Rat Irana i Izraela opet je u fokus doveo Bliski istok, tu temperamentnu i često u negativnom smislu aktualnu regiju, ali i kolijevku civilizacije. Od Eridua, Ura, Uruka, Babilona, Asiraca, Židovskog kraljevstva, nastanka abrahamskih religija i Isusa, stoljetnih ratova Rimljana i Osmanlija protiv Perzije do otkrića nafte, kolonijalizma, američkog intervencionizma i stotina divergentnih islamističkih i terorističkih grupa koje ne mogu popamtiti i nabrojati ni ljudi koji žive tamo. U moru vijesti o vrstama aviona, bombi, balističkih projektila, tajnih službi, pasdarana, ratnih doktrina, zapitali smo se, a kakav je tamo život običnih malih ljudi koji često nemaju utjecaja na geopolitička vrenja i zveckanja oružjem?
Odgovore nam je pružio hrvatski fitness trener, kineziolog i specijalist za rehabilitaciju Goran Sajko.
"Iran u srcu. Nevjerojatno je koliko ljudi ima mišljenje o Iranu i ljudima koji žive u njemu. Mišljenje koje nema veze sa istinom. Bio sam u Iranu tri puta, vodio kćer koja je tada imala 14 godina apsolutno siguran za našu sigurnost. Nikakve režime ne podržavam ali ne podnosim laži o ljudima koji su me ugostili kao rodbinu i koji su bili zahvalni na posjetu njihovoj domovini. Bila je samo jedna molba, reci istinu o Iranu. Iran, zemlja plemenitih ljudi", zapisao je u postu na Facebooku, zbog toga smo ga kontaktirali i za Express je ispričao sve o drukčijem Iranu kojeg većina nas nije imala prilike iskusiti.
Tri puta je, dakle, posjetio Iran, državu koja u kontinuitetu postoji preko 2500 godina, a svojih putovanja se prisjetio objavom na Facebooku u jeku Iransko-izraelskog rata. Sajko je Iran posjetio s obitelji, ali i prijateljem i glazbenikom Hrvojem Rupčićem koji je o toj drvenoj naciji napisao i knjigu. Otkrio nam je detalje sa svog drugog putovanja.
- U Iran smo se uputili 1.1. 2019., nekako već uobičajeni datum za naša putovanja. Plan je bio u osam dana posjetiti Teheran, Esfahan,Yazd i Shiraz. Prvobitno sam mislio i otići do Perzijskog zaljeva ali jednostavno je previše toga za vidjeti. Tako imam razlog da se opet vratim u ovu predivnu zemlju gostoljubivih i ponosnih ljudi - rekao nam je Sajko. Objasnio je da je zemlja zbog islamske revolucije drukčija od amerikaniziranog zapada, ali da nije hermetična, nego se u nju pod jasnim pravilima može ući.
- Ako dolazite u Iran, Facebook kao i YouTube su zabranjeni ali se zato mora instalirati aplikacija Vpn koja preusmjerava server na druge zemlje. Također je preporuka da pri samom dolasku uzmete njihovu karticu koja košta nekih šest eura za mjesec dana s 4G interneta - objasnio je Sajko. U Teheranu je posjetio jednu od najvećih tržnica na svijetu Grand Bazaar. Rasprostire se na nekoliko kilometara, tisuće dućana s lokalnim suvenirima, tepisima, začinima, robom.
- U neposrednoj blizini je i Golestan Palace, stara šahova palača u kojoj su stolovali nekadašnji vladari Perzije. Apsolutna obaveza za vidjeti, kristalna dvorana, šetališta, zidovi oslikani poput tapiserija. Vidi se neizmjerno bogatstvo i kultura naroda - opisao je povijesne atrakcije, a onda i javni prijevoz tog frenetičnog velegrada.
- Vozili smo se lokalnim prijevozom, metro koji je koštao jednu kunu u jednom smjeru, njihovoj varijanti Ubera koju zovu Snapp i zaista je jeftin. Grad je ogroman, preko 20 milijuna ljudi, diže se s 1200 do preko 2000 metara nadmorske visine. Naravno što ste više, kao i kod nas luksuznije su zgrade i najviši dio Teherana je elitna četvrt koja više nalikuje Miamiju nego Iranu. Snalazili smo se pitajući, spavali u hostelima u kojima je noćenje osam do deset eura po osobi skupa s doručkom - opisao je konture bliskoistočnog metropolisa.
Bilo kuda Hrvati svuda
Nakon prijestolnice zaputio se u drugi najveći iranski grad i tekstilno i metalurgijsko središte, Esfahan.
