U srcu Europe, usred političke oluje koja preoblikuje Mađarsku, pojavilo se ime koje je desetljećima bilo sinonim za genijalnost, strategiju i probijanje barijera, ali ne u politici. Judit Polgár je u šahu ono što je Janica Kostelić za nas u skijanju, žena koju svijet poznaje kao neupitnu kraljicu igre na 64 crno-bijela polja, predložena je za predsjednicu Mađarske. Potez je to koji je povukao novi premijer Péter Magyar, tražeći figuru koja bi mogla ujediniti duboko podijeljenu naciju nakon turbulentnog svrgavanja institucionalnog poretka izgrađenog tijekom 16-godišnje vladavine Viktora Orbána. Dok se Mađarska nalazi na ustavnoj prekretnici, kandidatura apolitične sportske ikone otvara niz pitanja: je li ovo briljantan strateški potez za smirivanje napetosti ili tek simboličan gambit u igri s daleko većim ulozima?
Ideju je prvo iznijela skupina od šesnaest istaknutih mađarskih znanstvenika, umjetnika i sportaša, a premijer Magyar ju je svesrdno prihvatio. U objavi koja je uzburkala mađarsku javnost, Magyar je najavio da će se sastati s Polgár i službeno je pozvati da preuzme najvišu državnu funkciju.
"Našoj zemlji trebaju jedinstvo, mir i predsjednik na kojeg svaki Mađar može biti ponosan. Predsjednička dužnost nije profesija, nije posao, već najviši oblik služenja. Predsjednikova je dužnost služiti i predstavljati svakog Mađara", napisao je Magyar u svojoj objavi na Facebooku. "Judit Polgár, koju su danas za predsjednicu predložile priznate osobe mađarskog javnog života, upravo je takva osoba."
Magyarova stranka Tisza, koja nakon izborne pobjede u travnju drži dvotrećinsku većinu u parlamentu, ima moć izabrati sljedećeg šefa države. Time Polgár, ako prihvati ponudu, ima gotovo zajamčen put do predsjedničke palače. Njezina bi uloga bila privremena, do donošenja novog ustava, s mandatom ograničenim na najviše pet godina. Time bi ona postala ključna figura prijelaznog razdoblja, lice koje bi trebalo simbolizirati odmak od kontroverzne prošlosti.
Odlazak predsjednika
Prijedlog o imenovanju Judit Polgár uslijedio je neposredno nakon jednog od najdramatičnijih tjedana u modernoj mađarskoj politici. Dosadašnji predsjednik Tamás Sulyok, izabran 2024. godine od strane parlamenta pod kontrolom Orbánova Fidesza, našao se u nezavidnoj poziciji. Vlada Pétera Magyara tjednima je vršila pritisak na njega da odstupi, optužujući ga da nije djelovao kao neovisan ustavni čuvar tijekom posljednjih godina Orbánove vlasti.
Kulminacija se dogodila kada je parlament, glasovima Magyarove većine i uz bojkot Fideszovih zastupnika, usvojio 17. amandman na mađarski temeljni zakon. Amandman je, između ostalog, sadržavao do tada neviđenu odredbu: prijevremeni prekid mandata aktualnog predsjednika, navodeći kao razlog "ozbiljan gubitak povjerenja". Sulyok se našao pred izborom – odbiti potpisati zakon koji ga smjenjuje i izazvati još dublju ustavnu krizu ili potpisati vlastitu smjenu.
U subotu navečer, Sulyok je objavio svoju odluku. Potpisao je amandman, ali uz oštre riječi osude. Upozorio je da taj čin "slabi vladavinu prava" i postavlja opasan presedan.
- Sedamnaesti amandman na Ustav označio je prekretnicu u mađarskoj ustavnoj demokraciji - rekao je Sulyok, tvrdeći da je bio primoran potpisati zakon jer je udovoljavao formalnim ustavnim zahtjevima, a odbijanje bi samo po sebi bilo protuzakonito.
Njegov mandat prestao je u ponoć u nedjelju, a ovlasti je privremeno preuzela predsjednica parlamenta Ágnes Forsthoffer. Kritičari, predvođeni svrgnutim Orbánom, opisali su potez kao čin tiranije. "Tiranija više nije prijetnja, već stvarnost. Ako se ovo moglo učiniti predsjedniku, sutra nitko neće biti siguran", izjavio je Orbán. No, Magyarovi pristaše tvrde da su izvanredne mjere bile nužne kako bi se demontirale strukture moći koje su dužnosnici imenovani pod Orbánom koristili za opstrukciju reformi koje su birači podržali.
Amandman je uveo i druge dalekosežne promjene, poput ograničenja mandata zastupnika na 12 godina i spuštanja dobne granice za umirovljenje sudaca Ustavnog suda na 70 godina, što će prisiliti nekoliko istaknutih Orbánovih saveznika, uključujući predsjednika suda Pétera Polta, na odlazak. Sve su to dijelovi šireg Magyarova programa demontaže institucionalnog sustava izgrađenog tijekom prethodne ere.
