U koordiniranoj akciji rušenja ministrice kulture - koja na prvi pogled izgleda spontano - našla se, prema našim izvorima, neprincipijelna koalicija u kojoj heterogenu skupinu pojedinaca različiti motivi vode prema istom cilju: rušenju Nine Obuljen. Jednu skupinu, obiteljašku, vodi ideja kulturnog džihada; drugu vodi težnja za ovladavanjem HAVC-om, odnosno blagajnom u kojoj je 80-ak milijuna kuna, ali i lisnicom Ministarstva kulture uopće; treća su skupina izmanipulirane udovice, branitelji i drugi naivci koji nemaju pojma o stvarnoj pozadini.
- Iza ove akcije u kojoj su udovice tražile zabranu filma ‘Ministarstvo ljubavi’ - kažu nam ljudi upućeni u zbivanja u veteranskoj populaciji- prepoznaje se rukopis U ime obitelji, Josipa Jurčevića i Zlatka Hasanbegovića. Hasanbegović se svojedobno snažno i iskreno zaljubio u fotelju ministra kulture, i ta ga ljubav do danas nije prošla...
Ne može oprostiti Nini Obuljen što ga je istisnula s ministarske pozicije. On je na tome mjestu dobio priliku obračunavati se s ljudima i idejama koji mu nisu bili po volji, bio je moćan, njega se gledalo i slušalo, od njega se strahovalo, i njemu je to imponiralo. No ne treba smetnuti ni jednu drugu stvar. Nije njega nitko srušio s mjesta ministra, on je sam glasao za rušenje te vlade. S druge strane, kasnije mu je ponuđeno mjesto predsjednika saborskog Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu, on je to odbio. Želio je dobiti isključivo Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, kako bi pod svojom nadležnošću imao medije - a to nije baš sasvim benigna stvar, to treba povezati s Karamarkom i ruskim utjecajima u pozadini. Zato su mediji važni...
Naš izvor upućuje na pukotine u Hasanbegovićevoj ideologiji.
- Pitajte ga, ako je tako velik domoljub, zašto nije bio na Praljkovoj komemoraciji. Što misli o Tuđmanu? Kako gleda na Herceg-Bosnu i taj rat? Koliko je preferencijalnih glasova dobio prvi put? Kako god bilo, Hasanbegović sad želi postati gradski ministar kulture. Milan Bandić razdvojio je gradski ured za prosvjetu, kulturu i šport na tri ureda, ‘ministarstva’, pa su dva odjela bez pročelnika, odnosno ‘gradskih ministara’.
E na to jedno mjesto - kažu naši izvori iz Grada - pikira Hasanbegović, koji se intenzivno raspituje kad će biti raspisan natječaj za pročelnika za kulturu. Josip Jurčević u prosvjedima udovica zbog “Ministarstva ljubavi” nije se isticao, ali nam upućeni izvori tvrde da je bio važan pozadinski čovjek - on je svojedobno bio desna ruka Miji Crnoji, Karamarkovu ministru branitelja - dok je pojava Josipa Klemma predstavljala iznenađenje jer se činilo da se Klemm nakon šatora depolitizirao i posvetio biznisu.
No T-portal otkrio je da Klemm nije dobio posao zaštite nekoliko regionalnih centara HRT-a, pa je svoju poslovnu atraktivnost odlučio povećati podrškom udovicama koje su prosvjedovale protiv filma koji je sačinio jedan “domobranski” autor, koji smatra da su udovice koje primaju mirovinu za koju nemaju zakonsku osnovu jednako u pravu kao i (filmski) inspektori koji ih love u prekršaju. To da su u pravu i oni koji krše zakon i oni koji ga štite naš je specifikum, kao što je endemska pojava osuđivati film koji niste vidjeli i tvrditi da je neustavan, iako niste niti čitali Ustav niti gledali film.
- Ova će se cenzorijada nastaviti - kaže naš izvor blizak Vladi.
- Oni će sad tražiti zabranu ‘Svećenikove djece’ i svakog drugog sadržaja koji im se učini neprikladan ili im netko kaže da je neprikladan.
I prosvjedi u šatoru imali su motive za koje branitelji koji su se tamo smrzavali nisu mogli znati. Ovog puta udovice su okrenute protiv filma koji vrlo benigno kritizira žene koje se preudaju ali zadržavaju mirovinu koju su stekle zahvaljujući braku s poginulim braniteljem. Pravo na primanje te mirovine ukinula je HDZ-ova vlada koju je vodio Ivo Sanader. Zakon je 30. studenog 2004. potpisao Vladimir Šeks. Članak 117, stavak jedan, glasio je nakon HDZ-ove novele ovako:
- Bračni drug stupanjem u brak gubi prava iz ovoga Zakona koja je ostvario kao član obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja i umrloga HRVI iz od I. do IV. skupine...
Odredbu je ukinula SDP-ova, Milanovićeva vlada, a zakon je promijenjen na inicijativu Freda Matića. Matić je u listopadu 2012. progurao izmjenu prema kojoj se “udovicama hrvatskih branitelja koji su poginuli ili nestali tijekom Domovinskog rata omogućuje zadržavanje obiteljske mirovine iako osnuju novu bračnu ili izvanbračnu zajednicu, uz uvjet da tu mirovinu ne mogu naslijediti bračni partner ili djeca...”
Matić je ozakonio i odredbu prema kojoj će se udovicama invalida Domovinskog rata prve skupine priznati pravo na obiteljsku mirovinu, pod uvjetom da su navršile 40 godina života. Pa ipak, pred Matićevim su ministarstvom godinu dana kampirali tražeći njegov odlazak. Iza svega su stajali politički ciljevi, kao i danas. Iza Nine Obuljen nazire se veća meta, politički kapitalac Andrej Plenković, kažu naši izvori s desnice. Njega je, barem zasad, nemoguće srušiti, nema niti vizije što bi se učinilo nakon toga, ali ga je moguće uplašiti i ucijeniti. Nakon prosvjeda pred televizijom, te misterioznog apela Tome Medveda za skidanje “Ministarstva ljubavi” s programa, Hrvatska televizija je, umjesto agresivne obrane svoje autonomije, počela cviljeti i raditi ustupke.
Neki su novinari, koji nikad ne bi vidjeli ekrana, unaprijeđeni, a oni koji se još smatraju profesionalcima ubrzano traže izračune stimulativnih otpremnina. Kad je vrhu Hrvatske radio-televizije stigao popis koliko ih je, bili su zapanjeni jer su shvatili da stotine ljudi žele pobjeći iz medijskoga kaveza u kojem ne vide nikakvu budućnost. No HRT nema toliko novca za otpremnine. Profesionalci će otići i bez njih jer će naći posla, dok će na Prisavlju ostajati sve više ljudi koji u glavi nemaju ništa osim ideologije. A izvan Prisavlja kulturna će se revolucija nastaviti.
Tko je sljedeći? Frljić, o čijoj predstavi opširno pišemo ovih dana? Ili Brešanov film? Brzo ćemo doznati.
