Ramuš Haradinaj, bivši komandant OVK i premijer Kosova, juče je saslušan u Specijalnom sudu za zločine OVK u Haagu, gdje se branio šutnjom. Zločin zbog kojeg je osumnjičen drži se u tajnosti, a međunarodni izvori špekuliraju da je na red došla Haradinajeva odgovornost za trgovinu organima - "žuta kuća".
Na aerodrom u Prištini Haradinaj je, uoči odlaska u Haag, došao u službenom automobilu pod rotacijom. Poletio je sa dva sata zakašnjenja. Odlazak komandanta OVK prošao je bez ispraćaja, skandiranja i veličanja tekovina OVK, kao što je bio slučaj kada se prvi put 2005. godine uputio ka Haagu.
Tužitelj Amerikanac John Smith, sa čijim postavljenjem su konačno počela dugo najavljivana svjedočenja pred ovim sudom, drži u strogoj tajnosti zločin zbog kojeg je Haradinaj pozvan. Činjenica je da je od prošle godine Smith sa svojim timom ispitao 35 bivših boraca OVK, a Haradinaj je do sada najzvučnije ime.
- Sve Srbe koje uhapsite, javite meni - ovom naredbom koju je izdavao lokalnim zapovjednicma Haradinaj se izdvojio u odnosu na sve ostale komandante operativnih zona OVK.
Do čega se došlo u istrazi slučaja "žuta kuća", a na kojem su do sada radile razne međunarodne institucije?
Prvi ozbiljan pristup ovom zločinu imao je Unmik koji je još 2003. sačinio izvještaj čiji su dokazi po svemu sudeći uništeni u Haagu, odnosno u Tribunalu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Istražitelji Unmika odlazili su i tajno u Albaniju, a prikupili su i svjedočenja bivših boraca OVK.
Prema tim svjedočenjima gotovo svi ljudi koje su otimali Haradinajevi zapovjednic poslati su u logore u Albaniji. Osim Haradinaja, u svjedočenjima očevidaca spominju se i nekadašnji glasnogovornik OVK, koji je jedno vrijeme bio i na čelu kosovskog parlamenta - Jakup Krasnići.
On je također dobio poziv i u srijedu je otputovao u Haag, gdje će biti saslušan. Prema dokazima, glavni ljudi za prebacivanje žrtava sa Kosova u Albaniju bili su Daut Haradinaj, Sami Ljuštaku i Jakup Krasnići. Unmik u svom dokumentu pominje učešće i Naima Malokua, koji je dobio poziv za Haag 10. juna, a do sada je bio savjetnik premijera Haradinaja.
Prema saznanjima "Blica" u istrazi trgovine organima doprinos imaju i američki istražitelji, među kojima je dosta u rasvjetljavanju ovog slučaja pomogao D. L. (ime poznato redakciji). Amerikanci su organizirali svojevremeno logistiku po Albaniji kako bi se prikupile potrebne informacije. Amerikanca D. L. pokrivala je albanska tajna služba koja je izdala upute tamošnjim tužiteljima da ne surađuju u punom kapacitetu i opstruiraju istragu koliko je moguće.
"Amerikanci su došli do četiri lokacije gdje su masovne grobnice u Albaniji. Uz te podatke od ranije, imaju i svjedočenja Albanaca, ali i krov nad cijelom istragom izvještaj Dicka Martyja", kaže "Blicov" izvor iz Euleksa.
Kako dodaje Viso Ajazi Lika, bivši šef albanske obavještajne službe, imao je određene pritiske oko nesuradnje s međunarodnim službama u vezi slučaja "žute kuće" i masovnih grobnica u Albaniji, pa je zbog toga i podnio ostavku.
"Trgovina organima, a prethodno otmice i transport Srba i Albanaca, bez Haradinaja i njegovih podređenih nije bio moguć ka Albaniji. U kontroli svega je i brat bivšeg premijera. Sa transportom, držanjem, mučenjem i zakopavanjem upoznata je i grupa vojnika i časnika vojske Albanije jer su kao vojna formacija sudjelovali u borbama na graničnoj liniji ‘98. i ‘99. godine", navodi izvor "Blica".