Tri sestre Polgar
U takvoj atmosferi, ime Judit Polgár odjeknulo je kao simbol nečeg posve drugačijeg. Njezina životna priča je ona o talentu, upornosti i rušenju predrasuda, daleko od političkih spletki Budimpešte. Rođena je 1976. u mađarsko-židovskoj obitelji čija je povijest bila duboko pogođena Holokaustom. Njezini baka i djed s očeve strane preživjeli su Auschwitz, dok su drugi članovi obitelji ubijeni.
Ona i njezine dvije starije sestre, Zsuzsa (Susan) i Zsófia (Sofia), bile su centar jedinstvenog pedagoškog eksperimenta koji je osmislio njihov otac, psiholog László Polgár. László je bio uvjeren u tezu da se "geniji stvaraju, a ne rađaju". Želio je dokazati da bilo koje zdravo dijete može postići izvanredne rezultate ako se od najranije dobi specijalizira za određeno područje. Odabrao je šah. Protivno normama komunističke Mađarske, on i supruga Klára školovali su kćeri kod kuće. Djevojčice su po cijele dane učile šah, uz poduke stranih jezika, uključujući esperanto, i široko opće obrazovanje. Iako kontroverzan, eksperiment je dao zapanjujuće rezultate. Sve tri sestre postale su vrhunske igračice, no Judit je nadmašila sve.
Već s pet godina pobijedila je obiteljskog prijatelja u partiji igrajući napamet, bez gledanja na ploču. S devet je imala rejting od 2080, a s dvanaest je postala najmlađa osoba ikad koja je ušla među 100 najboljih igrača na svjetskoj rang-listi, zauzevši 55. mjesto. Ključni trenutak dogodio se 1991. godine. U dobi od 15 godina i četiri mjeseca, osvojila je titulu međunarodnog velemajstora, srušivši rekord koji je desetljećima držao legendarni i ekscentrični Amerikanac Bobby Fischer. Svijet je dobio novu šahovsku zvijezdu.
Ono što je Judit Polgár izdvajalo od samog početka bila je njezina nepokolebljiva odluka da se natječe isključivo u muškoj konkurenciji. Odbijala je sudjelovati na ženskim turnirima, čak i na Svjetskom prvenstvu za žene, jer je njezin cilj bio dokazati se među apsolutno najboljima na svijetu, bez obzira na spol. Njezina su postignuća ostala nedosegnuta za bilo koju drugu ženu u povijesti.
Punih 26 godina, od 1989. do umirovljenja 2014., bila je neprekidno prva na svjetskoj rang-listi šahistica. Jedina je žena koja se ikada probila u top deset najboljih igrača svijeta, dosegnuvši osmo mjesto 2005. godine. Također, jedina je žena koja je premašila magičnu granicu od 2700 Elo bodova, rejting koji se smatra ulaznicom u klub "supervelemajstora". Tijekom karijere pobijedila je jedanaest bivših ili tadašnjih svjetskih prvaka, uključujući Anatolija Karpova, Magnusa Carlsena i, najpoznatije od svega, Garija Kasparova. Njezina pobjeda protiv Kasparova 2002. godine, čovjeka koji je godinama tvrdio da žene nemaju predispozicije za vrhunski šah, postala je legendarna i simbolički je srušila posljednje bastione muške dominacije u toj igri.
Zajedno sa sestrama, kao dio mađarske ženske reprezentacije, osvojila je zlatne medalje na Šahovskim olimpijadama 1988. i 1990., prekinuvši desetljećima dugu dominaciju Sovjetskog Saveza. Nakon što se 2014. povukla iz natjecateljskog šaha, posvetila se obitelji, promociji šaha kao obrazovnog alata kroz svoju Judit Polgar Chess Foundation, pisanju knjiga i komentiranju velikih turnira. Godine 2015. primila je i najviše mađarsko državno odlikovanje, Red svetog Stjepana.
Premijer Magyar u svojoj se objavi oslonio upravo na tu besprijekornu biografiju. "Karijera Judit Polgár uvijek se temeljila na postignućima. Priznanje koje uživa ne proizlazi iz političkih veza, već iz njezina iznimnog talenta, marljivosti, nevjerojatne izdržljivosti i integriteta", napisao je. "Ona je Mađarica čija postignuća izazivaju poštovanje i divljenje u domovini i diljem svijeta. Osobno bih smatrao izvanrednom čašću ako prihvati poziv."
Pitanje koje sada visi u zraku jest hoće li Judit Polgár, žena koja je cijeli život provela predviđajući poteze svojih protivnika na ploči, prihvatiti ulazak u neusporedivo složeniju i nepredvidljiviju igru mađarske politike. Njezin nedostatak političkog iskustva može se tumačiti i kao prednost i kao mana. S jedne strane, ona je istinski neovisna figura koja bi mogla djelovati kao faktor stabilnosti. S druge strane, uloga predsjednika, iako uglavnom ceremonijalna, zahtijevat će snalaženje u ustavnim promjenama koje će Magyarova vlada provoditi. Hoće li kraljica šaha moći samostalno djelovati dok parlamentarna većina ispisuje nova pravila igre, ostaje ključno pitanje za budućnost Mađarske.
