zakopan."
Prema New York Timesu, napadi na Isfahan ozbiljno su oštetili strojeve potrebne za završnu fazu obrade obogaćenog urana, koja ga pretvara u metal. Udarac koji bi trebao značajno usporiti nuklearni program Islamske Republike. Kako izvještavaju njujorške novine, 13. lipnja izraelska vojska je izjavila da su napadi uništili postrojenje za proizvodnju "metala uranija" i "infrastrukturu" za pretvaranje obogaćenog uranija u nuklearno oružje. 22. lipnja, dok su Sjedinjene Države bile u ratu, podmornica američke mornarice lansirala je tridesetak krstarećih raketa Tomahawk prema Isfahanu, informacija koja ne proturječi izvješću CNN-a . Načelnik stožera izraelske vojske, Eyal Zamir, rekao je da iako Iran još uvijek može održati dijelove svog nuklearnog programa, "to je odgađano godinama".
Rakete
Prema izraelskim vojnim izvorima, prije napada, Islamska Republika posjedovala je 2500 balističkih projektila - posljednjih mjeseci koristila ih je između 400 i 700 - i gradila je novi pogon za njihovu proizvodnju, što bi do 2026. godine dovelo Iran do 6000 projektila, a 2028. do 10 000. Izraelske obrambene snage izjavile su da su uništile oko dvije trećine balističkih lansera, vjerojatno ostavljajući manje od 200 još uvijek operativnih.
