Nisam mogao prihvatiti neviđen udar na dostojanstvo, mir i integritet moje obitelji... Radio sam pod gotovo programiranim pritiskom i okolnostima u kojima sam postao meta... Svima onima koji su željeli pretvoriti moj život u kaos poručujem da to neće uspjeti. Jutros sam podnio neopozivu ostavku predsjedniku Vlade, rekao je Goran Marić u Novom Vinodolskom, a kad se kadar raširio, pred hrvatskom javnošću ukazao se bizaran prizor.
Drveni stolić preko kojeg je bila prostrta narančasta tkanina, postavljen ispred derutne zgrade, dominirao je scenom čiji je dojam snažno naglašavala oronula fasada s prozorom na kojemu su ispala dva okna. Zgrada je nalikovala na široko nasmiješenog starca u čijoj vilici nedostaju prednji zubi. Iza političara, kao žalosne vrbe, visjele su tri zastave.
Da bi čovjek pronašao mizanscen ovakve ekspresivnosti, hrvatska mu politika - ma kako provincijalna znala biti - ne može pomoći; čovjek se mora otisnuti u filmske sfere. Kad bismo kulise Marićeve demisije preselili na film, savršeno bi se uklopile u "Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja" Krste Papića, ili njegov dokumentarac "Mala seoska priredba".
Zbunjeni vatrogasci koji drže počasnu stražu, jedan debeo, drugi mršav, kao u kultnom filmu Jiřija Menzela "Selo moje malo"; dva ministra od kojih jedan kao ministar neće dočekati kraj presice jer će, neočekivano, dati ostavku, a ispred njih deseci novinara s uperenim objektivima, kao da je riječ o Cannesu, sadržaj su najdojmljivije fotografije hrvatske politike dugo vremena unazad.
Ono što slici daje posebnu dubinu jest činjenica da se forma ove humoreske savršeno poklopila sa sadržajem. Goran Marić došao je u Novi Vinodolski da bi potpisao ugovore o darovanju državnih nekretnina Gradu, ali je usred konferencije naciji, Vladi i premijeru neočekivano darovao svoju ostavku, koristeći uzvišenu retoriku žrtve.
U tom se prizoru ukazala prava istina Plenkovićeve vlade, neusporedivo oštrije od scena koje možemo gledati u novoobnovljenim Banskim dvorima. Velike riječi, oronule fasade i krajolik koji živne tek kad u njega dođe ministarska svita, tužna su hrvatska stvarnost. A kad se reflektori ugase i cirkus povuče, ostat će samo ruševna fasada i prozor kroz čija dva razbijana okna zjapi praznina.