- Uhvatili smo noćni bus i krenuli za Esfahan. Vožnja u VIP busu od šest sati, odnosno oko 500 km je četiri eura. Bus je bio neopisiv, komfor, LCD televizija, sjedala koja se izvuku u krevet, lunch paketi i vode koliko želiš. Prva postaja bio je Naqsh-e Jahan Square 512 metara dug i 163 metara širok, drugi najveći trg na svijetu, pod zaštitom UNESCA. Totalno drugačiji pogled ujutro i po noći. Zato smo i odlučili da ga prvo obiđemo ujutro i opet pri povratku u hostel. Impozantno i pomalo zastrašujuće. Kad pomisliš o povijesti ove zemlje, bitkama koje su vodili, i još uvijek ponosni i nepokoreni od zapada - reminiscirao je.
Rekao nam je da su lokalci odmah primijetili da su stranci i da su ga oduševili odgovorima kada je rekao da dolaze iz Hrvatske.
- Stalno su nas pitali od kuda smo, tada im nije bila sezona i nije bilo previše turista. Apsolutno svi znaju za Hrvatsku, glavna faca u Iranu je Branko Ivanković, trener Perzepolisa, onda Luka Modrić a koliko god meni osobno bila smiješna naša Kolinda je hit. Svi su nam govorili 'very nice president' - prisjetio se Goran Sajko koji je tada Iran posjetio s kćerkom. U Esfahanu ga je oduševila arhitektura, prvenstveno Bazar-e-Bozorg.
- Gledao sam konstantno u stropove, prelijevanje svjetlosti kroz otvore koji služe kao ventilacija i prirodno osvjetljenje.
Kilometri katakombi, tunela, prolaza, malih skrivenih uličica i mini trgova sa stotinama malih dućana. Ljudi su stalno bili u pokretu, sve je živo, ručno se rade tepisi, kuje željezo, kuckaju suvenire od bakra i izrađuju nakit. Slikaju, prodaju, pričaju, kao da je vrijeme stalo prije par stotina godina - prisjetio se i osvrnuo se na kulturološke razlike što se tiče razonode i opuštanja.
- Sjedili smo u jednoj predivnoj kafeteriji u kojoj sam jeo najbolju kajganu koju sam ikad probao. Gledao sam u biljke kraj sebe u vrtu i ugledao par stabljika kanabisa. Apsolutno nevjerojatno. Zemlja kontradikcija. Droga i alkohol su u Iranu strogo zabranjeni. Čak je i dilanje kažnjivo smrću kao i drastične kazne za kradu. Represivno ali zato je zemlja sigurna i svi stereotipi kojima smo obasipani nisu utemeljeni - rekao je Sajko. Sljedeća destinacija bio je pustinjski grad Jazd građen od pijeska i blata, smješten u centralnom dijelu Irana. Nekoć znan kao grad svile opisan u putopisima Marka Pola.
- Krenuli smo Vip busom za Yazd, karte i sve smo platili i rezervirali u hostelu. Opet vožnja od 400-500 km od pet sati za 25 kn. Jos jedan primjer gostoljubivosti i domaćinstva koje je rijetko na zapadu. Vozili smo se kroz pustinju, stotine kilometara ničega osim pijeska i planina u daljini. Gledao sam kroz prozor suton, zalazak sunca u pustinji negdje daleko u pustoši Irana - rekao nam je Sajko. U tom gradu je doživio nevjerojatno gostoprimstvo i otvorenost.
- Smjestili smo u jednom prekrasnom hostelu Rest Up Hostel. Privatno dvorište s malim bazenom okružen narančama, njihovim klupama s perzijskim tepisima, starim rukotvorinama, cijelo dvorište je jedan dnevni boravak. Najljepše od svega su bili domaćini Mo i Lejla, bračni par s djecom koji žive i rade u objektu. Toliko ljubaznosti, gostoprimstva i topline nisam nikad doživio. Jeli smo skupa s njima, pričali su nam priče o njihovoj ljubavi, starom Iranu, o tome kako su dvije godine samo pričali na telefon prije nego su svoju ljubav predstavili roditeljima. O problemima, kalvariji, usponima i padovima koje je život stavio pred njih - opisao je Sajko.
Rekao je da su se osjećali kao da su kod kuće, a ne u apartmanu. Iznenadili su ga i svojevrsni klima uređaji kojima se Iranci hlade kada dođu vreli dani skrletnog ljeta.
- Sve je puno “badgira” odnosno njihovih tradicionalnih i nazovi primitivnim rashlađivačima prostorija. Izgledaju kao dimnjaci ali u stvari oni hvataju pustinjski vjetar, sistemom komora ga uvlače u prostorije i imaju air conditioner. Nemojte zaboraviti da se nalaze u pustinji i da je ljeti tamo preko 50 stupnjeva, a grad datira prije nove ere. Definitivno su bili inventivni i zaista funkcionira kao i s vodom gdje su kopali tunele i dovlačili vodu s okolnih planina. Sve smo vidjeli u Water Museum koji se prostite nekoliko katova pod zemljom a ima vanjskog svjetla, iako je temperatura manja 20-ak stupnjeva od vanjske a a svjetlo dolazi s pomoću posebnog sistema postavljanja zrcala - opisao nam je Sajko.
