Prvi kazahstanski predsjednik od odcjepljenja iz Sovjetskog Saveza, Nursultan Nazarbajev, htio je do kraja života vladati svojom domovinom. Čovjek koji se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu iskoristio je priliku te je raznim izmjenama ustava zemlje i referendumima donio amandmane koji mu dopuštaju vladavinu do 2020. godine, ali i kasnije ako to poželi. Ispostavilo se da ipak neće vladati do smrti. U utorak je televizijskim obraćanjem kratko rekao da se odriče svojih ovlasti predsjednika.
Svoju popularnost u zemlji svakih nekoliko mjeseci potkrijepi novim idejama o Kazahstanu kao najboljoj državi na svijetu, a poznat je i po borbi protiv korupcije, iako je u korupciji najžešći upravo on. Njegova želja za moći pak seže malo dalje u prošlost.
Nazarbajev je oduvijek bio disciplinirani mladić. Do svoje 20. godine već je dovoljno bio školovan, a zbog dobrih ocjena i vladanja dobio je školarinu u uglednom internatu. Svoje je znanje upotrijebio u komunističkoj partiji. U komunističku partiju se učlanio 1962. godine i ubrzo je postao ugledan član. Brzo se vinuo među stranačke moćnike, a počeo je konkurirati i tadašnjim glavešinama u Sovjetskom Savezu. Godine 1984. postao je premijerom Kazahstana, dok mu je Dinmuhamed Kunajev bio šef.
Nazarbajev je žestoko kritizirao Askara Kunajeva jer 1986. godine nije na vrijeme oformio svoj kabinet. S obzirom na to da je Askar Dinmuhamedov brat, Nazarbajevljev šef nije bio oduševljen potezom svog zaposlenika. Štoviše, osjećao se izdanim, no to nije umanjilo položaj Nursultana Nazarbajeva. Upravo suprotno. Kunajev je od službene Moskve zatražio da se Nazarbajeva smijeni s mjesta premijera, a u isto vrijeme građani su tražili smjenu Kunajeva i unaprjeđenje Nazarbajeva.
Kunajev je na kraju 1986. godine smijenjen, a Nazarbajev je postao čelnikom Komunističke partije Kazahstana. U veljači 1990. godine imenovan je službeno i predsjednikom Kazahstana. Njegova politička moć bila je sve veća te je iste godine dobio i ponudu da postane potpredsjednik Sovjetskog Saveza pod predsjedništvom Mihajla Gorbačova. Odbio je ponudu te je zadržao poziciju najmoćnijeg političara u Kazahstanu.
Godinu dana kasnije, na prvim izborima nakon izlaska iz Sovjetskog Saveza, Nazarbajev se jedini kandidirao za predsjednika te je postao prvi čelnik samostalnog Kazahstana.
Od samog početka predsjedničke karijere, Nazarbajev je odlučno pokrenuo podizanje reputacije Kazahstana u svim dijelovima svijeta. Kako bi svojim građanima dokazao da će Kazahstan jednog dana postati vodeća svjetska sila, odlazi na sve međunarodne summite, uključujući i summite UN-a.
Diljem svijeta propagira svoju politiku, no u mnogim slučajevima to mu ne polazi za rukom. Unatoč svemu, kući se vraća sa sve boljim iskustvima.
Odnose Kazahstana i Izraela uredio je još 1992. godine, ali samo kako bi njegova država izgledala bolje u očima svjetskih čelnika. Sve do 2011. godine nezadovoljstvo iz njegove zemlje nigdje se u svijetu nije previše čulo, a dotad je Nazarbajev mudro izmijenio sve zakone kako ga kasnije nitko ne bi mogao smijeniti s mjesta čelnika Kazahstana.
Godine 1995. trebao mu je isteći prvi mandat, no pobrinuo se i za to. U zemlji je proveden referendum kojim je njegov mandat produljen do 2000. godine. Do te godine Nazarbajev je amandmanom u Ustavu Kazahstana uredio da može dobiti koliko želi mandata do kraja života. Jednako tako, postao je i službeni predsjednik zemlje sve do 2020. godine.