Pretpostavlja se da su organi prodavani od 25.000 do 100.000 tadašnjih maraka. Haradinaj se od drugih zapovjednika razlikovao i po broju odnosno, teritorijalnom obimu zone.
Kada se sagleda prostor kojim je Haradinaj upravljao, činjenica je da je upravo on držao teritoriju prema Albaniji. Počeo je s obiteljskog imanja imanja u Glođanu, odakle je kontrolirana zona Dukađin. Sredinom 1998, Haradinaj je zapovjednik i za teritoriju Peći, Kline i Istoka, a njegovi lokalni zapovjednic oko Peći, ali i Prizrena, Suve Reke i Orahovca. U Orahovcu je u odnosu na broj stanovnika najveći broj nestalih. Haradinajevi niži zapovjednic prema izvještaju Unmika iz 2003. godine vodili su i logor Tropoja u Albaniji.
Oteti, mučeni, vađeni organi, ubijani. To je tragična sudbina 300 ljudi, među kojima je najveći broj Srba, a koji se vezuju za zločin u slučaju "žuta kuća" u mjestu Burel u Albaniji. Ovaj zločin otvoren je, a potom i istraživan nakon što ga u svojoj knjizi pominje bivša haška tužiteljica Carla del Ponte.
Ona otkriva i da su dokazi o vađenju organa Srba uništeni u Tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Po objavljivanju u javnosti slučaja trgovine organima, istraga se daje specijalnom izvjestitelju Vijeća Europe Dicku Martyju, koji pravi i prvi kompletniji izvještaj o ovom zločinu.
Prosinca 2010. godine Odbor Parlamentarne skupštine Vijeća Europe usvojio je Martyjev izvještaj u kojem se navode brojne konkretne indikacije koje potvrđuju da su Srbi i kosovski Albanci bili zarobljeni na tajnim mjestima koje kontrolira OVK na sjeveru Albanije. U izvještaju se navodi i da prije nego što su međunarodne snage uspjele preuzeti kontrolu nad oblašću, nekim zatvorenicima otklonjeni su organi na klinici koja se nalazi na albanskoj teritoriji, blizu mjesta Fushe-Kruje. Organi su ilegalno prodani u inozemstvu.
Tužiteljstvo specijalnog suda za ratne zločine na KiM nije do sada objavilo nijednu informaciju vezanu za ispitivanja do sada pozvanih osoba. To nije učinjeno ni u Haradinajevom slučaju, ali je on sam saopćio da je pozvan kao osumnjičeni.
"Nismo nikada potvrdili prisustvo bilo koga u vezi sa istragom i nećemo ni sada početi. Istraga nije javna", ponovio je glasnogovornik tog tužiteljstva.
Sadašnji Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu, za razliku od prethodnog Haaškog tribunala, ima veće ovlasti u svakom pogledu - razdoblja kojim se bavi, teritorije na kojoj istražuje zločine. Nijedna misija do sada nije imala ovlasti za sudjelovanje u lociranju grobnica niti da radi na njihovom iskopavanju. Također, sadašnji Specijalni sud, odnosno njegovo tužiteljstvo, ima pravo koristiti dokaze i istrage koje su radili i prošli tribunal, Unmik i Euleks.
Zasad Haradinaj odlazi kao osumnjičeni. Da li će protiv njega biti podignuta optužnica, ostaje da se vidi. Optužnica se podnosi uz dokazni materijal specijaliziranim vijećima koja potom odlučuju da li će je potvrditi i naložiti suđenje. Specijalizirana vijeća, koja se popularno nazivaju Sud za zločine OVK, imaju nadležnost za suđenje krivičnih djela ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti izvršenih na Kosovu između 1. siječnja 1998. i 31. prosinca 2000. godine.