Tako je govorio Zaratustra
Prije prodora Arapa i islama, Iranom je vladao zoroastrizam kojeg je osnovao mitski Zaratustra, a i danas se mogu vidjeti natruhe te religije. Sajko nam je rekao da je danas u Iranu ostalo još samo 10000 znamenitosti drevnih Zoroastrijanaca, a većina je u Yazdu.
- Zoroastrizam je nekoć bila "službena" monoteistička religija Perzije. Ova vjera također je poznata pod imenom zaratustrizam. Naučava dualizam, borbu između dobra i zla, a definitivni mu je oblik dao vjerski reformator Zaratustra. Tornjevi tišine su odari mrtvih gdje su stari Zoroastrijanci ostavljali svoje mrtve na brdu iznad grada da ih pojedu lešinari. Smatrali su da pokapanjem ili spaljivanjem onečišćuju Zemlju koju smatraju svetom kao i sve elemente koje poštuju Vatra, Voda, Zemlja, Zrak moraju ostati djevičanski netaknuti . Čak ima i znanstvenih osnova jer pokapanjem mrtvih onečišćuju zemlju od koje su gradili kuće, spaljivanjem zrak i vodu te bi omogućili širenje tada smrtonosne kuge i kolere. Dok lešinari imaju posebne enzime koji probavljajući meso uništavaju viruse što se potvrdilo testirajući njihov izmet - objasnio nam je Sajko.
Razvaline perzijskog carstva
Teško je posjetiti Iran, a da se ne obiđu ostaci stalnih i ceremonijalnih prijestolnica Perzijskog carstva i grobovi kraljeva.
- Krenuli smo iz Yazda privatnim prijevozom prema Shirazu. Put od 400 km, na kojem nam je je bio plan posjetiti ostatke Perzijskog carstva. Prvo odredište je bilo Pasargada. Područja oko antičkog grada Pasargada vjerojatno su bila naseljena perzijskim plemenima i prije doba Kira Velikog, koji se smatra osnivačem grada. Pasargad je bio prvi glavni grad Perzijskog Carstva. Osnovao ga je slavni Kir Veliki, osnivač Perzijskog Carstva i dinastije Ahemenida. Gradnja je počela 546. pr. Kr. ili kasnije, i ubrzo je postao centrom carstva koje se protezalo većinom današnjeg azijskog dijela Bliskog istoka; od Male Azije na zapadu do Indije na istoku. Zato su ga nazivali i “ Kraljem svih Kraljeva”. Najvažniji dio kompleksa u gradu Pasargadu svakako je grobnica Kira Velikog - objasnio nam je Sajko. Godine 1979. Perzepolis je uvršten na popis Svjetske kulturne baštine te je od onda baštinjen i pomalo se restaurira kao jedno od nezaobilaznih odredišta u Iranu.
- Šetajući tim ruševinama cijelo vrijeme su mi se misli i emocije miješale, s jedne strane poštovanje prema toj kulturi, istinskim faraonima koji su vladali svijetom i sadašnjim trenutkom naroda koji tu živi. Definitivno nisu izgubili svoj ponos i kulturu. S jedne strane izolirani sa Zapada, s druge strane Arapskog svijeta i na kraju prokleti od zakletih neprijatelja, Izraela. Žive sami u tom nemirnom području Bliskog Istoka. Iskreno mogu samo reći ne ulazeći u dublje razloge sukoba između zemalja i naroda da sam ih doživio kao iskrene i izuzetno gostoljubive ljude. Fascinira me prvenstveno taj prkos i ne skidanje gaća Amerikancima, isti prkos i hrabrost koji imaju Izraelci koji su izgradili svoju državu okruženu arapskim svijetom - prisjetio se Sajko. Za kraj je otkrio koje je perzijske riječi naučio. Hvala-Sepas, Bok-Salaam, Dobar dan- Rooz khosh, Dobar tek- Noosh-e jan, Laku noć-Shab khosh, Volim te-asheghetam.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
To je divna zemlja u kojoj se žene ubijaju ako ne nose odjeću kakvu im propisuju mudžahedinski zločinci, tu se ljudi drugačijeg političkog uvjerenja vješaju u centrima gradova, to je zemlja zla koja je uzavadi sa svim susjedima, ta zemlja ... prikaži još! nije vrijedna postojanja, mislim na zločinački režim.