Institut za Znanost i Međunarodnu sigurnost objavio je analizu štete američkog udara na iranska nuklearna postrojenja uz pomoć satelitskih snimaka. U operaciji 'Ponoćni čekić' pogođena su postrojenja Natanz, Fordow i Isfahan. Kompleks Natanz bio je glavno postrojenje Irana za obogaćivanje urana. Iran je instalirao više od 18.400 centrifuga u podzemnoj hali i oko 700 centrifuga u nadzemnom pilot-postrojenju. Kompleks je izgrađen tajno, ali je javnosti otkriven krajem 2002. godine. Podzemne hale mogu se okarakterizirati kao "radna snaga" iranskog programa obogaćivanja, koji je bio fokusiran na proizvodnju urana obogaćenog manje od pet posto. Nadzemno postrojenje bilo je glavno iransko postrojenje za istraživanje i razvoj centrifuga, koje je također proizvodilo uran obogaćen do 60 posto.
Dana 13. lipnja, Institut je izvijestio o izraelskom napadu na Natanz za obogaćivanje goriva i električne infrastrukture na licu mjesta. Gubitak električne energije vjerojatno je oštetio centrifuge u podzemnom postrojenju za obogaćivanje goriva. Naknadna analiza satelitskih snimki od 14. lipnja 2025. pokazala je dva ili tri mala eksplozivna kratera na površini iznad hala, što je dovelo do ponovne procjene da je napad vjerojatno prouzročio veću štetu podzemnim pogonima.
Ti mali krateri odgovaraju tipu penetratora za zemlju ili šupljine, dizajniranih da ne detoniraju pri kontaktu kao obično oružje, nego da usmjereno eksplodiraju prema naprijed, čime se maksimizira razorni učinak prema cilju. Takvo je oružje užeg oblika, za razliku od masivnijih bombi poput GBU-57 (MOP). Međutim, budući da je šteta podzemna i nevidljiva na satelitskim snimkama, čak su i izraelski dužnosnici izrazili sumnju u učinkovitost napada. Ako su centrifuge fizički oštećene, osim same obustave rada zbog nestanka struje, može se reći da su penetratori bili uspješni.
Ova procjena podudara se s izjavom glavnog ravnatelja IAEA-e Rafaela Mariana Grossija dan nakon napada, koji je rekao da je “glavna hala s kaskadama napadnuta oružjem za probijanje bunkera... napadi su ozbiljno oštetili podzemne prostorije.” IAEA je također dodala da je "moguće da su izotopi urana iz uranij-heksofluorida, uranil-fluorida i vodikovog fluorida raspršeni unutar postrojenja", što predstavlja ozbiljan rizik za osoblje unutar ili u blizini objekta. Budući da su ti materijali zadržani unutar kompleksa, ne postoji neposredna opasnost za širu javnost.
Novo bombardiranje kompleksa dogodilo se rano 22. lipnja 2025. godine, ovaj put od strane Sjedinjenih Američkih Država. Satelitske snimke pokazuju najmanje jednu rupu od udara iznad zakopanog postrojenja za obogaćivanje, uzrokovanu bombom GBU-57 "bunker buster". Prema izvješću američkog Ministarstva obrane, najmanje dvije bombe GBU-57 pogodile su cilj, vjerojatno u "dvostrukom udaru", gdje jedna slijedi drugu kroz istu rupu. Kao rezultat toga, kompleks je vjerojatno uništen i izbačen iz pogona.
Na satelitskim snimkama nije primijećena šteta na novom kompleksu koji se gradi ispod planine Kolang Gaz La. Kakva god bila šteta, oko jedne stvari stručnjaci se slažu - 'Uzdižućim lavom' iranski nuklearni program je usporen, možda i vraćen u nazad za par godina, ali nije zaustavljen, uništen i nestao.
Nuklearni fizičar Tonči Tadić govori o dva konačna ishoda i opcije koje su sad pred ajatolahom.
- Operacija je usporila iranski nuklearni program, ali ga nije zaustavila, nije ga uništila. Postoji i mogućnost da Iran ima postrojenja za koja Izrael ne zna da postoje. To vodi do zaključka, a to je da Iran ima dvije jasne opcije. Ili će krenuti u pregovore sa SAD-om uz posredovanje s EU po uzoru na sporazum iz 2015. kojeg je Trump kasnije minirao. Druga varijanta je da Iran prvo napravi nuklearni test, a onda dođu na pregovore sa svojim zahtjevima - rekao je Tadić i dodao da je drugi ishod loš za Iran jer će i druge zemlje u susjedstvu nabaviti bombe, ali i iranskim saveznicima Rusiji i Kini.
- Putinu ne paše nuklearni Iran, Kini ne paše nuklearni Iran jer su onda oni odgovorni za njega i njegove gluposti. Nuklearni Iran im onda ne bi bio podređeni saveznik nego zemlja koja može postavljati svoje uvjete, ali i širiti islamsku revoluciju iz 1979. Pitanje je što bi onda bilo s muslimanima u Rusiji i na zapadu Kine. Iran bi se s nuklearnim oružjem mogao pretvoriti u predvodnika islamskih revolucija - rezonira Tadić.
Naglasio je da iranska nuklearna bomba ne bi bila samo odvraćajuće oružje kako se napadi poput ovog 12-dnevnog rata više ne bi ponovili nego i garancija za širenje međunarodnog utjecaja i ideja koje su na vlast stigle s Ruholahom Homeinijem.