Međunarodna zajednica počela je sve više obraćati pozornost na izbore u Kazahstanu jer im je bilo čudno da svakoga puta Nazarbajev dobije više od 90 posto ukupnih glasova građana, iako se standard zemlje iz godine u godinu sve više srozava. Spomenuti amandman u ustavu prošao je 2007. godine i u parlamentu, a odnosi se isključivo na Nazarbajeva. Ni jedan drugi političar u zemlji tu privilegiju nakon njega neće moći iskoristiti.
Da dokaže svoju moć, Nazarbajev je 1994. godine prijestolnicu zemlje premjestio iz Almatija u Astanu, gdje je i dan danas.
Nezadovoljstvo građana eskaliralo je 2011. godine kada su krenuli prosvjedi organizirani od strane opozicije. Prosvjedovalo se u nekoliko gradova, a u sukobu policije i civila stradalo je 15 ljudi.
Ta vijest odjeknula je u svim svjetskim medijima, no Nazarbajev je prosvjede brzo uspio ugušiti kako ne bi otkrio pravu situaciju u zemlji.
I tu je situaciju iskoristio te je u očima javnosti ispao heroj, a godinu dana kasnije je dobio i nagradu za "osobu godine". Iste godine su istu nagradu dobili aktualni ruski predsjednik Vladimir Putin te čelnik Bjelorusije, Aleksandar Lukašenko.
Njegova posljednja ideja što se ugleda Kazahstana tiče privukla je dosta pažnje prije nekoliko godine. Nazarbajev je odlučio ime zemlje iz Kazahstan promijeniti u Kazah Yeli, kako se njegovu zemlju ne bi više uspoređivalo sa susjednim zemljama čija imena završavaju na - stan. Tu je odluku ipak prepustio građanima, ali je do dana današnjeg njegova zemlja ostala -stan, kao i ostatak srednje Azije.
Predstavio je i Strategiju 2050. Radili se o planu kazahstanske vlasti da do 2050. godine zemlja bude jedna od 30 najrazvijenijih država na svijetu, a do toga su planirali doći većim izvozom te boljim odnosima sa svim svjetskim zemljama.
U dosadašnjoj vlasti Nazarbajev se pokazao kao veliki protivnik religije te je čak htio zakonski zabraniti sve vjerske organizacije u zemlji, no to mu nije u potpunosti uspjelo. Najkontroverzniji zakon što se religije tiče potječe iz 2012. godine. Prema spomenutom zakonu, vjerske organizacije u zemlji mogu se registrirati i djelovati legalno samo ako na lokalnoj razini broje 50 članova, na regionalnoj 500 članova i na nacionalnoj razini 5000 članova.
Vrhunac karijere Nursultana Nazarbajeva bilo je osnivanje Dana predsjednika Kazahstana 2012. godine. Čelnik je uveo novi praznik, kojim se obilježava godišnjica njegovog imenovanja predsjednikom. Tamošnji mediji pisali su samo hvalospjeve o njemu, a u jednom listu objavljeno je kako je Nazarbajev pravi heroj države, jer je zaustavio etničke sukobe, "slične onima u Jugoslaviji 1990. godine".
Prvi Dan predsjednika obilježen je velikim slavljem u zemlji, a središnja zabava bila je u Astani. Organizirano je slavlje u areni, a oko 30.000 ljudi sudjelovalo je u velikoj koreografiji, kojom se odalo počast prvom i jedinom predsjedniku Kazahstana. Do danas Nazarbajev je toliko ovladao životima svojih građana da se pojavljuje u mnogim filmovima, kazališnim predstavama pa čak i pričama za djecu.
Mnoge ustanove diljem zemlje nazvane su počasno po njemu, a u mnogim gradovima i mjestima glavne središnje trgove krasi njegov kip. Njegov kult ličnosti nesmetano se razvijao i pitanje je kako će preživjeti njegovu mirovinu.
